Za FR Laketa: BiH ne prijeti novi migrantski val
Razgovarala: Miranda Fejzagić
Iako posljedice migrantske krize, koja je vladala posljednjih godina, još nisu u potpunosti sanirane, nadležne institucije ponovo vraćaju fokus na borbu protiv ilegalnih migracija. Lokalne vlasti u Unsko-sanskom kantonu strahuju da bi se scenario mogao ponoviti. O problemima u upravljanju migracijama, procesima readmisije i prihvata migranata, sa direktorom Službe za poslove sa strancima Žarkom Laketom razgovarala Miranda Fejzagić.
Premijer Unsko-sanskog kantona Mustafa Ružnić uputio je otvoreno pismo, povodom najnovijeg migrantskog vala koji je zahvatio ovaj dio naše zemlje, u kojem navodi da Hrvatska vraća migrante sa svoje teritorije u Bosnu i Hercegovinu, navodno po osnovu međudržavnog sporazuma o readmisiji. Vodite li evidenciju, imate li podatak koliko ih je zaista došlo?
„Prije svega, želim da istaknem da se ne može govoriti o novom migrantskom valu i da je trenutna situacija po pitanju povećanog priliva migranata u Bosni i Hercegovini stabilna. U svim privremeno-prihvatnim centrima na području BiH smješteno je ukupno 990 migranata. Od navedenog broja, 257 migranata smješteno je na području USK-a i to 167 u privremeno-prihvatnom centru Lipa, a 90 u privremeno-prihvatnom centru Borići. Taj je broj, dakle, manji od smještajnih kapaciteta ovih privremeno-prihvatnih centara. Naši inspektori su nedavno obišli sve lokacije gdje se migranti okupljaju izvan tih centara na području USK-a i na navedenim lokacijama su pronašli svega 11 migranata. Dakle, ne možemo govoriti o složenosti situacije po pitanju migracije u tom kantonu. Činjenica je da u posljednje vrijeme bilježimo povećan broj zahtjeva Republike Hrvatske za povrat migranata koji nezakonito prelaze granicu iz BiH u Hrvatsku. Kada govorimo o podacima za prva tri mjeseca 2023. godine, ukupno je prihvaćeno 768 stranih državljana po osnovu Sporazuma o readmisiji između BiH i Republike Hrvatske.“
I gdje se sada ti ljudi nalaze?
„Ti ljudi se nalaze u privremeno-prihvatnim centrima na području BiH. Postoje četiri takva centra. Dva su u Unsko-sanskom kantonu, a dva u Kantonu Sarajevo. Dakle, od ovih 768 koje smo prihvatili, u USK-u trenutno, ukupno sa onim koji su već bili tu, u centru Lipa ih je 167, a u Borićima 90. To je ukupno oko 250 migranata.“
Možete li pojasniti šta podrazumijeva Sporazum sa Hrvatskom o readmisiji?
„Sporazum između BiH i Hrvatske, dakle Sporazum između Savjeta ministara i Vlade RH je međunarodni ugovor koji je stupio na snagu 2012. godine. Služba za poslove sa strancima je nadležna za provođenje međunarodnih sporazuma o readmisiji, pa tako i ovog. Potpisani sporazum propisuje obaveze ugovornih strana za provođenje postupka predaje i prihvata za sva lica za koja se utvrdi da su nezakonito prešla državnu granicu dvije zemlje. Postupak predaje i prihvata državljana trećih država i lica bez državljanstva se implementira na dva načina. Skraćenim postupkom, što je postupak bez formalnosti, kada se migrant, za kojeg se utvrdi da je nezakonito prešao granicu, prihvata u roku od 24 sata, a u redovnom postupku se dokazuje nezakoniti ulazak i boravak na području ugovorene strane. To lice se vraća i rok za odgovor po zahtjevu je 15 dana. U tom smislu, BiH prema Sporazumu, ima jasnu obavezu prihvata lica na svoju teritoriju ukoliko se utvrdi da su nezakonito ušli u Hrvatsku iz Bosne i Hercegovine.“
A da li su svi migranti koje je Hrvatska vratila u BiH zaista tamo i došli iz BiH? Na koji način možete to da utvrdite?
