Živjeti sa najstarijim mumijama na svijetu
“Možda se nekima čini čudnim da živimo na vrhu groblja, ali navikli smo na to”, kaže Ana María Nieto, koja živi u čileanskom lučkom gradu Arica.
Arica, na granici s Peruom, izgrađena je na pješčanim dinama pustinje Atacama, najsuše pustinje na svijetu.
Ali mnogo prije nego što je obalni grad osnovan u 16. stoljeću, ovo je područje bilo dom naroda Chinchorro.
Njihova je kultura dominirala vijestima u julu kada je kulturna organizacija Ujedinjenih naroda, UNESCO, dodala stotine mumija koje su sačuvale na svoj popis svjetske baštine.
Chinchorro mumije prvi je put dokumentirao 1917. njemački arheolog Max Uhle, koji je pronašao neka od sačuvanih tijela na plaži. No, bila su potrebna desetljeća istraživanja kako bi se utvrdila njihova dob.
Radiokarbonsko datiranje na kraju je pokazalo da su mumije stare više od 7.000 godina – više od dva tisućljeća starije od poznatijih egipatskih mumija. To čini Chinchorro mumije najstarijim poznatim arheološkim dokazima umjetno mumificiranih tijela.
Kultura Chinchorro
Antropolog Bernardo Arriaza, stručnjak za Chinchorro, kaže da su prakticirali namjerno mumificiranje. To znači da su koristili mrtvačnice kako bi očuvali tijela umjesto da ih ostave da se prirodno mumificiraju u suhoj klimi - iako su neka prirodno mumificirana tijela također pronađena.
Na tijelu bi se pravili mali rezovi, vadili bi se organi i sušile šupljine dok bi se koža kidala, objašnjava gospodin Arriaza.
Ljudi iz Chinchorroa su tada punili tijelo prirodnim vlaknima i štapićima kako bi ga držali ravno prije nego što bi koristili trsku za ponovno prišivanje kože.
Također bi pričvrstili gustu crnu kosu na glavu mumije i prekrili joj lice glinom te maskom s otvorima za oči i usta.
Konačno, tijelo je obojeno u prepoznatljivu crvenu ili crnu boju pomoću pigmenata od minerala, okera, mangana i željeznog oksida.
Metode i pristup Chinchorra mumificiranju značajno su se razlikovali od onih kod Egipćana, kaže Arriaza.
Ne samo da su Egipćani koristili ulje i zavoje, mumifikacija je također bila rezervirana za pokojne članove elite, dok su Chinchorro mumificirali muškarce, žene, djecu, bebe, pa čak i fetuse bez obzira na njihov status.
Živjeti s mrtvima
Sa stotinama mumija pronađenih u Arici i drugim mjestima tokom prošlog stoljeća, mještani su naučili živjeti uz - a često i na - posmrtnim ostacima.
Otkrivanje ljudskih ostataka tokom građevinskih radova ili da vaš pas nanjuši i iskopa dijelove mumije nešto je što su iskusile generacije mještana. Ali dugo vremena nisu shvatali koliko su ti ostaci značajni.
"Ponekad nam stanovnici pričaju priče o tome kako su djeca koristila lubanje za nogometne lopte i skidala odjeću s mumija, ali sada znaju javiti nam se kad nešto pronađu i ostaviti to na mjestu", kaže arheologinja Janinna Campos Fuentes .
Mještani Ana María Nieto i Paola Pimentel oduševljeni su što je UNESCO prepoznao značaj Chinchorro kulture.
Žene vode susjedske udruge u blizini dva mjesta iskopavanja i blisko surađuju s grupom naučnika s lokalnog univerziteta Tarapacá kako bi pomogle zajednici razumjeti važnost kulture Chinchorroa i kako bi osigurale brigu o dragocjenim nalazištima.
Postoje planovi za muzej u susjedstvu - gdje nizovi ostataka Chinchorra leže ispod ojačanog stakla u koji posjetitelji mogu gledati - kako bi dobili novo interaktivno proširenje. Ideja je osposobiti mještane za vodiče kako bi mogli pokazati svoje nasljeđe drugima.
Trenutno je izložen samo mali dio od više od 300 Chinchorro mumija. Većina ih je smještena u Arheološkom muzeju San Miguel de Azapa.
Muzej, koji je u vlasništvu i pod upravom Univerziteta Tarapacá, udaljen je 30 minuta vožnje od Arice i ima impresivne izložbe koje prikazuju proces mumifikacije.
Na tom mjestu planira se izgradnja većeg muzeja u kojem će se biti smješteno više mumija, ali su također potrebna sredstva kako bi se osiguralo da su ispravno očuvane kako ne bi propale.
Gospodin Arriaza i arheologinja Jannina Campos također su uvjereni da Arica i okolna brda još uvijek čuvaju mnoga blaga koja tek trebaju biti otkrivena. No, za njihovo pronalaženje potrebno je više sredstava.
Gradonačelnik Gerardo Espindola Rojas nada se da će dodavanje mumija na popis svjetske baštine potaknuti turizam i privući dodatna sredstva.
Ali on je svjestan da svaki razvoj treba biti napravljen na pravi način, radeći sa zajednicom i čuvajući mjesta.
"Za razliku od Rima koji se nalazi na spomenicima, ljudi u Arici žive na ljudskim ostacima i mi moramo zaštititi mumije."
Na snazi su zakoni o urbanističkom planiranju, a arheolozi su prisutni kad god se izvode građevinski radovi, kaže, kako bi bili sigurni da dragocjeni ostaci ne budu narušeni.
Gradonačelnik Espindola također je nepokolebljiv da za razliku od nekih drugih dijelova Čilea, gdje su turoperatori i multinacionalne tvrtke kupili zemlju kako bi ostvarili profit od turističkih mjesta, baština Arice treba ostati u rukama njenih ljudi i koristiti lokalnoj zajednici.
Na snazi su zakoni o urbanističkom planiranju, a arheolozi su prisutni kad god se izvode građevinski radovi, kaže, kako bi bili sigurni da dragocjeni ostaci ne budu narušeni.
Gradonačelnik Espindola također je nepokolebljiv da za razliku od nekih drugih dijelova Čilea, gdje su turoperatori i multinacionalne tvrtke kupili zemlju kako bi ostvarili profit od turističkih mjesta, baština Arice treba ostati u rukama njenih ljudi i koristiti lokalnoj zajednici.
Predsjednica kvartovske udruge Ana Maria Prieto uvjerena je da će novostečena slava mumija ići svima u korist.
"Ovo je mali grad, ali prijateljski. Želimo da turisti i naučnici iz cijelog svijeta dođu i nauče o nevjerovatnoj kulturi Chinchorro s kojom živimo cijeli svoj život."
federalna.ba/BBC