Blagojević: Radoznalost, sumnja, razgovor pokreću stvari

Gost Art kvart razgovora bio je Slobodan Blagojević – književnik, filozof, esejist, prevoditelj, publicist, urednik - autor kapitalnog dijela Velika knjiga lirske poezije Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije od IX. stoljeća do danas.

Antologija vlastitog čitalačkog iskustva

Sadržaj Velike knjige lirske poezije Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije od IX. stoljeća do danas je poezija pisana na najstarijem književnom jeziku Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije – staroslavenskom, u bosanskoj, hrvatskoj i srpskoj recenziji, glagoljskim i ćiriličnim pismom, te poezija pisana jezikom ovih država, latiničnim i ćiriličnim pismom i narječjima štokavskom, čakavskom i kajkavskom, te izgovorima ijekavskom, ekavskom i ikavskom, naveo je u predgovoru Slobodan Blagojević.

Interes za poeziju je uvijek postojao, pojašnjava. Još u gimnaziji je čitao svjetsku poeziju, a interes se vremenom samo razvijao, kao i ideja o jednom rijetkom uvidu i kako bi on izgledao.

„Jednostavno se počelo razvijati i nije stalo ni jednog trenutka. U Vijećnici sam obavio najveći dio posla, između 1974. i 1984. Ona je 1992. trebala da izađe u sarajevskoj Svjetlosti. Zbog rata, naravno, i svega ovoga nije se pojavila. Poslije nije više bilo takvog interesa za tu antologiju, do ovog trenutka kad sam uspio“, kazao je Blagojević.

Govoreći o pristupu i objektivnosti, autor je pojasnio kako je subjektivni pristup osnovni, ali s obzirom na vremenski period i četiri različite književne tradicije, moraju postojati, navodi, izoštreni kriteriji.

Zajednička narodna lirska pjesma

„Pošto sam studirao sve te tradicije, mogao sam se snalaziti u svima njima, bez obzira na današnje političke priče o jezicima ovim, onim - to jesu osobeni jezici, ali su dio jednog policentričnog jezika u kojem je i nastajala sva ova poezija“, kazao je Blagojević.

Razlike postoje, pojašnjava, ali gledajući širu sliku vidi se i mnogo zajedničkog.

„Matoš kaže, on kao čist Hrvat, to on tako piše, govori o našoj jednojezičnoj književnosti. Npr. Kranjčevića smatra jednako hrvatskim, srpskim i bosanskim pjesnikom. Prema tome takvih pojava ima“, dodao je.

Svojatanje nam nije strano, krenuvši od Andrića, Selimovića. Nekim književnicima, ističe Blagojević, nije ni smetalo gdje su uvrštavani, 'jer su bili svjesni poetskog tla s kojeg su krenuli'.

„Andrić pripada trima tradicijama, i bosanskoj, i hrvatskoj, i srpskoj tradiciji. Neki su se autori opredjeljivali, pa im nije smetalo ni Maku Dizdaru, ni Skenderu Kulenoviću, što su uvrštavani u hrvatske, odnosno srpske antologije, jer su bili svjesni poetskog tla s kojeg su krenuli. A to je Bosna, može se reći i bošnjačka tradicija, kao i bosanska tradicija. Ali to ne smeta da jedan autor pripada u više književnosti“.

'Poezija stoji na početku'

Na pitanje zašto poezija, a ne proza, vrsni pjesnik kako kažu kritike, je pojasnio kako sve književnosti od antičke i stare književnosti počinju poezijom te da ona za njega predstavlja 'mogućnost da se na najkraći način izrazi nešto što želimo'.

„Danas više preovladava ukus za prozu, ispovjed, za priču, naraciju i tako dalje. To ide sa svakim dobom. Mijenja se osjećanje i potreba“, zaključio je.

Kultura danas

„Kulturna scena je bila mnogo jača ranije s obzirom da smo imali najmanje desetak, dvanest časopisa za sve oblike kulture od arhitekture, književnosti, muzike, filma i tako dalje. Dakle, mora na tom društvenom nivou postojati recepcija umjetnosti u raznim oblicima da bi moglo da se govori o nekom kulturnom standardu“, istakao je Blagojević.

Naglasio je da se ne može živjeti 'na niskim granama, glumeći kulturu' i da će se ona morati obnoviti. Nadalje, smatra kako je važno podržati mlade i dati im mogućnosti kulturnog života u kojem će moći napredovati i stvarati.

Polemika se svela na uvrede

Polemika kao isključivost i vijeđanje, bez kritičke svijesti.

„Polemika se svela na uvrede“, ocijenio je Blagojević.

„Tu nastupaju ličnosti koje hoće i smatraju da njihova koncepcija mora da bude na kraju potvrđena kao ispravna, umjesto da razgovara sa sugovornikom, pa da vide i jedan i drugi ima li tu nekih propusta. Da se ne osvrću na psihu i ličnost koja učestvuje u tom razgovoru, nego na logičke, kritičke oblike. Tako se formira kritička svijest, a koja je neophodna za opstanak svakog društva“, obrazložio je.

Radoznalost, upitnici, sumnja, razgovor – pokreću stvari, naveo je Blagojević.

Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH

„Nacionalna biblioteka je broj jedan kulturna institucija, broj jedan u svakoj državi. Ona daje odobrenje i za štampanje knjiga. Sve to ide preko nacionalne biblioteke. Dakle, važnost toga ne trebam ja isticati. To se ističe samo po sebi, a to što se neki prave da nije to tako, odnosno mi znamo da im politički ne odgovara Nacionalna biblioteka BiH - više bi voljeli da svi imaju svoju nacionalnu biblioteku. A to je nemoguće. Država BiH mora imati tu biblioteku i to pitanje se mora riješiti“, naglasio je. 

federalna.ba