Duhovi engleskih dvoraca: snimke i svjedočenja otkrivaju mračne tajne prošlosti
U trenucima kada je primijetio da njegov inače neustrašivi pas odbija izaći iz automobila, čuvar dvorca Chester znao je da nešto nije u redu. Odazvao se dojavi o mogućem provalniku, ali ono što ga je dočekalo na imanju pretvorilo se u jednu od najneobičnijih priča koje su dosad zabilježene u arhivima organizacije English Heritage. Čuvar tvrdi da je, dok je obilazio dvorac, osjetio „pogled stotinu očiju“, iako oko sebe nije vidio nikoga. Kada je naknadno pregledan snimak sigurnosnih kamera, otkrivena je misteriozna figura bez lica koja hoda tačno ispred glavne kapije – na mjestu gdje se nekada nalazila srednjovjekovna stražarnica.
Iz English Heritagea nisu potvrdili da je riječ o duhu, ali ni potpuno odbacili tu mogućnost. Incident u Chesteru postao je dio šire zbirke svjedočenja o neobjašnjivim pojavama koje su pristigle nakon poziva upućenog osoblju i čuvarima širom Engleske da podijele svoja iskustva s „neobičnim događajima“ – od neobjašnjivih zvukova do nadrealnih prizora u dvorcima, opatijama i drevnim ruševinama.
Odaziv je, kažu, bio „nevjerovatan“.
Među prijavljenim pojavama našla se i „odsječena ruka“ u dvorcu Belsay Hall u Northumberlandu, jezivo sviranje klavira kroz zidove Bolsover Castlea u Derbyshireu, te vojnici koji nestaju među drvećem u blizini Wrest Parka u Bedfordshireu.
Michael Carter, historičar i kustos English Heritagea, ističe da su ovakve priče sastavni dio engleske kulturne i narativne tradicije: „Ovo nisu samo moderne izmišljotine. Ovakve priče o duhovima i nadnaravnim čuvarima ruševina datiraju još iz 16. stoljeća. Tada su se pojavile legende o prokletstvima koja bi zadesila one koji oskvrnu sveta mjesta. Kasnije, u 18. stoljeću, s pojavom gotičkog pokreta, svaka ruševina u Engleskoj dobila je svog duha. I tako sve do Drakule Brama Stokera – gdje priče postaju još mračnije i dublje povezane s idejom smrti i gubitka.“
Carter dodaje da pričanje priča o duhovima ima i dublju društvenu funkciju: one su način da ljudi izraze svoj odnos prema prošlosti i preminulima, te da kroz zajedničko pripovijedanje obrade osjećaj straha i prolaznosti. Incident u Chester Castleu nije bio izolovan slučaj. Louise Fountain, upravnica dvorca Bolsover, kaže da osoblje i posjetitelji toliko često doživljavaju neobične situacije da su morali otvoriti posebnu „knjigu duhova“, u koju svi mogu unijeti svoja iskustva – pa čak i nacrtati ono što su vidjeli.
„Jedna naša uposlenica nedavno je čula klavirske tonove koji su dolazili iz prazne prostorije, a posjetioci su znali osjetiti udarac u leđa – iako nikoga nije bilo iza njih“, priča Fountain. „Najjezivije su ipak priče o posjetiocima koji šetaju vrtom i odjednom osjete da ih neko dijete drži za ruku.“ U Bedfordshireu je zabilježen slučaj žene koja svakog petka dolazi pred ruševine Houghton Housea da bi, kako tvrdi, vidjela istu sablasnu figuru na prozoru. U Wrest Parku se, pak, često čuje kako se gumena lopta odbija o stepenište – iako je zgrada odavno prazna.
Ova zbirka izvještaja objavljena je upravo uoči Halloweena, kada će English Heritage organizirati niz tematskih tura i događaja širom svojih dvoraca, opatija i vila.
Za Michaela Cartera, sve to ima i ličnu dimenziju. Prisjetio se priča koje mu je pričao djed, nekadašnji domar u Abbey House Museumu u Leedsu. „Govorio mi je o posljednjem opatu Kirkstall Abbeyja koji je, navodno, umro od tuge gledajući ruševine svog samostana i da njegov duh i dalje luta mjestom,“ kaže Carter. „Djed je noću radio sam, a njegov mali pekinezer bi uvijek lajao i režao prema novim spiralnim stepenicama koje vode na gornji sprat. Tu priču sam čuo prije nego što sam pošao u školu – i trebalo mi je mnogo hrabrosti da ikada kročim na te stepenice.“
Danas, stoljećima nakon nastanka prvih legendi o duhovima, čini se da Engleska i dalje ne prestaje pričati svoje sablasne priče – ovaj put uz pomoć kamera, čuvara i svjedoka koji se kunu da su „osjetili nešto što nije od ovoga svijeta“.
federalna.ba/The Guardian