Zlatko Vujović za FR: Crna Gora će jačati veze sa paradržavnim strukturama u Bosni i Hercegovini stvarajući okvir koji se poklapa sa onim granicama Srpskog sveta

Razgovarala: Amra Ličina

Crna Gora je prvi put od svoje nezavisnosti dobila predsjednika koji ne dolazi iz DPS-a. Milo Đukanović izgubio je od 37-godišnjeg Jakova Milatovića iz Pokreta Evropa sad, a razlika od skoro 20% čak nije ni tako tijesna kako su svi očekivali. Izašlo je oko 71 posto glasača. U Bosni i Hercegovini mnogi sumnjaju u Milatovićeve političke stavove i to da li će Crna Gora nastaviti biti dobar susjed Bosni i Hercegovini.

O proteklim izborima u Crnoj Gori za Radio Federacije govorio je Zlatko Vujović, direktor Centra za monitoring i istraživanje i profesor na Fakultetu političkih nauka u Podgorici.

Crna Gora nakon 30 godina vladavine DPS-a ima novog predsjednika Jakova Milatovića. Da li je ovo očekivana pobjeda i šta nam možete reći o cijelom izbornom ciklusu?

„Za one koji se bave istraživanjima i prate trendove, pobjeda gospodina Milatovića, nije iznenađenje. Iz prostog razloga što je Đukanović bio svjestan da u drugi krug ulazi sa zaostatkom od 20%. Iako se u početku izbora nametnula priča o opstanku Crne Gore i njenom izjašnjavanju o toj ideji, ovi izbori su se pretvorili u referendum o gospodinu Đukanoviću. Gospodin Đukanović je za jedan dio birača koji su na referendumu za nezavisnost Crne Gore  glasali protiv, simbol brojnih problema, ali se za njega vezuju i razna druga pitanja, posebno pitanje koje je vezano za Srpsku pravoslavnu crkvu. Jedan dio birača nije htio da glasa za DPS i gospodina Đukanovića zbog nekih ekonomsko-socijalnih ili korupcijskih pitanja. I jednostavno nije mogao dalje od onog što je ostvario. A ostvario je oko 155.000 glasova, što je dodatnih 35.000 glasova u odnosu na prvi krug. Što je dobar rezultat, ali koji nije dovoljan da i dalje bude predsjednik. Na ovaj način je Đukanović u prilici da se povuče iz politike, iz razloga što je on već najavio da se neće kandidovati za mjesto predsjednika DPS-a. A ako neće pokrivati značajne funkcije predsjednika Crne Gore i DPS-a, onda nas zaključak vodi da to govori o njegovom povlačenju, postepenom, iz političkog života.“

Šta je dovelo do ovakvog rezultata? Da li činjenica da je Milatovića podržala Srpska pravoslavna crkva koja je agitirala za njega ili jednostavno Milo Đukanović za vrijeme svoje višedecenijske vladavine nije uspio osigurati nekog prihvatljivog i jakog nasljednika, niti dovoljno ojačati procrnogorsku suverenističku struju koja bi se mogla suprotstaviti prosrpskoj i proruskoj opciji, koja je zadnjih godina ojačala, pogotovo kad su na njihovo čelo stale crkvene strukture  SPC-a, odnosno Crnogorsko-primorske mitropolije? Ili nešto treće?

