(Izvor: federalna.ba/Jasenka Tica Isović)

Cerić: Bošnjaci trenutno nemaju pravog lidera

Bošnjaci ne mogu biti bez lidera samo je pitanje kojeg je kvaliteta taj lider. Mislim da je trenutno na sceni inflacija lidera kod Bošnjaka i nadam se da će u tom procesu se roditi neko ko će nadjačati u toj borbi. Sad za sad imamo imitacije lidera, nemamo lidere koji se mogu pozvati na svoju vlastitu žrtvu. Narod to vidi. Narod mora da osjeti da je lider tamo gdje treba, na svakom mjestu i u svakoj prilici-kazao je za Federalni radio Mustafa Cerić

Kome da se mi više prilagođavamo? Dosta smo se mi prilagođavali njima, neka se oni nama sad malo prilagođavaju. To je jedna od Vaših najupečatljivijih izjava, poruka, slobodna ću biti da kažem antologijska. Pa ako govorimo o BiH, godinama poslije- je li se BiH još prilagođava? Kome, čemu?

Drago mi je što ste me podsjetili na tu izjavu. Da li je antologijska ili ne, to ne znam, ali znam da je kazana u dobroj namjeri. Pošao sam od toga da smo mi u Bosni dobri  ljudi Bono homini. Mi smo za većinu svijeta bili i ostali primjer tolerancije i suživota. Zapad, nažalost, danas  čini istu grešku u Bosni kao devedesetih. Nakon genocida u Srebrenici Zapad je shvatio 1999. da mora bombardirati Beograd, jer je ponašanje genocidne srpske politike prijetilo širim europskim sukobima.  Dakle, ta moja izjava je bila upućena prije svega prijateljima Bosne da znaju da smo mi u Bosni civilizacija i da treba da se prema nama odnose u skladu sa tom spoznajom, a neprijateljima poruka da ni nikakvo razbijanje Bosne zločinom, kao i ničija vanjska ili unutrašnja supremacija  ne može više nikada proći u Bosni. Ta poruka je bila poruka savjesti, da se nećemo prilagođavati ničemu što nije dobro za nas niti ičemu na što ni druge civilizacije ne pristaju. Zahvaljujući njihovoj agresiji i genocidu, Bošnjaci su  odlučili da se „odviknu“ od „prilagođavanja“ bezimenoj naciji i državi. Natjerali su nas da se nacionalno i državno „spoznamo“ kako nas ne bi  doživljavali samo kao vjersku zajednicu, kao   „muslimane“. Ako ste na to mislili, onda ste u pravu kad ste kazali da je moja izjava antologijska.     

Kakvim cijenite trenutne političke prilike u BiH- jesmo li na „pravom putu“?

Čini mi se da je moja poruka da se nećemo „prilagođavati“ negativnim već samo  pozitivnim stvarima, koje dolaze u našu domovinu i državu, zanemarena kod onih koji odlučuju o Bosni unutar i izvan Bosne. Ucjenjuju nas s članstvom u EU, a znamo kako su i na koji način neke države sovjetskog lagera ušle i u EU i NATO. Ucjenjuju nas sa NATO-om, a naša bosanska armija po svim međunarodnim analizama je uređenija i efikasnija od pola vojski država-članica NATO. Rusi žele da nas kontrolišu, a Kina hoće da ovlada našim tržištem i komunikacijama. Taj, kolokvijalno rečeno, Istok je dezorijentiran i opterećen svojim problemima i onda ih prebacuje u Bosnu. Bosna jeste i želi da bude na pravom putu, ali potrebna joj je jaka jedinstvena i prepoznatljiva bosanska politika, koja će osigurati podršku i Istoka i Zapada, koju je Bosna imali u vrijeme Alije Izetbegovića, pa makar to bilo i na kurtoaznoj osnovi. Nemojmo zaboraviti, Bosna je  imali embargo na oružje, ali imali je tada iskrene prijatelje u svijetu, koji su htjeli i mogli da joj pomognu da se brani od agresije. Mnogo je država i pojedinca,  koji su bez kalkulacije stali u odbranu Bosne riječju i djelom. Danas se to u velikoj mjeri izgubilo.Trebamo se izboriti da aktiviramo naše prijatelje širom svijeta. Moramo se izboriti uz pomoć Amerike, koja je uvijek bila na strani pravedne bosanske borbe, naročito sada kad je na čelu Amerike jedan od najboljih bosanskih prijatelja Joe Bajden, koji je nositelj specijalnog priznanja „Srebrenica 1993“ za njegov doprinos borbe protiv genocida u svijetu. To bi, u političkom smislu, bio povratak Bosne na pravi put.

