Bursać: Vrijeme je za novinarski otpor; lokalni novinari su istinski heroji

O medijima, medijskim slobodama, pritisima, izazovima i cenzurama u Dnevniku 2 Federalne televizije govorio je novinar i kolumnista Dragan Bursać.

Podaci govore o tome da strmoglavo padamo na svjetskoj ljestvici slobode medija i to je potpuno očekivano - smatra on. Kaže kako su, u svjetlu regionalnih i svjetskih dešavanja, domaći političari iskoristili da novinare još više zategnu i pokažu da njima mogu upravljati.

“Da li ćemo da se odupremo, to je individualna stvar, onda i redakcijska, ali se tiče i medija. Otprilike u toj simbiozi 'pojedinac-redakcija-medij' mi trebamo funkcionisati i oduprijeti se tome. Ne volim pozicije gdje se postavljamo permanentno kao žrtve, a da se ne borimo. Red je da pružimo otpor, imamo glas kao novinari i red je da se postavimo proaktivno. Ja sam za tu politiku na svim nivoima novinarskog djelovanja, pogotovo na lokalnom. U ovom trenutku ima toliko novinara u malim zajednicama koji su stigmatizirani na neviđeno mnogo načina i o kojima niko ne vodi računa, niko ih ni ne vidi, a oni su istinski heroji. Oni treba da nam budu pokazatelj kako se radi od mikrozajednice pa do državnog nivoa”, poručuje Bursać.

Bursać dodaje kako nije tajna i to da svaki političar ima svoj medij.

“To su takozvani tabloidi koji funkcionišu tako što su ili portaloidi na društvenim mrežama ili uzurpiraju sve nas i našu profesiju. Borba je jedini lijek i jedini način da se odupremu i da pokažemo šta jeste istinsko novinarstvo”, poručuje.

Govorio je i o učincima kriminalizacije klevete u RS-u, kaže da su bili vrlo brzi za novinare: smanjio se broj novinara koji iznose svoje mišljenje u javnom diskursu, koji se direktno putem kolumni ili na drugi način obraćaju gledaocima, slušaocima, čitateljima.

S druge strane, ističe, desilo se i nešto još mnogo gore.

“Istraživanje Fondacije Friedrich Ebert je pokazalo da je vlast u simbiozi s građanima, preciznije, s narodom. Ogroman broj ispitanika u RS-u ne vidi ništa spornu u onome što otvoreno zovem verbalnim deliktom. Dakle, kada se suspenduje govor čovjeka koji je novinar i koji iznosi mišljenje, ako ga država ili entitet kazni, velika većina građana ne prepoznaje ništa loše u tome. Dapače, oni kažu da to treba, da je to regulativa. Pazite licemjerstva! U jednom trenutku veliki broj građana kaže da ne vjeruje političarima, ali s druge strane, taj isti broj građana kaže da ti političari trebaju – s vremena na vrijeme – sankcionisati nas novinare. Dakle, imamo jednu potpuno apsurdnu situaciju i to je po meni najveći problem uvođenja ovoga zakona, a on je samo jedna stepenica ka potpunom sancionisanju slobode misli za nas novinare i slobode djelovanja”, upozorava Bursać.

Tvrdi i kako se trenutno u RS-u na prste dvije ruke mogu nabrojati slobodnomisleći novinari u okviru redakcija. Takvoj se situaciji, naglašava, stremi na nivou čitave države.

“Međutim, u ovom su se trenutku Federacija i država oduprle, ali se bojim da se u svjetlu globalne geostrateške situacije stvar zaoštrila za sve nas i da će taj procenat pada slobode medija u Bosni i Hercegovini, ali i regiji biti još veći jer to vlastodršcima odgovara, a ni građani se pretjerano ne bune."

Upitan da prokomentira postoji li razika u medijskim slobodama unutar bosanskohercegovačke medijske scene, Bursać kaže da nje itekako ima, pogotovo u doživljajima medija.

“Imate situaciju da se u Federaciji još uvijek vjeruje i printanim medijima i televiziji. S druge strane, u RS-u gotovo da ne postoji nikakvo povjerenje u bilo kakve medije, a recipročno tome, mržnja prema jednom subjektu - to je, prije svega, Kancelarija OHR-a i visokog predstavnika - povećana je do enormnih granica. Tu razliku i usmjeravanje javnog mjenja ka nečemu što je potpuni totalitarizam možemo zahvaliti režimu Milorada Dodika. Ima tu još nešto mnogo gore - fake news. Da bi se on iskorijenio, mi novinari trebamo raditi s mladim generacijama, doslovno, u osnovnim školama, a to nam je potpuno zabranjeno”, naglasio je Bursać.

federalna.ba