„Dolaskom na čelo gospodina Vučića u Srbiji počelo je ogromno finansijsko ulaganje u strukture SPC-a, parapolitičkih i paravjerskih organizacija u Crnoj Gori. Izdvajanja iz budžeta Srbije kao što je najavio predsjednik Vučić na jednoj press konferenciji 2020. dramatično su uvećana 10 puta. Srpska pravoslavna crkva pretvorila se je u jednu političku strukturu koja učestvuje na izborima, koja lobira i provodi kampanju od vrata do vrata. Ali ništa od toga ne bi bilo da u Crnoj Gori ne postoji totalni medijski monopol od strane medija koji su pod kontrolom subjekata iz Srbije. Uz sve ono što je ruski posticaj, ruski resursi i obavještajne mreže u Crnoj Gori, Đukanović nije, odnosno ta politička partija nije mogla da se izbori baš sa svima. I sa ruskim obavještajcima i sa srpskim strukturama, crkvom, političkim partijama. Jednostavno taj pritisak je bio previše velik. Naravno, jedna velika odgovornost stoji i na propustima koje je i sam Đukanović napravio. Iz razloga što nije napravio jednu moderniju političku partiju i omogućio stvaranje nasljednika da se ne doživljava toliko traumatično njegovo povlačenje i eventualni gubitak vlasti.  Međutim, u Crnoj Gori bi sve bilo mirnije i manje dramatično da nije tako snažnog mješanja Rusije i Srbije u politički proces koji je podstaknut članstvom Crne Gore u NATO i zatvarnjem pristupa jadranskim lukama od strane posljednje šanse za Rusiju – Crne Gore. Tako da sve ono što je stizalo kao prijetnja iz Moskve na neki način se i obistinilo. A to je da je sad na vlasti u Crnoj Gori koalicija, čiji je dominantan dio proruske orijentacije. Tako da jedna NATO članica ima prorusku vladu i lično mislim, jednog velikim djelom proruskog i prosrpskog predsjednika. Gospodin Milatović će tek morati da dokaže da ono što se vezuje za njega jeste da, prije svega, povezanost sa Srbijom i Rusijom nije tačna.“

Primjetno je da manjinski narodi nisu podržali novoizabranog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića? U svom sinoćnjem gostovanju na javnom servisu Crne Gore on je kazao da mu nije jasno zašto nije dobio podršku manjinskih naroda.

„Ne znam zašto mu to nije jasno. Iz razloga što je bio kandidat vrlo ekstremnih političkih struktura. On se nije odrekao podrške Šešelja i ekstremnih političkih podržavaoca. Bio je i kandidat Demokratskog fronta i Demokratske Crne Gore i nekih manjih radikalnih ekstremnih partija. I kada je proglasio pobjedu i obratio se javnosti nakon procjene reztultata, dovoljno je bilo pogledati ko stoji iza njega. Od Zdravka Krivakopića, Andrije Mandića do nekih drugih ekstremnih političara koji su svi imali dio zasluga za njegov uspjeh. Ne očekuje se valjda da manjine Bošnjaci, Muslimani i Albanci podržavaju one koji se zalažu za njihovo protjerivanje iz zemlje. Prosto, ne možete prihvatiti podršku ratnoga zločinca i očekivati da vas manjine za čije proganjanje je osuđen, podržen.“

Iako se Milatović zaklinje u Evropu, bio je jedan od "apostola" u vladi Zdravka Krivokapića (bilo je 12 ministara), koja se "stvorila" u manastiru SPC-a Ostrog i čija je siva eminencija bio tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. Dobio je resor ekonomskog razvoja, a proslavio se populističkim mjerama - povećao je penzije i plaće, ali je zato, kažu, uništio zdravstvo i obrazovanje, kojima je ukinuo doprinose. Proveo je i poreznu reformu, nakon koje je crnogorski budžet imao rupu od 200 miliona eura, što je oko osam posto planiranog budžeta. Međutim, primjetno je da je, osim do sad navedenih razloga, veliki broj glasača glasao za njega iz jednog jedinog razloga, a što smo mogli čuti i poslije izbora, jer je minimalna primanja podigao sa 220 na 450 eura. Taj ekonomski momenat u momentu kada je inflacija velika čini se da je bio odlučujući?

„Jedan dio građana Crne Gore posebno onih sa nižim primanjima su povjerovali da žive san. A to je da su im primanja u prosjeku povećana od 50 do 80%, nekad i 90%. I to se ne može ignorisati posebno što to nisu obećanja, nego je nešto što se dešava. Druga je stvar da jednostavno novca u budžetu za ta povećanja nema i da se država zadužuje po ekstremno visokim kamatama i da su u Vladi svjesni da će se to sve morati u jednom trenutku zaustaviti jer nam više niko neće biti spreman objaviti novac osim MMF-a. I kada napravimo dogovor sa MMF-om to će značiti veliki broj otpuštanja onih koji rade za javni sektor i preduzeća, državu Crnu Goru i lokalne samouprave. Kao i da će doći do značajnog smanjenja plata i penzija. Toga su oni svjesni. Ali i oni sami što bi rekao aktualni odlazeći premijer Abazović žive dječački san i ne interesuju ih posljedice. A građani ne žele da im neko prekine taj san, iako su rizici izuzetno veliki. Primjera radi ako je nekome plata povećana za 70 %, najveći dio njih je uzeo kredit jer je bila  primjećena velika kreditna aktivnost i ljudi su se zadužili. Međutim što ukoliko ostanu bez plate ili im se vrati plata na stari iznos? Oni jednostavno neće moći da otplaćuju kredit. A većina tih kredita je hipotekarna gdje su založene određene nekretnine. Jednostavno ovaj san nije zasnovan na realnim osnovama i bojim se da će doći do bolnog buđenja.“ 

