Naučni skup BZK-a Preporod o Aliji Isakoviću: Hasanaginicu vratio kući

U Domu Bošnjačke zajednice kulture “Preporod“ održan je naučni skup “Neminovnost: Aliji Isakoviću u čast“ na kojem je ukazano na fundamentalnu važnost djela Isakovića i njegov značaj za kulturu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

Skup je organiziran u okviru niza aktivnosti i manifestacija kojim “Preporod“ ove godine proslavlja jubilej 120 godina postojanja, a predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod“ Sanjin Kodrić istakao je da je važno na ovaj način čuvati sjećanje i jačati svijest o važnosti Isakovićevog života i djelo za bosanski jezik, književnost i kulturu uopće.

“Radimo ovo zato što je Alija Isaković bio čvrsto vezan za Bošnjačku zajednicu kulture Preporod. On je jedan od obnovitelja rada BZK Preporoda 1990. godine, jedan od utemeljitelja edicije Bošnjačka književnost u 100 knjiga… Alija Isaković je bio i predsjednik pravopisne komisije koja je definirala smijernice, okvire za izradu prvog pravopisa bosanskog jezika koji je 1996. godine objavio upravo BZK Preporod. On je općenito bio ličnost koja je svojim radom ostavila vrlo važan trag u institucionalnoj povijesti BZK Preporoda i našem društvu i kulturi“, kazao je Kodrić.

Temelji priznavanja bošnjačke i bh. književnosti

Ističući kako se Isaković ostvario kao vrhunski pisac, Kodrić je kazao da je njegova književnost ipak ostala u sjeni njegovog kulturnog rada koji je fundamentalno važan, prvenstveno zbog ukazivanja na neminovnost bosanskog jezika i književnosti kao zasebnih identiteta unutar jugoslovenskog društva u kojem su bile dominantne dvije jezičke varijante, zapadna hrvatska i istočna srpska.

“S druge strane, Alija Isaković je uradio temeljno važne poslove na afirmaciji i priznavanju bošnjačke, ali i bosanskohercegovačke književnosti jer je kao pisac jezik osjećao maksimalno prisno“, kazao je Kodrić i dodao da je Isaković krajem 60-ih godina objavio građu za bibliografiju muslimanske književnosti, što je u tom trenutku bio revolucionarni čin jer se radilo o bibliografiji književnosti koja zvanično nije postojala kao muslimanska, bošnjačka ili bosanskohercegovačka književnost.

Naglasivši da je Alija Isaković nedvojbeno bio avangarda, što potvrđuje i važnost njegovog djela “Biserje“, Kodrić je kazao da tako počinje proces priznavanja bosanskomuslimanske, bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti.

Kodrić je posebno ukazao na Isakovićev zbornik “Hasanaginica“ iz 1975. godine te je dodao da je to djelo objavljeno povodom 200. godišnjice prvog objavljivanja “Hasanaginice“ u knjizi “Put po Dalmaciji“ italijanskog putopisca Opat Alberta Foatisa (1784).

“Hasanaginica je u doba kada se pojavila u talijanskom prevodu postala kulturna senzacija Evropa tog vremena. Najveći književni autoriteti i pisci prevodili su tada Hasanaginicu na svoje jezike… Međutim, Hasanaginica je bila svima bliska, ali nikako nije pripadala narodu iz kojeg je potekla jer taj narod nije imao svoju književnost. Zbornikom Hasanaginica sa bosanskim originalom i sa nizom prevoda na svjetske jezike, Alija Isaković je 200 godina nakon prvog objavljivanja vratio Hasanaginicu kući i time postavlja fundamentalno važne osnove kasnije sudbine identiteta naše književnosti i uopće kulture“, kazao je Kodrić.

Kodrić je poručio da će BZK "Preporod" i dalje čuvati sjećanje na lik i djelo Alije Isakovića te je najavio skoro otkrivanje biste, dokumentarnu izložbu i raspisivanje konkursa za dodjelu BZK Preporodove Nagrade “Alija Isaković“ za najbolji dramski tekst na bosanskom jeziku.

Filmski početak domca iz Bosne

Na skupu se obratila i Emina Kečo Isaković, supruga Alije Isakovića, koja je istakla da je svoj govor naslovila “privilegijom sa distance“.

“Intelektualno stasati uz Aliju Isakovića bila je i jeste svojevrsna privilegija. Sa ove vremenske distance je sudbina koja je dijelom odredila i moj cjelokupan život. Ne bih ništa mijenjala, osim želje da je bio dugovječniji, ali svako u sebi nosi dan odlaska i to prihvatam kao vlastiti usud. Život uz Aliju i sa Alijom jeste drama, ali i bajka i priča i roman i balada i istraživanja, nikad isto, nikad dosadno, malo vremena za sve i trka sa vremenom tko će i šta prije“, kazala je Kečo Isaković.

Zahvalivši se organizatorima skupa posvećenom sjećanju na djelo Alije Isakovića, Kečo Isaković je kazala da je njegovo djelo svjetionik i vatra koja snažno grije četvrt vijeka.

Ističući kako je Isaković prvo napisao veoma uspješni roman “Sunce o desno rame“ i tako neuobičajeno kročio u svijet književnosti s obzirom da su počeci pisaca uglavnom vezani za pjesme ili priče, a da roman predstavlja vrhunac djela. Dodala je da je Isakovićev književni rad trpio zbog svih projekata društvene i kulturne prirode koje je radio.

“Bio je to filmski početak, domac iz Bosne, bez igdje ikog svog, siroče i u tuđem jeziku, prihvaćen i lansiran među zvijezde. Mladi geolog čini iskorak u književnost i na prvu uspijeva. To je bio korak i pravac u daljem životu“, kazala je Kečo Isaković.

Ona je također kazala da je Isakovićeva jedina želja bila opstanak naroda i želja ostanka tog naroda na vječitim ognjištima i 90-ih godina se našao u novoj ulozi kada je kao angažirani intelektualac dao doprinos očuvanju i opstanku svog naroda i države.

federalna.ba/AA