Depresija i anksioznost - među brojnim uzrocima je i strah od ispita

U vremenu u kojem život i njegova pravila određuje novac te društvene mreže i statusi na njima, sve je više mladih ljudi koji, zbog problema suočavanja sa stvarnošću, traže ljekarsku pomoć. Potvrđuju ovo podaci travničkog Doma zdravlja o porastu broja učenika osnovnih i srednjih škola sa raznim mentalnim bolestima koji traže pomoć - među kojima je njih dvadesetak sedmično sa simptomima depresije i anksioznosti. Među brojnim uzrocima bolesti je i strah od ispita, potvrđuje autor knjige „Anksioznost i suočavanje sa ispitnom situacijom kod učenika“, koja je promovirana u Elči Ibrahim-pašinoj medresi u Travniku.

Svakodnevni rad sa učenicima profesoru ove najstarije obrazovne ustanove u Srednjobosanskom kantonu bio je prilika za analizu njihovog ponašanja te stručno sagledavanje posljedica straha od ispita, ali i načina za njegovo prevazilaženje. Posebno je to u vremenu kada je knjiga izgubila primarno mjesto u obrazovanju i odgoju mladih. A okolina ovoj najranjivijoj populaciji propisuje model ponašanja i način života.

„Uveliko prave kriterije kako treba izgledati, kako se treba ponašati, kako treba biti... Zatvoreni su u društvenim mrežama, u nekom oklopu, i onda nezadovoljni sobom nemaju samopouzdanja“, objašnjava Meliha Šehić, ljekar na Odjelu pedijatrije Doma zdravlja Travnik.

Autor Harun Herceg ističe kako je knjigom htio da doprinese smanjivanju ispitne anksioznosti pri odgovaranju u osnovnim i srednjim školama i na fakultetima.

„Možda je važno na ovakvim promocijama i na ovakvim mjestima ukazati na to da se mi moramo vraćati knjizi jer ukoliko se vratimo knjizi, možemo tražiti rješenja, a daleko od knjige - mi smo daleko od bilo kakvih spoznaja“, poručuje promotor Mehmed Pargan.

Da je stanje mnogo složenije i teže, potvrđuju ljekari koji su svakodnevno susreću sa posljedicama problema suočavanja sa stvarnošću - i to u stanju koje već zahtijeva bolničko liječenje.

„Imamo hospitalizacija na psihijatrijsku kliniku, bilo je slučajeva pokušaja samoubistva, određen broj djece je sa suicidalnim mislima. Problem je što su najčešće samo na medikamentoznoj terapiji“, upuzorava dr. Šehić.

Nažalost, sve je ovo tek gašenje požara i rješavanje posljedica jer uzrocima gotovo da se niko u lancu odgoja ne bavi. Jedino rješenje, ono sistemsko, jeste promjena svijesti i životnih prioriteta te zapošljavanje stručnog kadra.

„Mi trenutno nemamo dječijeg psihologa, nemamo dječijeg psihijatra – mora se ići van kantona. A kad odu - jedan odlazak nije dovoljan. Ako ne mogu finansijski, to se prekida, a problem ostaje“, dodaje dr. Šehić.

Tako problem ostaje prvenstveno porodici - nemoćnoj da se psihički, ali i materijalno izbori za zdravlje djeteta, a onda i društvu u kojem smo dugoročno svi gubitnici.

federalna.ba