Šta znači pobjeda Jakova Milatovića za parlamentarne izbore u Crnoj Gori koji će biti održani 11. juna? Hoće li njegova pobjeda utjecati na njihov ishod? Mislite li da će njegova stranka Pokret Evropa sad dobiti jaču podršku nakon pobjede na predsjedničkim izborima?

„Svakako da iako je riječ o dva različita izborna procesa, veliki uspjeh gospodina Milatovića će imati veliki uticaj. Uspjeh Evrope sad znači topljenje podrške partija trenutne parlamentarne većine. Stoga mislim da idu loši dani parlamentarne većine. Oni su i na ovim predsjedničkim izborima imali tri predsjednička kandidata i nijedan od njih nije uspio da se kvalifikuje za prvi krug, a ukupna njihova podrška je bila ispod 30% što znači da ne uživaju podršku građana.  Ali ono što je uslovno rečeno dobro za prosrspsku opciju, da imaju novi politički identitet Evropu sad koja kupi te nezadovoljne birače, pa i one iz tradicionalnog crnogorskog biračkog tijela.“

Šta je sa crnogorskom EU agendom – pregovori su trenutno u slijepoj ulici, iako je Crna Gora od svih država zapadnog Balkana najviše napredovala na tom putu? Ostaje li Crna Gora na toj evropskoj agendi? Prema Vašim procjenama, šta dalje slijedi u Crnoj Gori?

„Iako je ogromna podrška u Crnoj Gori EU integracijama i iznosi skoro 80%, to nije bio priritet Vlade ni gospodina Zdravka Krivokapića u čijem sastavu je bio veliki broj ministara koji su osnivači Evrope sad. Ne mislim samo na Spajića i na Milatovića, nego i na druge političare. Oni jednostavno ne vide Crnu Goru u EU kao neki prioritet. Oni ne žele da budu sputani nekim ograničenjima koja nosi EU. Posebno kada govorimo o nekim investicijama koje su sumjivog karaktera. Sa druge strane, njima je prioritet Otvoreni Balkan, a ne EU. Vjerujem da ćemo imati kontinuitet sa Vladom gospodina Krivokapića, koja čim je preuzela vlast je rasformirala kompletnu pregovaračku strukturu. A ta procedura je čini mi se kompletirana prije nekoliko nedjelja kada se Vlada pohvalila da je u nekim poglavljima formirala pregovaračku strukturu. Pregovora nema između Crne Gore i EU, nema nikakvog rezultata dvije i po godine i vjerujem da će gospodin Milatović insistirati da ovako i ostane. On je već rekao javno da je prioritet Crne Gore otvoreni Balkan i sva njegova obećanja vezana za EU ne doživljavam ozbiljno.“

I za kraj, Vaša očekivanja kada su u pitanju odnosi Crne Gore i Bosne i Hercegovine u budućnosti?

„Sjetimo se možda je to promaklo javnosti u BiH, stav gospodina Milatovića i Spajića dok su bili ministri u Vladi gospodina Krivokapića jeste da prioritet u tim odnosima trebaju da budu odnosi sa Republikom Srpskom i oni su nazvali međudržavnom posjetom, njihovu posjetu tadašnjem rukovodstvu Republike Srpske. Tako da će to biti jačanje tih veza sa paradržavnim strukturama u Bosni i Hercegovini i stvaranje nekog okvira koji se poklapa sa onim granicama kako to neki političari u Srbiji vide, Srpskog sveta“.