Šta Vas trenutno najviše brine u BiH? O politici govorim.

Nisam zabrinut za Bosnu. Oni ne mogu Bosnu pobijediti. Zabrinut sam, međutim,  za stanje  ugroženosti  europskog i svjetskog mira ovdje u Bosni. Brine me što se donositelji odluka oko Bosne, kako lokalni tako i međunarodni, ponašaju kao devedesetih. Pustili su nasljednike Milosevića, Tuđmana i nasljednike politika presuđenih ratnih zločinaca da ponovo prave smutnje u Bosni. Europi i Americi to nije potrebno, a Boga mi najmanje je nama potrebno, koji smo preživili dva UZP-a, genocid i agresiju na Bosnu. NATO je u Bosni, a Rusi su u Srbiji. To su sada granice civilizacija. Imate jednog Dodika, koji priziva Ruse u Bosnu. Za to sam zabrinut, jer sukob Amerike i Rusije u Bosni može biti razorni požar. Ne zaboravite da su oba svjetska rata krenula iz „stare“ Europe. A „nova“ Europa se danas dobro ne snalazi! Po mojim informacijama Amerika će dogovoriti sa Rusijom da Bosna uđe u NATO i EU tako da Rusija ostavi na miru Bosnu, Sjevernu Makedoniji i Crnu Goru, a Srbija će biti nova destinacija za ruske imperijalističke snove, nešto kao Sirija danas. Ali to je već problem Srbije, prije svih SANU-a i SPC-a, koji strategijski upravljaju srbijanskom politikom.

A šta Vas unutar BiH, unutar naših političkih prilika najviše brine?

Sad je pandemija. Cijeli svijet je u strahu od te pošati, pa i mi u Bosni. Na primjeru pandemije ponovo se vidi odnos sila prema Bosni. Obećali su vakcine... obećali su skidanje embarga na oružje 1992., obećali su da je „zaštićena zona Srebrenica“, sigurna za Srebreničane, obećali su da se  Holokaust nikad više  neće „Never Again“, a ponovio se u Bosni... Politika treba osigurati da se narodu ništa loše opet ne desi, EU i svijet je zaokupljen borbom oko vakcina i uvijek je nečim zaokupljen. Mi smo zaokupljeni strahom od ponovnog napada na Bosnu i novih zločina. Narod sve vidi i prepoznaje.  Znakova i dokaza je bezbroj: Da li bosanska politika to vidi?  E to su već teža i kompliciranija pitanja. Na koja ni sam nemam odgovor.

Kakav je današnji položaj Bošnjaka? Jesu li se pozicionirali u politickom, društvenom i vjerskom smislu?

Uvijek može bolje. Bošnjaci imaju državu koja je međunarodno priznata. Ima sve što državu čini državom. Ja sam etnički Bošnjak, a državno-nacionalno sam Bosanac. Nosim bosanski pasoš. Kao musliman imam organiziranu, autonomnu i snažnu duhovnu zajednicu; imam bezbroj bosanskih, ali i bošnjačkih institucija; slobodan sam i ponosan na moju bosansku državu; sretan sam što sam mogao dati moj doprinos zajedno sa Alijom Izetbegovićem, sa bosanskim patriotima i sa slavnom Armijom Bosne da imamo demokratsku i, ako Bog da, uvijek slobodnu i nezavisnu Bosnu. Bošnjaci svoj ponos i prednosti  koje imaju od bosanske države moraju joj istom mjerom vratiti pameću, radom, hrabrošću, poštenjem, patriotizmom, moralom, velikodušnošću, nesebičnošću i žrtvovanjem; moraju znati da bez bosanske države  nisu niko i ništa.

Pretpostavljam da ne mislite samo na Bošnjake, već na sve koji se osjećaju Bosnacima i Hercegovcima?

