Devet Aleksandrija – Semezdin Mehmedinović

Dokumentarni zapis iz cafe-galerije „Zvono“

Grupa prijatelja Semezdina Mehmedinovića okupila se jedne večeri, 2003.godine u sarajevskoj cafe-galeriji „Zvono“. Govorili su stihove iz netom objavljene Mehmedinovićeve knjige „Devet Aleksandrija“. Knjigu „Devet Aleksandrija je 2002.godine objavio zagrebački "Durieux". Prethnodnu Mehmedinovićevu knjigu, „Sarajevo blues“, Tomaž Šalamun proglasio je svjetskim klasikom, a Paul Auster je usporedio s ranim Hemingwayevim tekstovima. Na engleskom jeziku knjigu „Devet Aleksandrija“ objavio je Ferlinghettijev "City Lights" iz San Francisca. Soneti, vrata, kadilak - Devet Alexandrija sastoji se iz tri dijela. U prvom dijelu je trideset pjesama, varijacija na formu soneta, drugi dio je ciklus Ova vrata nisu izlaz sa dvadeset i jednom nenaslovljenom pjesmom, dok treći epiloški dio predstavlja osmodijelna pjesma 8 stvari o kadilaku. Prvih trideset pjesama napisano je - po bilješci samog Mehmedinovića, na putu Alexandria - Washington D.C. - Chicago - Philadelphia - Alexandria od 19. do 28. septembra 2001.godine.

O poeziji Semezdina Mehmedinovića govorili - Enver Kazaz, Marko Vešović, Ivan Lovrenović, Ahmed Burić, Namik Kabil ... Poeziju govorio Izudin Bajrović. U emisiji slušamo i autora Mehmedinovića, posredstvom telefona, koji je tada još živio u Americi.

Autori ovog dokumentarnog zapisa su Mirsad Tukić i Mirsad Mulabegović, a u programu Federalnog radija premijerno je emitiran maja 2004.godine.

^**

“Deset godina nakon izlaska prvog izdanja Sarajevo bluesa i šest nakon emigracije u Sjedinjene Američke Države, gdje i danas živi, Mehmedinović je objavio zbirku poezije „Devet Alexandrija“. Njegova svjedočanstva s tzv. coast to coast putovanja vozom, odnosno, s jedne američke obale na drugu (Alexandria – Washington D.C. – Chicago – Los Angeles – Chicago – Philadelphia – Alexandria), protkana su slikama američke stvarnosti, koje se u svijetu ličnog iskustva sublimišu u univerzalne poetske doživljaje, zabilježene u prepoznatljivom mehmedinovićevskom tonu i jeziku. Ovo putovanje američkim kontinentom, osim što, s jedne strane, predstavlja intimnu potrebu da se osjeti i doživi kulturno-povijesni prostor nepoznat autorovom ranijem iskustvu življenja, s druge strane ima i elemente onoga što Foucault definira terminom brige o sebi, a čije začetke srećemo još u antičkoj filozofiji: svojevrsnog traganja za vlastitim identitetom, potrebe da se samome sebi odredi mjesto u novom životnom kontekstu.

Iz svake pjesme u ovoj zbirci naprosto eruptira autorov pjesnički talent. Njegova sposobnost kojom povlači paralele između različitih kultura i civilizacija, uočavajući i najlatentnija mjesta njihovog preklapanja, kao i dar da vidi čaroliju tamo gdje je, na prvi pogled, uopće nema, jednostavno vas ostavljaju bez teksta.”  –  književnik Elvedin Nezirović, na portalu strane.ba, 15.12.2014.godine.

^**

ZA TUGU KONTINENTA

Putujući s jedne američke obale na drugu,
Vidio sam ljude usamljene, u tugi i bijesu,
Vidio sam dobre, i one
Koji toplinu još samo prenose na prsten –

I mislim da u meni postoji sačuvan izraz tuge
Za tugu kontinenta
Kao što voz čuva sjećanje na galiju
Jer sve poruke do mene stižu iz stopala.

Hoću reći, na svakom putu
Ja sam politički emigrant:
Uvijek na tlu kojeg pomjera voda
Osjećam da ne bih trebao biti tu
I da stojim na globusu ukoso
Kao na čestitki Unicefa nacrtano dijete

NAČIN ČITANJA KNJIGE

U stanici, voz se zadržava neočekivano dugo,
Pomjerajući se čas naprijed, čas nazad.
Ne znam šta je tome razlog,
Ali sam u trećoj noći putovanja
Pogledom sasvim istražio stanicu u Kansas Cityju.

To je, mogu reći, način na koji
Čitam knjigu: nikada od prve stranice,
Već iz sredine, pomjerajući se naprijed i nazad,
Sve dok se ne sklopi cjelina u krajnju zamisao.

Pogledom istražih cijelu stanicu
I nigdje traga od masakra (1933)
Kada se – dole na parkingu –
Sa čuvarima zakona sukobio
Čuveni mobster, Frank Nash

POUND

Ne znam kako se zove ovo mjesto
Sa zgradom lokalnog radija na litici,
Sa neonskim natpisom frekvencija
Visoko u noći, skoro na nebu.

To znači da unutrašnja Amerika čuva
Prvu zamisao vladarskog hrama na litici,
Vertikalnu optičku igru
Perspektivama ljudskog i božanskog.

U Washingtonu je za tu vrstu visinske namjene
Najpogodniji plato ispred bolnice St. Elizabeth.
Tamo je u starosti
(Inače, aziliran zbog čitanja na talijanskom radiju)
Grad u kotlini osmatrao Ezra Pound
Sa svojom lavljom glavom u vjetru

HOTELSKA SOBA

U hotelu, koji se poletno zove Royal Palace
Vrata sobe preko puta – stalno su otvorena:
Umireno u postelji, tijelo muškarca potmulo diše.
Mislim da umire. I da to zna.

Iz tame sobe čuju se vedri glasovi nevidljiva djeteta
Zbog čega stičeš utisak da to i nije stvaran glas
Već ono što umirući čuje na kraju
Kao vlastiti govor u prvom iskustvu jezika.

Ne znam zašto su hotelske sobe beskonačne
Tako da iz njih izlazim bez sjećanja:
Dva dana i tri noći
Putovao s Istočne na Zapadnu obalu
I umoran odbijam povjerovati
Da je kontinent manji od hotelske sobe

**

Foto - knjiga.hr

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.