Za FR Osmić: Bez egzaktnih podatka, vlast ima prostor za manipulaciju

O demografskom suicidu, prouzrokovanom i svakodnevnim iseljavanjem građana Bosne i Hercegovine, o budućnosti države kojoj prijeti ozbiljna depopulacija, izazovima rapidnog starenja bh. društva, nepostojanju razvojnih strategija, o popisu stanovništva koje BiH neće imati ni 2023. godine, o činjenici da se popis iz tehničkog prebacio u političko pitanje, za Radio Federacije BiH govori Amer Osmić, docent na Odsjeku sociologije Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U većini zemalja popis stanovništva se vrši svakih deset godina, početkom nove dekade. Od posljednjeg popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini već je deset godina, a sasvim je sigurno da se novi neće dogoditi ni ove 2023. godine. Nije predviđen novac u državnom budžetu, a prije toga potrebno je donijeti i poseban zakon. To je jedan od razloga što agencije za statistiku nemaju tačne podatke, recimo, o vanjskim migracijama stanovništva, što nemamo komparabilnost. Gospodine Osmiću, zbog čega odgovarajuće institucije nisu ništa poduzele u proteklom period da imamo relevantne podatke o trenutnoj populaciji?

„Nažalost, kod nas se svako pitanje, pa i ovo popisa stanovništva, politizira. Smatram da u segmentu demografskog kretanja stanovništva, prije svega, inventure kontinuirane na desetogodišnjoj bazi, ne bi trebalo da ima političkih nesuglasica. Nažalost, evidentno je da ih imamo. I fokus na prethodnom popisu 2013. godine otišao je u pravcu gdje je bilo najvažnije da se zna kako je stanovništvo podijeljeno po etničkoj i jezičkoj strukturi. To je za demografiju marginalno pitanje. Nažalost, ni ove godine nećemo imati zvanične, egzaktne podatke, one relevantne za bitisanje strukture društva u normalnom desetogodišnjem ciklusu, gdje bismo mogli uočiti određene trendove. Mada mi pokušavamo da ih uočimo bez zvaničnih podataka, ali se moramo ograditi da se radi o određenim procjenama koje nisu u domenu egzaktnog, što bismo dobili popisom stanovništva, kad bismo vrlo jasno mogli uočiti trendove kretanja i potrebe bh. stanovništva.“

Zbog čega se kod nas na popis stanovništva gleda kao na politizaciju rezultata? Tako je bilo i 2013. godine. Zašto se od popisa pravi političko pitanje?

„Ja se bavim stanovništvom sa aspekta znanosti. Treba istaći da smo imali situaciju 2016. godine kada Zavod za statistiku Republike Srpske nije smatrao valjanom metodologiju popisa stanovništva, na osnovu toga u RS-u popis stanovništva je tretiran sa upitnom notom. Koliko je meni poznato, nije tretiran uopće, a proveden je po svim procedurama i preporukama najviših statističkih institucija u Evropskoj uniji, između ostalog, i EUROSTAT-a. Vidimo da donosiocima odluka, vladajućim političkim strukturama, generalno politici, ne odgovara spoznaja aktuelnog stanja broja stanovnika, možda i ono što je još interesantnije, spoznaja da smo mi u odnosu na 2013. značajno ostarili kao stanovništvo. Govorim o podacima koji su vrlo neugodni, a naše vladajuće strukture su vrlo nespremne da se nose sa negativnim stvarima koje su posljedica djelovanja upravo onih koje smo birali na prethodnim izbornim ciklusima.“

Kako možemo objasniti paradoks da vlastima očigledno nije bitan popis, a upravo je, kao najopsežniji izvor podataka o nekoj državi, potreban tim istim vlastima za provedbu raznih ekonomskih i socijalnih razvojnih politika?

„Što manje znamo o određenom stanovništvu, imamo manje mogućnosti strategija. To znači da donosioci odluka imaju veće mogućnosti da političke poene, glasače, dobijaju na određenoj  etno-populističkoj priči koja nije utemeljena na statističkom podatku već na određenim pretpostavkama. Plaši me ta neegzaktnost, neprecizan ili djelimično precizan pristup u većini stvari koje naše vlasti rade, neovisno o kojem nivou je riječ. Ključna stvar je, ako nemate precizne statističke podatke, možete reći onu famoznu, moglo bi biti ovako. Ako imate precizne podatke, onda kažete, ovakva je situacija. Kad nemate egzaktne  podatke, onda imate puno veći manevar djelovanja koji ide u raznim pravcima, ali ne u onom koji je dobar za razvoj bh. društva. To nas dovodi do percepcije besperspektivnosti, a ona na odlazak stanovništva van granica zemlje.“

Imamo toliko različite podatke o tome koliko Bosna i Hercegovina na godišnjem nivou gubi stanovništva. Iz godine u godinu ima sve manje stanovnika zbog negativnog prirodnog priraštaja i odlaska građana iz zemlje. Svakodnevno gubimo radnike, gubimo potrošače, gubimo one koji stvaraju novu vrijednost.Puno je tu kalkulacija, manipuliranja, ovisno ko prezentira i u koje svrhe podatke. Koje bi to bile, prema Vašem mišljenju, procjene na godišnjem nivou, koliko gubimo stanovništva?

„Kada gledamo prirodno kretanje stanovništva unutar BiH, kada govorimo o odnosu rođenih i umrlih, možemo konstatirati da je negativno. Kada govorimo o odlasku iz zemlje ili unutarnjim migracijama, vrlo je nezahvalno dati bilo kakvu projekciju na osnovu procjena koje imamo. Bosnu i Hercegovinu je od 2013. godine sasvim sigurno napustilo preko 300.000 stanovnika. Te brojke i bez značajnijih znanstvenih intervencija mogle bi da dođu i do pola miliona stanovnika. Zašto je ovaj interval ovoliko velik? Pa zato što nemamo zvanične podatke. Ti podaci su elementarni, a kod nas su postali spekulativni. Svaki privrednik se bavi inventurom stanja na godišnjem nivou, a mi nismo bili u stanju kao država da u desetogodišnjem ciklusu napravimo inventuru stanja da vidimo čime društvo raspolaže, kako bismo znali na što staviti fokus, odnosno čime više ne raspolažemo. Ono čime ne raspolažemo, svjedočimo svaki dan, a to je upravo najpotentnija snaga društva, to su mladi ljudi, najčešće visokoobrazovani koji su odlaze iz države zbog stanja besperspektivnosti koje vlada decenijama u Bosni i Hercegovini.“