Mislim, da. Na sve bosanske građane. Nažalost, nekim Bošnjacima nedostaju spomenute vrline, posebno nekima koji obnašaju bosansku politiku, koji su u bosanskom državnom tužilaštvu i sudstvu, naročito oni koji su u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na svim nivoima. Kod njih je osjetna doza neznanja, kukavičluka i javašluka.  Svako urušavanje bilo kojeg segmenta bosanskog društva i bosanske države dolazi kao rezultat javašluka, neodgovornosti, pasivnosti, nerada i nesavjesnog odnosa prema općem nacionalnom i državnom dobru ne samo Bošnjaka, već svih bosanskih građana. O tome nam valja javno govoriti – o bošnjačkom, bosanskom nesnalaženju, kukavičluku i javašluku, koji je očit. Ne mogu Bošnjaci, Bosanci samo sjediti na minderu i vikati ovako se više „ne mere“ ne mogu samo  kritizirati Međunarodnu zajednicu i bosanske dušmane. Kennedy je učio Amerikance da se oni svaki dan pitaju: „Šta mogu učiniti za državu, a ne pitaju šta država treba da čini za njih“. To treba da važi za sve bosanske parlamentarce i ministre prije nego za ostale bosanske građane. Kad nam bude svijest na tom nivo, onda se možemo nadati boljim danima za Bosnu.  

Smatrate li da je ta politička pozicija jaka?

Bošnjaci se danas, više nego ikad bore za vlast. Ta vlast im donosi određene benifite. Dakako, da se bore sa istim žarom i posvećenošću za domovinu i državu, već  bi bili u EU i NATO. Uvjeren sam u to. Liderstvo, međutim,  nije nešto što se dobiva na tanjuru ili kupuje parama. Liderstvo je mozak, znanje, hrabrost, mudrost, poštenje i žrtva. Bošnjaci su narod koji se tek uči, vladati, uči se obnašati vlast. Uče se oni koji im vlast daju na izborima, kao i oni koji vlast dobiju u ime njih. Ni jedni ni drugi nisu se kroz historiju plaho pitali; skoro da nisu nikad imali stvarnu vlast. Sjećam se da je Alija govorio da smo, kao narod, prvi puta u situaciji da se bez nas ne može više ništa odlučivati o Bosni i u Bosni.  Nema nacije bez hrabrog i mudrog lidera, kao što nema ni lidera bez savjesne i odgovorne nacije. Kad je riječ o Bošnjacima, prvi i najvažniji uvjet za  njihov spas i opstanak bilo je i ostalo samosvjesno i kreativno duhovno i političko liderstvo. Bošnjaci su imali dobre i loše lidere kao i sve druge nacije.  Međutim, nakon iskustva genocida,  Bošnjaci ne mogu podnijeti loše lidere zato što su u opasnosti od ponovnog genocida od onih, koji negiraju dokazani i presuđeni genocid. Bošnjaci žive u takvom okruženju, u kojem njihov lider ili lideri ne smiju sebi dopustiti javašluk, bahatost, bezosjećajnost, neznanje, neodlučnost, potkupljivost, pokvarenost,  neodgovornost i izdaju.

Da li danas takvi takvi egzistiraju kod Bošnjaka?

Ne mogu to sa sigurnošću reći, ali slušam šta kaže narod i kako se osjeća i mogao bih potvrditi da je jako mnogo ovih karakteristika kod onih koji misle da su lideri, da ih ne nabrajam sad imenom. Očito, Bošnjaci moraju još dugo sazrijevati – politički i državno.  Čini se da su Bošnjaci potrošili sve svoje lidere, posebno od devedesetih godina do danas. Alija Izetbegović je po svojoj naravi bio lider,  kojeg danas poznaje i prizna cijeli svijet, osim aktera i njihovih nasljednika UZP-a  u Srbiji i Hrvatskoj, ali i nekih ljudi i u samoj Bosni. Rađanje ili odgajanje lidera kod Bošnjaka je proces. Bošnjaci su u jednom povijesnim trenutku prepoznali svog lidera u liku i djelu Alije Izetbegovića, koji je  opravdao njihovo povjerenje i dokazao svoje liderstvo. Kad će doći vrijeme za novog lidera, koji liči na Aliju ovisi, kao što rekoh, o svijesti i samosvijesti samih Bošnjaka. Siguran sama da će Bošnjaci prepoznati svog lidera  kao što su ga prepoznali u Aliji kad se kao takav pojavi.

Kada ste već otvorili pitanje liderstva. Ko u ovom trenutku predvodi Bošnjake? Ima li tog klasičnog liderstva? Koji bošnjački lider je prvi među jednakima?

