Selma Alispahić u Art kvart razgovoru: Živimo male fašizme na svakodnevnom nivou

Gošća Art kvart razgovora bila je jedna od najistaknutijih glumica naše scene Selma Alispahić.

Privilegija bivanja na sceni

„Ja sam na sceni cijeli svoj život i kada razmišljamo o postojanju na sceni, ne mogu to odvojiti od svog bića i suštine svog bića“, jasno je kazala glumica.

Na sceni i u glumi je još od djetinjstva. Amatersko pozorište, zatim Akademija i karijera profesionalne glumice su prirodan redoslijed i niz koji je vodio ranom shvatanju privilegije boravka na sceni i bavljenja ovim poslom.

„Ja sam to vrlo rano shvatila. Shvatila sam sve one ljepote i tuge ove profesije, šta znači i žrtva za profesiju i šta znači ta neka bezuslovna ljubav. 

Godinama rada stekla je iskustvo, ali i zrelost – strast za teatar nikad nije nestala, niti je danas manja, nego li ranije. 

„Više nemam strahova, više nemam trema, sada imam čisto zadovoljstvo i mislim da je to nekako i najveća privilegija - da čovjek ono što radi kao svoj posao, da se istovremeno u tom poslu mnogo igra, mnogo raduje i da ne izgubi ono dijete u sebi nikada“, poručila je Alispahić.

Ay Carmela

Jedna od najvažnijih predstava, ona koja joj je obilježila karijeru i o kojoj glumica priča s posebnom pažnjom jeste predstava Ay Carmela. Važna, univerzalna tema i bezvremenska predstava koju je Alispahić 21 godinu igrala s Draganom Jovičićem. 

„Dragan Jovičić je jednom rekao - završili smo neku predstavu i bili smo u garderobi. Okrenuo se i rekao: 'Ti uopšte nisi svjesna, koliko smo mi sretni ljudi, što imamo ovo što imamo'.“

Nakon smrti Dragana Jovičića, glumica nije igrala ovu predstavu.

„Nikad u Ay Carmeli nije postojalo ja. Postojali smo uvijek mi. I zbog toga ja nisam htjela nastaviti igrati Ay Carmelu sa nekim drugim. Ja sam je zatvorila kao predstavu“, kazala je Alispahić.

Očekivalo se ime glumca koji će zamijeniti Jovičića, međutim to se nije desilo, niti je kada o tome glumica razmišljala, kaže.

„Postoje situacije u teatrima i teatarskom životu kad su neki ljudi nezamjenjivi“, naglasila je, te dodala: „Nastojim da ta predstava živi na neke druge načine“.

Alispahić je nadalje kazala da, pored radosti koju joj je pričinjavala predstava, osjeća i tugu jer tema kojom se bavi ne jenjava ni danas.

„Mi živimo male fašizme na svakodnevnom nivou: diskriminacije, ugnjetavanja, nasilje i tako dalje. Zato mislim da je predstava i bila aktuelna, između ostalog i zbog toga što ukazuje na to da je individualna gesta važna. Ona govori o tome da je snaga individualne geste bitna u kojem god vremenu živimo, u kojem god prostoru živimo“, istakla je glumica.

Dokumentarni film „Ay Carmela – Made in BiH“, čija će se premijera održati u subotu, 9. maja, nastao je s namjerom da sačuva sjećanje na jednu od najvažnijih teatarskih predstava i vrijeme koje je obilježila. Kako ističe, riječ je o projektu koji ima poseban značaj ne samo za umjetnike koji su učestvovali u njegovom nastanku, nego i za cjelokupno bosanskohercegovačko kulturno naslijeđe.

Dodala je kako je ideja o snimanju filma dugo postojala, te da je zajedno s Draganom Jovičićem još ranije razgovarala o tome da priča o predstavi „Ay Carmela“ mora ostati zabilježena.

„Dragan Jovičić i ja smo davno govorili da ćemo sigurno raditi film o Ay Carmeli jer mislimo da treba da ostane zabilježeno. To je moj neki dug koji sam željela da uradim, da ne ostanem dužna tom životu prije svega. I ne samo životu Dragana Jovičića, i mom životu koji je bio vrlo ispunjen i obilježen tom predstavom. Životu bosanskoghercegovačkog teatra“, kazala je.

Posebno je izdvojila riječi jednog od sagovornika iz dokumentarnog filma, koje, kako kaže, najbolje opisuju značaj ovog ostvarenja.

„Jedan od sagovornika u dokumentarnom filmu koji sam uradila je rekao jednu sjajnu rečenicu. On kaže: ‘Ovaj film će ostati kao važna lekcija svima onima koji se budu bavili teatrom, a pogotovo onima koji se budu bavili slobodom'. I mislim da to treba zbog toga da ostane.“

Teatar u malim mjestima

„Teatar u ovoj zemlji održavaju entuzijasti i pojedinci. To je jasno kao dan. Možda smo imali nekad bolju, ali mislim da trenutno nemamo neke jako ozbiljne kulturne strategije i shvatanja o tome koliko kultura jedne zemlje znači. Mislim da postoje hrabri pojedinci, ali povremeno imam osjećaj da se to ne dešava iz volje i želje da se nešto uradi za kolektivnu svijest“, rekla je Alispahić.

Naglasila je važnost odlaska teatra u 'mala mjesta koja ne mogu da dođu u Sarajevo'.

„Mislim da je to jedna strategija kulture koja je postojala u bivšoj Jugoslaviji“, kazala je.

Navela je glumica i svoje predstave koje je igrala u Tuzlanskom narodnom pozorištu i sve sale koje je obišla širom današnjeg TK-a. Kaže kako te sale postoje i danas, ali propadaju.

„Te sale vrlo rijetko vide teatarsku predstavu na svojoj sceni. Jer nama je, Bože moje, jako daleko, jako teško da odemo u Gračanicu, Zavidoviće - da odemo bilo gdje.

Zato je ova predstava Ay Carmela bila sigurno jedan model kako se u stvari odnosi prema kulturi, strategiji kulture - kako se odnosi prema državi. Nemojmo mahati zastavom u centru Sarajeva. Idimo sa zastavom, i teatarskom i svim drugim, u mala mjesta da vidimo kako ljudi žive“, poručila je glumica.

Ili sto posto ili nikako

„Nekad bih voljela da sam malo nemarnija i da sam malo opuštenija što se tiče posla. Ja jesam opuštena u tom smislu da vrlo uživam u poslu. Poslije toliko godina života na sceni i rada, ja se radujem kao malo dijete. Radujem se svakom uspjehu, radujem se svakom otkriću, svakoj kreaciji“, kazala je na kraju razgovora Alispahić.

federalna.ba