Beskućnik – Namik Kabil
**
Dobro je čitati ... čitati o kući, o domu; jer kuća nije samo mjesto; nisu to samo zidovi, vrata, krov, prozori ... kuća – to je stanje duha, to je stanje bića i pitanje srca, jer kad izgubimo kuću, gdje smo mi, a gdje kuća?!
**
Izdavačka kuća Akademska knjiga iz Novog Sada, krajem prošle godine objavila je peti roman Namika Kabila „Beskućnik“. Na poleđini romana izdavač navodi, između ostalog da je roman „Beskućnik“ autobiografski roman u kojem autor postavlja naizgled /ali samo naizgled/ jednostavno pitanje – gdje nam je kuća? „To pitanje, navodi izdavač, dobija novi zamah kada sećanja počinju da blede i kada želimo da podvučemo neke važne crte u životu.“ Pitanje – gdje nam je kuća ili gdje živiš? Gdje stanuješ' – na neki način na pragu je naše intime i nismo svi spremni baš bezrezervno otvoriti ta vrata. Namik Kabil, u ovom romanu čini upravo to – otvara svoju kuću, sebe, svoju intimu, izlažući nas tako i svojevrsnom šoku, ali istovremeno otkrivajući nam i utjehu – da nismo sami, da se teške stvari, bol, patnja, ljutnja, bijes, neizmjerna tuga, suze događaju i drugima.
**
Scenarista, filmski reditelj i pisac, Namik Kabil svoj prvi roman „Sam“ objavio je 2004.godine. Drugi roman „Amarcord“ objavljen je 2015-godine, a par godina kasnije i romani „Isijavanje“ i „Yesterday“. U romanu „Beskućnik“ – „autorova kuća postaje glavna junakinja nostalgične i nežne, ali istovremeno i bolne i tužne pripovesti o ljubavi, porodici, besmislenosti rata, dramatičnim selidbama, o gubicima, prijateljstvima, sećanju … Ona se pretvara u posebnu pozornicu, u neku vrstu sabirnog centra kroz koji se, kao na filmu, smenjuju scene života koji je nestao zauvek.“ – kako je istakao izdavač. U romanu „Isijavanje“ glavni lik, osim vlasnika Besima, je kuća. Kuća koja se uporno, godinama odbija prodati. U romanu „Beskućnik“ radi se o istoj kući iz prethodnog romana koja nije pristala na prodaju na način kako je to autor/narator/vlasnik htio, zamislio, namjeravao ... Nije pristala na konačno presjecanje veza; to je kuća koja prelazi /ili će tek preći/ u drugu formu, na istom mjestu, čineći okruženje sasvim malo drugačijim; ali dovoljno da bismo je i dalje zvali kućom.
**
Odabrala i uredila – Selma Dizdar
Dijelove iz knjige interpretirao – Haris Etemi
Ton-majstor – Šerkan Cakić
Foto – Faruk Kabil