Bošnjaci ne mogu biti bez lidera samo je pitanje kojeg je kvaliteta taj lider. Mislim da je trenutno na sceni inflacija lidera kod Bošnjaka i nadam se da će u tom procesu se roditi neko ko će nadjačati u toj borbi. Sad za sad imamo imitacije lidera, nemamo lidere koji se mogu pozvati na svoju vlastitu žrtvu. Narod to vidi. Narod mora da osjeti da je lider tamo gdje treba, na svakom mjestu i u svakoj prilici.

Vidim bježite od toga da spomenete konkretna imena?

Neću, svako se može prepoznati ako želi.

Nabrojat ću stranke koje trenutno deklarativno brane interese Bošnjaka, a Vi mi recite ko to čini njabolje? Dakle, SDA, NiP, SBB?

A zašto nema SDP-a u Vašem pitanju?

Pa eto i SDP, mada treba imati u vidu da su oni prvenstveno multinacionalna stranka koja podjedanko zastupa interese građana te sva tri naroda?

Glasovi SDP-a su 95 posto bošnjački. A to isto važi i za Našu stranku koju čine najviše Bošnjaci. I za koju najviš glasaju Bošnjaci. Neka se sve one bore za Bosnu i naše građane. A bošnjačke stranke ako postoje moraju se saglasiti šta je minimum bošnjačkih interesa i koja je crvena linija ispod koje se neće ići. Tog bošnjačkog suglasja nema ni u glavama ni na papirima kod stranaka koje se pozivaju na Bošnjake. Ni jedna od pomenutih stranaka nije rekla da je samo bošnjačka tako da je teško odgovoriti na ovo Vaše pitanje.

Zadržimo se na SDA koja je ako ćemo iskreno deklarativno prva na liniji zaštite interesa Bošnjaka. Da li je SDA Bošnjacima ono što je nekad bila?

SDA ima uslovno rečeno svoje stabilno glasačko tijelo. I uvijek će imati. Međutim, već odavno to članstvo i glasačko tijelo se smanjuje Mislim da su u SDA ostali isti ciljevi. Međutim, novi politički i ekonomski uvjeti zahtijevaju primjenu novih sredstava u postizanju tih ciljeva. Zahtijevaju ljude s znanjem i sposobnošću za komunikaciju s narodom, sa susjedima i sa svijetom. SDA mora shvatiti da joj se primat ekskluzivnog branitelja bošnjačkih, bosanskih interesa, otima iz ruku. Čini se da je posrijedi mnogo više borba za vlast, a vrlo malo borba  da opći interes Bošnjaka.Kao jedan od osnivača, uzimam sebi pravo da  kritiziram SDA zato što od njih očekujem da pokažu najviši stupanj svijesti, savjesti i odgovornosti u borbi za slobodu i čast  bosanskog društva i bosanske države. Čini mi se da to danas najviše fali u SDA – konstruktivni dijalog do najboljeg rješenja za mnoga pitanje za naciju i državu. Moram naglasiti da je SDA, u svom osnovnom političkom konceptu maltene nezamjenljiva. Zato je SDA, kao takva u većini bošnjačkog naroda, neupitna. Međutim, SDA ima pojedince, koji joj kvare tu naslijeđenu koncepcijsku prednost. Na drugoj strani su političke stranke,  koje imaju dobre  pojedince, ali im je koncept kvaran. Neka me u SDA iza zatvorenih vrata pitaju pa ću im reći. Trenutno imam komunikaciju s njima kao i vi novinari.

Ko su neprijatelji Bošnjaka u ovom trenutku?

To je teško pitanje. Ne smijemo upasti u zamku. Bošnjaci nikad nisu bili u boljoj poziciji i nikad nisu imali manje neprijatelja. Ja se više bojim šta će se događati unutar samih Bošnjaka. Svijet je već prepoznao naše neprijatelje iz ranijeg perioda, genocidnu politiku i UZP. To je velika stvar. Kao mali narod doveli smo počinioce genocide pred Haški sud i iza toga je stajala politika Alije Izetbegovića. I žao mi je što sve današnje greške koje su učestale to zamagljuju.

Ne vjerujete Vučiću?

On sam sebi ne vjeruje u ono što priča, pa kako da mu ja vjerujem. Neka prizna srpski genocid u Srebrenici i time će, zasigurno, olakšati sebi posao kod SANU-a oko priznanja Kosova. Vučić zamjenjuje teze i time potapa Srbiju. On računa na manji bosanski entitet RS kao zamjenu za Kosovo, umjesto da se izvini  i time prizna genocid u Srebrenici i tako ostavi Bosnu na miru. Vučić misli da destabilizacijom Bosne može riješiti Kosovo. Pozivam ga opet da prizna genocid i ostavi Bosnu na miru. Time će lakše rješavati svoja unutrašnja pitanja u Srbiji i na Kosovu. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad.