„Za svakog stranca koji je predmet readmisije, Služba za poslove sa strancima utvrđuje obaveze njegovog prihvata, u skladu sa obavezama propisanim međunarodnim sporazumom. To su informacije koje moraju biti provjerene i potvrđene od strane Službe za poslove sa strancima. O tome govori i činjenica da smo u skraćenom postupku odbili 981 zahtjev, a u redovnom postupku smo odbili 835 zahtjeva za prihvat migranata iz RH u prva tri mjeseca ove godine. Dakle, Služba za poslove sa strancima, kako neki žele da prikažu, ne prihvata sve migrante koji se nalaze u EU, u ovom slučaju u Hrvatskoj, nego prihvaćamo samo one za koje se dokaže da su ušli iz BiH.“
Da li imamo sporazume o readmisiji i sa Srbijom i Crnom Gorom?
„Naravno, BiH ima potpisane sporazume o readmisiji sa Republikom Srbijom i Republikom Crnom Gorom, dakle, državama koje graniče sa Bosnom i Hercegovinom. Za lica kod kojih pronađemo dokaze boravka u Srbiji i Crnoj Gori, a koji su nezakonito ušli, Služba je u redovnoj proceduri dužna da izvrši vraćanje po sporazumu o readmisiji. U tom smislu, u 2022. godini, BiH je vratila 103 nezakonita migranta u Srbiju i Crnu Goru, od čega veći dio u Srbiju. Kada je u pitanju skraćeni postupak, mogu reći da ovi sporazumi o readmisiji ne funkcionišu na nivou na kojem bismo željeli, iz nekoliko razloga. Nadležne agencije Bosne i Hercegovine, zbog nedostatka materijalnih i ljudskih resursa s jedne, te složenosti konfiguracije terena na granici s druge strane, i pored ulaganja maksimalnih napora teško mogu spriječiti i otkriti ilegalne prelaske migranata na samoj državnoj granici između BiH i Srbije, kao i BiH i Crne Gore. Prvi kontakt i registracija migranata, nažalost, najčešće se dešava duboko u teritoriji BiH. U nekim od terenskih centara ili privremeno-prihvatnim centrima. Tada je omogućen svaki vid vraćanja u skladu sa postupkom. U ovom slučaju nije moguće utvrditi mjesto i vrijeme nezakonitog prelaska državne granice, a što je ključno za provođenje skraćenog postupka readmisije. BiH je opredijeljena da poštuje sve konvencije koje se tiču prava migranata na azil. Po ulasku u BiH, migranti koje Služba identifikuje iskazuju namjeru podnošenja zahtjeva za azil, što im omogućava legalizaciju boravka i slobodno kretanje kroz BiH najmanje 14 dana. Osoba koja zatraži azil ne može biti predmet readmisije prije okončanja postupka za azil. S obzirom na dužinu zadržavanja, većina migranata u tom roku napusti BiH i zloupotrijebi namjeru za azil.“
Da se vratimo na USK. Neki od migranata, prema navodima lokalnih vlasti, predstavljaju potencijalni sigurnosni izazov. Imate li podatke o tome?
