Do boljeg jučer – Emina Žuna

**

Dobro je čitati ... čitati o onom jučer, koje nam se uvijek čini boljim ... čitati o jučer nekog drugog i drugačije vidjeti ili barem pokušati drugačije vidjeti sebe i svoje jučer. Pa, možda i bude bolje ili bude zaista dobro.

**

Emina Žuna autorica je romana, kratkih priča kolumni, književnih osvrta ... Svoj prvi roman „Linija života“ Emina je objavila je 2016.godine u IK „Planjax“. Kratke priče objavljuje u svim relevantnim književnim časopisima u regiji - Polja, Fantom slobode, Sarajevske sveske, Zarez, Poeteka ... Autorica je i nekoliko dramskih tekstova izvedenih kao radiodrame. Dobitnica je Nagrade „Zija Dizdarević“, Nagrade Fondacije za izdavaštvo BiH. Prvi roman – Linija života – bio je nominiran za Nagrade „Meša Selimović“ i „Mirko Kovač“ Emina Žuna rođena je 1981. Godine, u Jajcu. Diplomirala je psihologiju te komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Završila je master studij European Literary Cultures na Univerzitetu u Strasburgu, kao i edukaciju iz kognitivno-bihevioralne psihoterapije. Drugi roman Emine Žuna objavljen je 2022.godine u IK Buybook Sarajevo/Zagreb i našao se u izboru selektorice Adise Bašić za „Nagradu „Meša Selimović“ za 2023.godinu.

**

Emina Žuna je autorica sklona žanrovskoj književnosti, ali tako da žanr u njenom slučaju nije svrha pisanja kako to obično biva kod loših književnika. Za razliku od mnogih “žanrovskih” proza Žunini romani su prije svega živi tekst, prepun živopisnih, uzbudljivih likova. Njene proze će čitatelja na momente nasmijati do te mjere da će se isti zacenuti, a onda, možda već u sljedećoj rečenici, učinit će ga mrtvo ozbiljnim ili čak tužnim. Ono što posebno zadivljuje kod Žune, jeste profiliranje likova koji su, kao malo kad u književnosti, toliko cjeloviti da su uvjerljiviji od samog života. - napisao je književnik Almin Kaplan

**

Jednog od onih 1.425 dana opsade Sarajeva glavni junak ovog romana bio je dječak i čekao je s kanisterom u redu za vodu kad je na taj red pala jedna iz onog prosjeka od 329 granata dnevno što su tada padale na opkoljeni grad. Dječak je tu granatu preživio, ali je vidio mnoge koji nisu.

Na početku romana Do boljeg jučer Nedim, dječak iz reda za vodu, ima 42 godine – sve dok se jednog jutra ne probudi na klupi na kojoj prethodne noći nije zaspao. Klupa je na mjestu zgrade u kojoj je zaspao, ali zgrade više nema. Nema zapravo ničega iz svijeta od jučer, ali sve mu je jako dobro poznato iz nekog drugog svijeta i vremena. Dok nije u trafici vidio datum na dnevnim novinama, 5. 9. 1987., mislio je da je ušetao na maskenbal ili na ulični retro party za koji su znali svi osim njega. No nije bio u pitanju retro party – bila je prava 1987., ona godina kad je Nedim imao sedam i kad se ništa od svega ružnog što će uslijediti još nije dogodilo.

Tako odjednom prošlost u bivšoj sadašnjosti Nedimu postaje potencijal željene budućnosti. Rat još nije počeo, nikoga još nije ubio snajper ni granata, nitko još nije poginuo u redu za vodu ili na tržnici, a njemu je – to je jedino objašnjenje – povjerena uloga vremenskog putnika da bi sve to spriječio i promijenio onu prošlost koja se sad ima priliku ne dogoditi. Da bi to postigao, Nedim treba učiniti samo jednu stvar: ubiti Slobodana Miloševića.

Emina Žuna majstorski nas vodi kroz Nedimovu traumu i njegov novi smisao života, pa ako treba i smisao smrti koja će spriječiti mnoge druge smrti koje su se u onoj bivšoj budućnosti dogodile. Sve ćemo joj povjerovati i na trenutak živjeti u njezinom boljem jučer za koje ćemo navijati kao da je doista ostvarivo – a vjerovat ćemo joj zato što vlada jezikom i pričom onako kako znaju samo pisci čiju fikciju doživljavamo kao da je prepisana iz naše stvarnosti, ili barem iz našeg kolektivnog boljeg jučer koje još nismo preboljeli.

Marina Vujčić

**

U romanu „Do boljeg jučer“ autorica vrlo jasno portretira sudbinu ratne generacije, njihove traume izmješta u prostor u kojem se još nisu rodile, pokušava prikazati u kojoj je mjeri čovjek sposoban izgubiti razum samo kako bi opet osjetio ono “bolje jučer” ... Roman ima zanimljive ideje, uokvirene u jednu generacijsku priču i iskustvo podnošenja traume koju je rat ostavio, roman je koji se lako i brzo čita, a autorica nas spretno vodi ka epilogu glavne ideje rođene iz mehanizma vremenske mašine ... Okosnicu romana čini priča muškarca Nedima kojeg na početku zatičemo u stanju duboke anksioznosti, sa teretom prekinutog ljubavnog odnosa koji ga uznemiruje već nekoliko godina. Žuna nas na tom mjestu upoznaje i sa njegovom porodicom kako bismo što bolje osvijestili atmosferu stvarnosti u kojoj Nedim živi. Njegova sadašnjost je postpandemijska, u kojoj se sve “nekako stopilo u jedno i nikako nije mogao odrediti šta je bilo prije, a šta poslije”... Žuna će u roman uvesti/vratiti lik Nedimove bivše djevojke Eme, pa ćemo na kraju saznati na koje je sve načine i ona umiješana u tu vremensku anomaliju čitajući njena pisma pred sami kraj romana ... Glavni junak romana „Do boljeg jučer“ je, ustvari Vrijeme. Vrijeme koje se u svim svojim oblicima pojavljuje u priči o pokušaju prevazilaženja emocionalne traume izazvane ratnim iskustvom i kasnijim postratnim godinama. Nedim je kao dječak čekao sa kanisterom u redu za vodu kad je na njih pala granata. Njega je, zajedno sa još dvoje djece s kojima je stajao, detonacija odbacila na zid obližnje zgrade. On je preživio, ali oni nisu. Žuna od Nedimovog lika u sadašnjosti, koji je pritisnut ratnom traumom, pravi putnika kroz vrijeme, odvodeći ga u svijet u kojem se ništa od toga nije dogodilo napisala je, između ostalog, kritičarka Ivana Golijanin, u listu „Oslobođenje“

**

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Ton-majstor – Šerkan Cakić

Izvor / foto – Selma Dizdar