Dokumentarni film 'Markale 2' će biti lektira kada ova država bude normalno društvo

Prije trideset godina, 28. augusta 1995. godine, Sarajevo je doživjelo jedan od najtragičnijih trenutaka u svojoj historiji – drugi masakr na Markalama. Granata ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske pogodila je gradsku tržnicu, usmrtivši 43, a ranivši 84 civila. Ovaj napad, poznat kao Markale 2, bio je prelomni trenutak koji je promijenio tok rata u Bosni i Hercegovini. Markale su postale simbol stradanja civila tokom opsade glavnog grada.

Povodom ove godišnjice, Federalna televizija emitovala je premijerno dokumentarni film „Markale 2“ autorice Arijane Saračević - Helać, koji donosi potresna svjedočanstva preživjelih, analizu vojnih i sudskih dokaza, te arhivske snimke koji rasvjetljavaju širu sliku događaja koji su šokirali svijet.

U posebnoj emisiji našeg programa razgovarali smo o političkom i vojnom kontekstu tog trenutka, značaju Haškog tribunala, ulozi međunarodne zajednice, kao i o nužnosti pamćenja i suočavanja s prošlošću.

Gosti u studiju su bili: Arijana Saračević - Helać, autorica filma, Namik Kabil, urednik Dokumentarnog programa FTV-a i Vahid Karavelić, penzionisani general i bivši komandant Prvog korpusa Armije RBiH.

„Prije svega, mi kao društvo nismo prošli kroz katarzu, još uvijek nismo raskrstili sa prošlošću. Dok se to ne desi, ovo društvo ne može ozdraviti - bez toga nema ozdravljenja. Vraćam se tim temama jer osjećam odgovornost i profesionalnu i ljudsku. Prije svega, ako zaboravimo - ponovit ćemo. Ako se ne čuju žrtve, glas žrtava, onda smo mi nijemi posmatrači neke nepravde. I upravo dokumentarni film je taj koji daje prostor preživjelima da svjedoče o svojoj istini. To je minimum što možemo učiniti. Dokumentarni film je ozbiljnost. To nije samo arhiviranje i podsjećanje. To je upravo sučeljavanje“, kazala je autorica filma, Arijana Saračević - Helać.

„Svaki čovjek, ako je imalo čovjek, ima empatije i ako može da se vrati nazad u ono vrijeme i u onu situaciju i zamisli - on ne može ostati ravnodušan - svaki čovjek“, navodi Vahid Karavelić, penzionisani general i bivši komandant Prvog korpusa Armije RBiH, te nastavlja: „Iako sam čovjek koji sam kroz svaki period rata, od prvog do posljednjeg dana, imao priliku da vidim veliki broj ljudi bez ruku, bez nogu, poginuli, raskomadani - ipak vidjeti ovu sliku Markala 2 na jednom mjestu toliki broj ljudi da pogine, toliki broj ljudi da se izranjava lakše, teže - ako je čovjek imalo normalan, ne može ostati ravnodušan. Šta je najveća veličina i vrijednost? Mrtvi se ne mogu vratiti, oni koji su izgubili dijelove tijela, ne mogu im se vratiti.“

Karavelić je istakao važnost 'osjećaja pažnje i poštovanja', te 'gajenja narativa prema žrtvama za ovo što danas imamo'.

U nastavku razgovora, urednik Dokumentarnog programa FTV-a, Namik Kabil govorio je o nedostatku ratnih knjiga i filmova. Govoreći o katarzi kaže kako je 'javni prostor zatrovan', te kako katarza zapravo nije moguća uslijed konstantnog 'trovanja' javnosti od strane politike koja 'drži javnost u stanju neke permanentne opasnosti o novom ratu'.

„Vrlo sam ponosan da je ovaj film napravljen u ovoj redakciji, jer ima jednu vrlo bitnu karakteristiku za filmski jezik - da pokazuje, a ne objašnjava previše“, rekao je Kabil, te dodao:

„Kada bismo pokušali da opišemo ovaj događaj u književnom ili faktografskom smislu, u pisanom jeziku, šta bismo mi dobili, koliko bismo mi od toga mogli da razumijemo. Ali kada vidite slike, film, kada vidite kadrove - mislim da će ovo biti lektira školska, kada jednog dana ova država bude normalno društvo."

federalna.ba