Žene trebaju sanjati svoje supjehe
Amra Zulfikarpašić, mama, nana, sestra, vjećnica u gradskom vjeću, umirovljena profesorica Akademije likovne umjetnosti, kostimografkinja, dizajnerica, umjetnica, je žena koja živi punim pućima uprkos svemu što je preživjela i to u zlatnim godinama svoga života. Energija Amre Z. fascinira, hrabra je i gazi kroz život bez kompromisa. Amra podržava sve izbore koje čovjek napravi u svom životu, ali misli da je važno da ih sami pravimo. Feminizam je za nju nešto što se podrazumijeva i ne treba joj neko da se bori za njena prava, jer je ona sva svoja prava i na poslu i u kući davno sama uzela. Ona se, kaže, smatra potpuno ravnopravnom sa muškarcima, iako je dodaje svjesna da ne žive, niti su živjele sve žene kod nas tako. U njenoj porodici su sve žene od njene majke, preko mame i tetki živjele slobodno i smaostalno, tako da je ona samo išla njihovim stopama. Amra smatra da materijlno ne igra nikakvu ulogu u muško ženskim odnosima, niti uspjeh žene ima uticaj na njen status u porodici, jer naprosto od žene se previše očekuje. Žena da bi se pokazla odana firmi ili poslu pretvori se u muškarca i tako se odnosi i prema drugim ženama što je loše. Loše je i što su muškarci sve konzervativniji, a svojim unukama govori da ne sanjaju o svojim udajama, već da sanjaju o svojim uspjesima.
Razgovarala: Svjetlana Živanov