Akademici: Industrijska revolucija je počela u 17. a ne u 18. stoljeću

Industrijska revolucija započela je više od 100 godina ranije nego što se mislilo, pokazuju nova istraživanja, a Britanci su već prešli s poljoprivrednih radova na proizvodnju u 1600-ima.

Sedamnaesto stoljeće u Britaniji se može shvatiti kao početak industrijske revolucije, postavljajući temelje za prelazak sa poljoprivrednog i zanatskog društva na ekonomiju u kojoj je dominirala proizvodnja i u kojoj su mreže domaćih zanatlija radile s trgovcima, funkcionirajući na sličan način kao fabrike.

U tom periodu došlo je do naglog opadanja poljoprivrednog seljaštva i porasta broja ljudi koji su proizvodili robu, kao što su lokalne zanatlije poput kovača ili obućara, zajedno sa rastućom mrežom domaćih tkalaca koji su proizvodili tkaninu za veleprodaju, navodi se u istraživanju Univerziteta Cambridge. Udžbenici obično označavaju razdoblje oko 1760. godine kao početak industrijske revolucije, kada su se mlinovi i parne mašine umnožavali i kada su stvorene tehnologije kao što je mašina za predenje, a ipak prema najdetaljnijoj istoriji zanimanja nacije ikada stvorene – izgrađene na više od 160 miliona zapisa koja obuhvataju preko tri stoljeća – Velika Britanija se pojavila kao prva svjetska industrijska elektrana za vrijeme vladavine Stjuartova.

Web stranica Economies Past Univerziteta u Cambridgeu koristi podatke popisa stanovništva, registre komuna, ostavinske zapise i još mnogo toga kako bi pratila promjene u britanskoj radnoj snazi od elizabetanske ere do predvečerja Prvog svjetskog rata. Profesor Leigh Shaw-Taylor, ekonomski istoričar koji je vodio projekat, rekao je: „Sto godina je potrošeno u proučavanju industrijske revolucije zasnovane na pogrešnoj predodžbi o tome šta ona podrazumijeva. “Katalogizacijom i mapiranjem stoljećih podataka o zapošljavanju, možemo vidjeti da priču koju sami sebi pričamo o historiji Britanije treba ponovo napisati.

“Otkrili smo pomak ka zapošljavanju u proizvodnji robe što sugerira da se Britanija već industrijalizirala više od jednog stoljeća prije industrijske revolucije.”

U stvari, do ranih 1800-ih, kada je William Blake pisao o "mračnim sotonističkim mlinovima", mnogi dijelovi Britanije su se čak deindustrijalizirali jer je proizvodnja opala u korist vađenja uglja, otkrili su istraživači.

U 19. stoljeću uslužni sektor se skoro udvostručio – za koji se često mislilo da je počeo bliže 1950-im – što je podstaklo rast koji se nastavio skoro 300 godina. To je uključivalo prodajne službenike, domaće osoblje, profesionalce poput advokata i nastavnika, kao i ogroman porast transportnih radnika na kanalima i željeznici. Pitanje zašto je industrijsko doba osvanulo u Britaniji je pitanje o kojem se mnogo raspravljalo, sa ugljem, tehnologijom i imperijom, svim glavnim faktorima“, rekao je Shaw-Taylor.

„Naša baza podataka pokazuje da je bujanje preduzetništva i produktivnosti transformisalo privredu u 17. stoljeću, postavljajući temelje za prvu industrijsku ekonomiju na svijetu. Britanija je već bila nacija proizvođača do 1700. godine.”

Web stranica baca svjetlo na promjene u radnoj snazi. Uočava se da dok je veći dio Evrope čamio u poljoprivredi, broj muških poljoprivrednih radnika u Britaniji pao je za više od trećine (64% na 42%) od 1600. do 1740. U isto vrijeme, od 1600. do 1700. godine, udio muške radne snage uključene u proizvodnju robe porasla je za 50% i dostigla 42% svih muškaraca.

To znači da je udio britanske radne snage koja radi u proizvodnji umjesto u poljoprivredi bio tri puta veći od one u Francuskoj do 1700. godine, izračunao je Shaw-Taylor. „Engleska ekonomija tog vremena bila je liberalnija, sa manje carina i ograničenja, za razliku od kontinenta“, kazao je.

Dodavanje podataka za radnice prije 19. stoljeća glavni je sljedeći korak za projekat, iako istraživači procjenjuju da je učešće u radnoj snazi za odrasle žene bilo između 60% i 80% 1760. godine, a onda 43% do 1851. godine, tako se vraćajući na nivoe iz sredine 18. stoljeća.

Web stranica također omogućava korisnicima da prate stope dječjeg rada nakon 1851. Na primjer, u procvatu tekstilnih tvornica u Bradfordu veliki broj mladih djevojaka je krenuo na posao, a preko 70% djevojaka od 13 i 14 godina radilo je 1851. Šezdeset godina kasnije , ova brojka je i dalje bila preko 60%.

Preko 40% djevojčica u Bradfordu u dobi od 11-12 godina također je radilo 1851. godine, ali je to palo na blizu 10% do 1911. godine, kada je obrazovanje postalo obavezno za malu djecu.

federalna.ba/The Guardian