Čarkadžić za FR:  Ne vjerujem da će BiH dobiti zeleno svjetlo za početak pregovora u martu

Potpuno je neutemeljena priča  o pregovorima u martu, jer ne može se sa ovakvom zemljom pregovarati. Kazao je za Radio Federacije politolog Denis Čarkadžić, te dodao kako pregovori vladajuće koalicije ne mogu biti uspješni  jer u tim pregovorima svako pokušava uzeti ono što njemu isključivo treba i gura svoje nekakve partikularne interese.

Još tri sedmice ostale su do marta, ključnog mjeseca kada će Bosna i Hercegovina saznati da li otvara ili ne - pregovore za članstvo u Evropskoj uniji. Jasan je stav Evropske unije, tri zakona, sporazum sa Frontexom – otvaranje pregovora.

 Prošao je i mjesec dana nakon sastanka koalicije na Dodikovom imanju u Bakincima kod Laktaša gdje su se "sve dogovorili, a ništa se nisu dogovorili". Nekako se čini da se krećemo samo u krug, od sastanka do sastanka, međusobnih optužbi, prijetnji i slično. Stalno se spominju dogovori, ali ništa konkretno se ne dešava.

„Prije svega ja bi da razjasnimo jednu stvar. Dakle nikakve šanse nema i u to sam potpuno uvjeren da Bosna i Hercegovina dobije zeleno svjetlo za početak pregovora u martu. Evo i gospođa Eichorst je bila ovde pa je rekla da je  potrebno sad u ovom periodu usvojiti 1+3 zakona i sporazum, ali ona nikada nije rekla da nakon toga će nas pustiti da počnemo pregovore. Nije moguće dakle Brisel i da hoće, hipotetički nemoguće je pregovarati sa zemljom koja ima ovakav mehanizam koordinacije u kojem se kantoni i entiteti pitaju u tom razgovoru sa Briselom. Odatle kada krenemo samo potpuno je jasno da nema šanse da se može pregovarati sa nama sa ovakvim sistemom odlučivanja. Drugi primjer, ne može se pregovarati sa zemljom u kojoj niko živ ne zna ni koliko stanovnika ima, a kamoli ostale parametre koji su potrebni iz popisa. Ne može se pregovarati sa zemljom koja ima ovakva etnička veta. Sve to lijepo piše ne samo u mišljenju nego i u izvještaju još iz 2019 godine. Ono što se eventualno može desiti a ukoliko se usvoje ovi zakoni plus sporazum da nam kažu u nartu odlično svaka čast, pohvaljujemo vas, ali nastavite dalje sa ispunjavanjem da dođete u situaciju da postanete takva zemlja sa kojom se uopšte može pregovarati. Šta se sad dešava ovde. Vidimo koaliciju na državnom nivou gdje svako uzima ono što mu treba i gura svoje nekakve partikularne interese. Gospodin Dodik ide na to da se izmjeni Ustavni sud, gospodin Čović ide i na tu kartu i dodatno traži takozvano legitimno predstavljanje, au svemu tome Trojka imam osjećaj igra na to da kako god dobijemo nekakvu vrstu alo ništa naznaka pregovora da bi se na tom moglo tako da kažem jahati do narednih izbora. Ništa od ovo troje ja sam potpuno uvjeren, neće se desiti. Dakle ja sam potpuno uvjeren u to. Ono što je mene strah da se nešto u tom putu pod krinkom pregovora koraka prema Uniji usvoji nešto što bi ovoj zemlji dodatno učinilo nepovratnu štetu koja se ne može kasnije popraviti.“

 Prema onom što smo mogli vidjeti ovih dana, stavovi partnera u koaliciji su različiti i teško da može doći do njihovog približavanja?

 „Ovde se radi o tome da se ne smiju usvajati rješenja pod plaštom bilo čega,  koja su štetna po državu, a dugoročno i opasna. Potpuno je neutemeljena priča  o pregovorima u martu, jer ne može se sa ovakvom zemljom pregovarati. Nemoguće je, a to ko tvrdi ili traži od Brisela ili ne razumije šta je proces pregovora kako on ide ili je zlonamjeran pa tako dovodi u zabludu ljude. I ako se usvoje ova tri četiri zakona, Brisel nam opet neće dati pregovore i onda će biti kriva EU, oni nas ne vole. Ali da se vratim na pitanje. To je koalicija koja ideološki ima jako malo zajedničkog osim u ovom dijelu Čović i Dodik. Ali ja opet kažem vidjeli ste ono iz Laktaša. Jedni tvrde da je sve dogovoreno, drugi da nije. Vidjeli ste i reakciju predstavnika stejt departmenta i potpuno je jasno da je ono potpuno štetno. Jako onde loših stvari ima ako su dogovorene, a nadam se da nisu. Koliko god da su oni razjedinjeni ili imaju različite stavove, ipak imam osjećaj da bi se moglo nešto usvojiti gdje bi država jako loše prošla. To su ti nekakvi pod navodnicima kompromisi na koje se ne smije pristajati.“

Kako u ovakvoj atmosferi uopšte doći do nekog dogovora kojim bi bili zadovoljni svi?

„Jedno je dogovoriti nešto, jednostavno ne smije se pristajati na stvari koje su štetne po državu. Ako se ne može doći do dogovora koji je u državnom interesu onda nam ne treba takav dogovor. Sačekat ćemo pa ćemo se dogovoriti kada bude moglo. Sam dogovor kao takav ne znači da je dobar.“

Primjetna je i jaka diplomatska ofanziva stranih zvaničnika koji su u kratkom vremenu našu zemlju posjetili u velikom broju.

„I Brisel i Vašington rade ono što su i radili uvijek. Njima je ovde ključni interes stabilnost. Međutim, taj status quo koji jako dugo traje počinje da se otima iz ruku. Imamo sve vrste najava koječega ovde. I mislim da je reakcija koja je došla iz stejt departmenta koja je prije nekoliko dana nešto što nam ukazuje da bi moglo doći do promjene politike takve vrste u Vašingtonu. Dakle sve to je još uvijek u fazi retorike, ali mislim da i oni konačno shvataju da se nekako moraju dovesti pod kontrolu ljudi koji svako malo prijete ovde. I ta diplomatska ofanziva je nešto što ima razne aspekte, odnosno ima i dobrih i loših strana. Ono što meni daje nekakvu nadu da bi se stvari mogle promijeniti je ovo što je došlo iz stejt departmenta prije nekoliko dana.“

Kako dalje? Da li možemo očekivati u sadašnjim uslovima neke dogovore? I do kada će strani zvaničnici imati strpljenja za naše političare?

„Što se tiče strpljenja to njima nije problem. Njima je bitno ovde da je mirno i stabilno. Što se njih tiče ovako može sto godina. Ali, status quo na ovakav način koji jako dugo traje polako ali sigurno može da pređe u nekakvu vrstu konflikta i to je uvijek moguće. Jer takav status sam po sebi ne može trajati vječno.“