Zahvaljujući internatu, djeca u Srebrenici imaju priliku da se školuju

O Srebrenici se govori često, ali malo ko zna da u ovoj općini postoji internat. Koji radi od 2012. godine. Kroz njega su prošle brojne generacije iz udaljenih srebreničkih naselja, a mnogi od njih u školu zbog udaljenosti ne bi mogli ići, te im ovaj internat olakšava neophodno obrazovanje i neometan proces školovanja. Od 2012. godine kroz internatski smještaj u Srebrenici prošle su generacije korisnika. Motiv ovog projekta Međunarodnog foruma solidarnosti - Emmaus ima jasan motiv: sva djeca zaslužuju pravo na obrazovanje i uvjete za sretno odrastanje.

Život u selu u kojem živi oko 30 porodica, u kojem nema trgovine, a prva autobuska stanica udaljena je tri kilometra naročito je težak kada imate djecu, priča nam Mersida Omerović iz sela Burnice nadomak Konjević-Polja. Zahvaljujući internatu u Srebrenici, njen sin ima priliku da se školuje.

„On je u internatu kao da je ovdje kod mene, ima sve. A što je najvažnije, djeca su tu bezbjedna. Da nema internata ne znam kako bih. Džaba što imaš i pare kad smo daleko od glavnog puta, nemamo redovnu liniju da bi dijete u Srebrenicu išlo u školu“, govori nam ona.

U internatskom smještaju u Potočarima besplatno boravi 66 djece uzrasta od 6. razreda osnovne pa do 4. razreda srednje škole. Da nema internata, šanse da bi se školovali su male, jer mnogi dolaze iz naselja koja su udaljena i po 70 kilometara od centralne škole.

„U internatskom smještaju osigurana su im tri obroka, smještaj, aktivnosti i kvalitetno provođenje vremena“, ističe Danijela Stanojević, pomoćnik ureda MFS Emmaus u Srebrenici.

Internatska pravila koja se moraju poštovati ne padaju teško Mirnadi i Arifu. Arif je treći razred medicinske škole dok je Mirnada budući farmaceutski tehničar. Za svakoga ko dođe da bude dio ove velike porodice oni su velika podrška.

„Učim nove onome što je meni trebalo na početku. Učim ih kako da se ponašaju, učim ih pravilima“, priča Mirnada Avdić.

„Boravak u internatu omogućava mi nastavak školovanja jer sam udaljen odavde 70-ak kilometara, i da nema Emmausa morao bih upisati nešto što ne želim“, ističe Arif Musić.

„Pored internatskog imamo i dnevni centar. To je dnevni boravak za djecu iz lokalne zajednice. Djeca poslije škole dolaze u dnevni centar i borave sve do momenta dok roditelji ne dođu s posla po njih“, dodaje Stanojević.

Osim internata, Emmausov ured u Srebrenici svakodnevno podijeli 200 obroka na području Bratunca, Srebrenice i Vlasenice. Tu je Dom za starija lica „Hatidža Mehmedović“, čiji su prvi uposlenici bili upravo korisnici internata, koji su završili srednju medicinsku školu u Srebrenici.

federalna.ba