„Prvo želim da kažem da Služba ima izuzetno dobru saradnju sa svim policijskim agencijama u BiH, a posebno sa Obavještajno-sigurnosnom agencijom. Služba posebno vodi računa o bezbjednosti BiH i njenih građana. Svakog migranta registruje, uzima mu biometrijske podatke. Obavljaju se intervjui, kako bi se došlo do informacija o rutama kretanja i mrežama krijumčarenja. Prikupljeni podaci se razmjenjuju sa ostalim bezbjednosnim agencijama u BiH radi dalje provjere u njihovim bazama podataka i otkrivanja potencijalno bezbjednosnih prijetnji. Identifikovano je više lica koja čine bezbjednosnu prijetnju BiH. Svi stranci za koje se utvrdi da su prijetnja, stavljaju se pod nadzor u Imigracioni centar Službe za poslove sa strancima, koji se nalazi u Istočnom Sarajevu i koji je zatvorenog tipa. Tvrdnje iz USK-a da je prilikom prihvata migranata u ovom valu bilo bezbjedonosno interesantnih lica su netačne. Ta se lica ne smještaju u privremeno-prihvatne centre, jer su oni otvorenog tipa.“
Da li je istina da je otvoren centar za detenciju u Unsko-sanskom kantonu?
„U posljednje vrijeme pojavili su se medijski natpisi da se na području Lipe gradi zatvor, odnosno pritvorska jedinica, što apsolutno nije istina. Radi se o objektu za privremeno zadržavanje migranata, kapaciteta 12 mjesta. U slučaju da Vijeće ministara BiH donese odluku da taj objekat bude u funkciji, i da se da na upotrebu Službi za poslove sa strancima, Služba može tu zadržati stranca samo šest sati, ukoliko je potrebno da mu utvrdimo identitet, da obavimo razgovor i sl.“
Dakle, taj centar još nije u funkciji?
„Ovaj centar trenutno je u izgradnji, a sredstva za finansiranje obezbijeđena su iz IPA fondova. Mislim da se bespotrebno digla buka oko ovog objekta, jer ga Služba za poslove sa strancima još nije preuzela da bude u funkciji. Njegov status će se rješavati u narednom periodu u institucijama BiH.“
U posljednjih nekoliko godina imali smo slučajeve prisilnog vraćanja migranata iz Hrvatske u BiH, premlaćivanja, što, ako sam dobro shvatila, nije bilo u skladu sa Sporazumom o readmisiji, u redovnim procedurama. Imate li još uvijek takvih slučajeva?
„U periodu od kada sam ja direktor nismo imali takvih situacija. Prilikom primjene sporazuma sa Hrvatskom bilo je lica koja nismo prihvatili. Nismo imali lica o kojima vi govorite, ali smo imali lica koja su maloljetna, bez pratnje.“
Da li postoji neka strategija? Šta uraditi sad s tim migrantima, kako ih vratiti u države porijekla?
„Pa ukupno ima 990 migranata u Bosni i Hercegovini, koji su smješteni u privremeno-prihvatne centre. Recimo da se jedan dio nalazi i van tih centara, procjenjujemo da je između 100 i 150 migranata koji se kreću cijelom BiH. Mi ćemo u narednom periodu poseban fokus staviti na vraćanje migranata u zemlje porijekla. Realizacija povratka je veoma složena aktivnost, kojoj prethodi čitav niz složenih radnji, kao što su utvrđivanje identiteta te pribavljanje putnih dokumenata, što je nemoguće bez saradnje sa zemljama porijekla. S druge strane, to je veoma skupa operacija, za koju u proteklom periodu nije bilo finansijskih sredstava. Ono što je bitno je da smo kroz IPA fondove, ali i od Vlade Češke Republike obezbijedili značajna sredstva za ovu namjenu. Teško je predvidjeti dalja kretanja migranata, ali sa dolaskom proljeća i povoljnijih vremenskih prilika, može se očekivati povećani broj u BiH, ali ne u nekoj značajnoj mjeri. Spremniji smo i organizovaniji u odnosu na raniji period. Imamo dovoljno smještajnih kapaciteta, koji su izmješteni iz urbanih dijelova grada, pogotovo Bihaća, a naši inspektori redovno obilaze lokacije gdje se skupljaju migranti izvan privremeno-prihvatnih centara i smještaju ih u te centre u Unsko-sanskom kantonu i Kantonu Sarajevo.“