Dok Rusi odlaze izvještaji o mučenjima i ubistvima se pojavljuju

U sjeveroistočnoj Ukrajini, protuofanziva je dovela do toga da su nacionalne snage ponovno zauzele dijelove teritorija i istjerale ruske trupe.

Ali u novooslobođenim područjima, isprepliću se olakšanje i tuga - dok se pojavljuju izvještaji o mučenjima i ubistvima tokom dugih mjeseci ruske okupacije.

Artem, koji živi u gradu Balakliya u regiji Kharkiv, rekao je za BBC da su ga Rusi držali više od 40 dana i da su ga mučili elektrošokovima. Balaklija je oslobođena 8. septembra nakon što je bila okupirana više od šest mjeseci. Epicentar brutalnosti bila je gradska policijska stanica, koju su ruske snage koristile kao svoje sjedište. Artem je rekao da je mogao čuti krikove boli i užasa koji su dolazili iz drugih ćelija.

Okupatori su se pobrinuli da se krici čuju, rekao je, isključivanjem bučnog ventilacijskog sistema zgrade.

“Ugasili su ga da svi čuju kako ljudi vrište kad ih udari struja”, rekao nam je. "To su radili nekim zatvorenicima svaki drugi dan... Čak su to radili i ženama".

I učinili su to Artemu, iako u njegovom slučaju samo jednom.

“Natjerali su me da držim dvije žice”, rekao je. "Postojao je električni generator. Što je brže išao, to je bio veći napon. Rekli su 'ako pustiš, gotov si'. Onda su počeli postavljati pitanja. Rekli su da lažem, i počeli su ga vrtjeti čak više i napon je rastao."

Artem nam je rekao da je pritvoren jer su Rusi pronašli sliku njegovog brata, vojnika, u uniformi. Još jedan muškarac iz Balaklije držan je 25 dana jer je imao ukrajinsku zastavu, rekao je Artem. Direktorica škole, Tatiana, rekla je za BBC da je držana u policijskoj stanici tri dana i da je također čula vrištanje iz drugih ćelija.

BBC je posjetio policijsku stanicu, gdje su na zidu jedne od skučenih ćelija pronašli urezanu, uz oznake koliko je dana prošlo. Ukrajinski policajci kažu da je čak osam muškaraca držano u ćelijama namijenjenim za dvije osobe. Kažu da su se mještani bojali čak i proći pored stanice kada su Rusi došli, da ih ruski vojnici ne bi uhvatili.

U središtu grada Balaklije, gdje se ponovno vijori ukrajinska zastava, gomile su se okupile oko malog kamiona koji je prevozio zalihe hrane. Mnogi u redu su stariji i izgledali su iscrpljeno, ali bilo je i sretnih susreta jer su se prijatelji grlili prvi put otkako su Rusi otjerani. Samo nekoliko minuta hoda dalje, na kraju usamljene uličice, neke od njihovih žrtava leže na brzinu pokopane od strane svojih susjeda. Grubi drveni krst označavao je improvizirani grob taksiste Petra Šepela. Njegov putnik - čiji identitet još nije poznat - leži pored njega.

Smrad smrti ispunjavao je zrak dok je policija ekshumirala njihove ostatke i zatvarala ih u vreće za tijela.

Vlasti kažu da su dvojica muškaraca upucana u blizini ruske kontrolne točke posljednjeg dana okupacije.

Petrova majka, Valentina, gledala je dok su tijela ekshumirana bijesna na Ruse koji su ubili njenog sina jedinca.

"Želim pitati Putina zašto je pucao i ubio mog sina?", rekla je plačući.

“Zašto? Ko je od njega tražio da dođe ovamo s takvim oružjem? Ne samo da je ubio našu djecu, nego je ubio i nas, njihove majke.

"Ovih dana sam mrtva žena. I želim se obratiti svim majkama svijeta: pobunite se protiv tog ubice." Na cesti prema Balakliji vidjeli smo vojna vozila označena proratnim simbolom "Z" - očito su ih Rusi napustili dok su bježali.

U obližnjem selu pokazali su nam veliku štetu na školi. Lokalne vlasti su rekle da je ovo bio jedan od posljednjih činova razaranja prije nego što su Rusi otjerani.

Stojeći u ruševinama, regionalni čelnik Harkiva, Oleh Syniehubov, rekao je da je sada ključni zadatak ponovno uspostaviti opskrbu vodom i strujom, ali postoji zabrinutost da bi dalekovodi mogli biti minirani.

Na pitanje BBC-ja misli li da bi se Rusi mogli vratiti, odgovorio je: "Mi smo u ratu, uvijek postoji opasnost".

federalna.ba/BBC