Žene kojima je stalo

Suradnja Federalne uprave Civilne zaštite i humanitarne organizacije Pomozi.ba na području Livna i Kantona 10 počela je u proljeće prošle godine i nesmanjenim intenzitetom traje i danas. Hrana i higijenske potrepštine stižu i do najudaljenijih sela, a u Glamoču je iznjedrila i jednu lijepu priču.

Da paketi pomoći stignu do najpotrebitijih brinu se žene kojima je stalo, žene koje su dočekale pošiljku, pobrinule se za skladištenje, a potom i za distribuciju.

- Došla nam je jedna dobra donacija od Pomozi.ba iz Sarajeva gdje smo dobili za 100 obitelji paket i po 25 kg brašna. Nadam se jednoj dobroj i daljoj suradnji koju ćemo proširiti i na Bosansko Grahovo – kaže Davorka Vrgoč, deminerka iz Livna i volonterka Pomozi.ba.

Ovo su žene koje će prevaliti stotine kilometara kako bi pomoć stigla najugroženijima u Livno, Glamoč i Grahovo. Krenuli smo za ekipom u Grahovo. Prva postaja Donji Kazanci. Više je prsta na jednoj ruci nego povratnika

- Ovdje smo samo nas tri. Moja kćerka, baka i ja. Živimo od penzije, imam 200 KM, a kćerka od RS-a 80 KM – navodi Milica Marijan, povratnica u Donjim Kazancima.

I sve to ode na struju i liječenje bolesne kćeri. O popravci krova na loše obnovljenoj kućici ne može ni sanjati.

- Em što ljudi nemaju dovoljno novca da kupe, em što su stvarno udaljena mjesta. Ovo selo Kazanci je nekih 32 km udaljeno od B. Grahova do prve trgovine. Nema prevoza, nema autobusne linije, oni su i bolesni i nemoćni i stariji, tako da im zbilja ovdje nema ko otići po tu pomoć – ističe Danka Zelić, predsjednica UG „Građanke“ Bosansko Grahovo.

U selu Bilbije posjetili smo 83-godišnju Nadeždu. O njoj skrbi susjeda. Nepokretna je, ali bistra uma, rječita, željna ljudi i priče. Pamti svaki datum kad su joj došli Danka, ili netko od volontera, donijeli pomoć u hrani, pelenama… Bez njih joj, kaže, život ne bi imao smisla.

federalna.ba