A odnosi unutar BiH?

Mogu samo sa sigurnošću reći da Bošnjaci ne žele nikome zlo, čak ni onima koji su nad njima počinili genocid. Bošnjaci su takav narod. A to što radi Dodikova fantomska komisija na što su nažalost pristali i neki profesori sa Hebrejskog univerziteta u Jerusalemu. Ja sam još 2019. pisao predsjedniku Hebrejskog univerziteta i rekao mu da ako je moguće negirati genocid nad Bošnjacima nakon Haških presuda onda je moguće negirati i Nirnberški proces i sve presude donesene za žrtve Holokausta. Lažima se ne može potrati istina. Naprotiv. Ovo je naknadna pamet, jer su shvatili da su nas potcijenili.

Ko je prodao Srebrenicu na proteklim izborima?

Ja sam tužan i ne mogu da vjerujem. Da nisu bojkotirali izbore bilo bi drugačije. Ovo nije pitanje jedne bitke, ovdje je stvar u tome da je odnos prema Srebrenici uopće poražavajući. Ovo što se dogodilo nije se smjelo dogoditi. Svi su odgovorni. Umjesto da se od Srebrenice pravi Sarajevo vi imate da se od Sarajeva pravi Srebrenica. To je jako teška kvalifikacija, ali to će se dogoditi Bošnjacima ako se ne probude. Pozdravljam i inicijativu reisa Kavazovića.

Dosta kritizirate ljevicu u BiH, kako vidite ulogu SDP-a i ostalih stranaka sa multinacionalnim predznakom, pomenuli ste Našu stranku u više navrata?

Oni sami o sebi govore. Ja sam rekao da ono što se dogodilo u Mostaru i Srebrenici je izdaja. I to izdaja unutar bošnjačkog korpusa, sve iz razloga jer nije bilo saglasnosti o probosanskom programu.

Da li onda takvo stanje razjedinjenosti može biti pogubno i za druga politička pitanja. Može li Dragan Čović dobiti treći entitet?

Dragan Čović je mnogo toga obećao. Obećao je da će osloboditi aktere UZP-a, da će revitalizirati tzv. Herceg-Bosnu, pa sad Izborni zakon obećava. I šta je bilo? Ništa. Ne treba se sekirati zbog Čovića. Zna i on sam da nema trećeg entiteta. Čović može dobiti samo otpusnicu. Brinu me jedino ovi iz EU, jer na silu žele izmjene Izbornog zakona. Oečkujem od SDA da vidi svoju ulogu u sprječavanju toga.

Treba li BiH biti građanska država, je li tome rješenje?

Bosna treba biti sigurna od rata i novog  genocida nad Bošnjacima, Bosancima Prvo to. Pričamo o građanskom uređenju države, a prijetnje su oko nas, oko Bosne. Ne znamo ni koji nam trenutni državni sistem. Niti znamo čemu služi konstitutivnost naroda. Čivić i Dodik to ne vole kad sanjaju o secesiji, ali kad treba uzeti sve od države onda im je konstitutivnost sveta. Kao i Dejton, poželjan je ako će biti realiziran dio koji secesionistima odgovara. No, prvo hajde da stanemo na noge, da prohodamo, da poštujemo bosanske zakone, da budemo sigurni, pa ćemo pronaći najbolje unutrašnje državno uređenje za Bosnu. Ja ne vidim da građanska država ima alternativu, ne samo za Bosnu, već i za cijeli svijet, posebno u Europi, gdje vlada pravilo jedan čovjek, jedan glas. To je budućnost i sudbina Bosne. Nema drugog puta. Ali niko nema monopol na to.

federalna.ba/Jasenka Tica Isović

Mustafa Cerić Jasenka Tica Isović Federalni radio
Vijesti u 22 Federalni radio Radio Federacije BiH
0 19.04.2021 22:05
Federalni radio Radio Federacije BiH
0 19.04.2021 17:58
sport Federalni radio Radio Federacije BiH
0 19.04.2021 16:52
Vijesti u 17 Federalni radio Radio Federacije BiH
0 19.04.2021 16:52
sport Federalni radio
0 18.04.2021 23:29
Vijesti u 22 Federalni radio
0 18.04.2021 22:29