'Priča oko vraćanja nadležnosti doima se kao privatna inicijativa Dodika'

Bojan Bajić, direktor Korekta i glavni urednik portala Etika.ba i jedan od osnivača Naše stranke, za Federalni radio govorio je o opasnostima eventualnog prijenosa nadležnosti na entitet Republika Srpska, o ukorijenjenoj  korupciji kao izvoru opće i poslovne nesigurnosti u BiH, nepostojanju poreske discipline.

Razgovarala Aida Hasanbegović

Da bi se nadležnost sa nivoa države vratila na nivoe entiteta, potrebna je saglasnost države, kao što je trebala i saglasnost entiteta kada je država Bosna i Hercegovina, primjera radi, preuzela Oružane snage. To je u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom, onim na koji se pozivaju političari iz Republike Srpske koji su glasali za prijenos nadležnosti.

Jedino ko može da vrati nadležnosti je Parlamentarna skupština BiH. To znači da je Narodna skupština Republike Srpske direktno prekršila Dejtonski sporazum. 

CIJELA PRIČA OKO VRAĆANJA NADLEŽNOSTI DOIMA SE KAO PRIVATNA INICIJATIVA

Član u Daytonskom sporazumu je jasan i kaže da entiteti uz suglasnost mogu da prepuste neku nadležnost, da država može da preuzme neku nadležnost, na bazi preuzimanja država je investirala u određene institucije milijarde maraka. Da bi recimo vojska se vratila na nize nivoe,  morala bi se složiti Parlamentarna skupština BiH. Cijela priča oko vraćanja nadležnosti je vrlo čudna i doima se kao privatna inicijativa. Građanima u RS-u nije jasno zašto se sve ovo dešava. Zašto nakon Inzkovog zakona i priče odluka Ustavng suda  dolazimo do vraćanja nadležnosti za lijekove, a ona je došla ubrzo nakon afere kisik u Republici Srpskoj.  Građani, a ni opozicija ne znaju  šta će sljedeći dan biti, šta je to u privatnoj inicijativi sljedeći motiv i odluka. Ovdje pričamo o nekom nivou anarhije, nepravne države.

Šta bi konkretno značilo povlačenje saglasnosti za Oružane snage BiH, koliko bi bilo opasno formiranje neke nove vojske?

POVLAČENJE IZ ORUŽANIH SNAGA JE STAVLJANJE DAYTONA AD ACTA 

Kada bi se donijela jednostrana odluka o povlačenju nadležnosti za vojsku, morali bi ući u vrlo nestabilnu fazu, Dayton bi bio stavljen ad acta. Strahovi bi među etničkim grupama porasli do nezamislivih granica i tada bi bilo kakva mirovna politika bila  neodrživa. Došlo bi do incidenata, paraliza, prijetnji sa svih strana. To je nepotreban i neracionalan potez. To bi uništilo živote običnim građanima koji ionako teško preživljavaju. U privatnoj inicijativi gospodina Dodika su se umiješali razni interesi  i motivi.

FORMIRANJE ENTITETSKOG VSTVA-a ZNAČI OVISNO I POTPUNO KONTROLIRANO PRAVOSUĐE 

 Priča o povlačenju iz VSTV-a i formiranju istog Republike Srpske. I sada smo uz zakon o VSTVu- koji na papiru i nije bio loš, imali problema u provedbi i dosta primjera korupcije u pravosuđu. Šta sada očekujemo, formiranje entiteskog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koje će biti neovisno od vlasti i politike? Da li će to biti  istinsko pravo i pravda? Neće. Mi već sada imamo situaciju da je u RS-u sve politizirano i da niko nema pravo  da iznese stav, ukoliko je suprotan. Dobit ćemo još goru stvar, ne samo neefikasno, već potpuno ovisno i kontrolirano pravosuđe.

Da li je priča oko derogiranja najvažnijih zakona spin Milorada Dodika ili realna prijetnja, odnosno produciranje stanja anarhije? Šta je njegov osnovni cilj?

Pomiješali su se lični interesi da se izbjegne propitivanje kako se dodjeljuju javni tenderi, razni marifetluci koji se dešavaju oko vlasti. Drugi cilj je da se izbjegne opasnost od opozicije na narednim izborima.  

Da u eskalaciji stanja ne bude izbora?

Da i to je moguće. Dinamika koja je krenula već od  proljeća bila je s normalnim temama; zdravstvenih, covid, afera kisik. U takvoj atmosferi se vidjelo da vlast u RS-u nema ekonomski program, nema transparentno trošenje sredtstva. Tako da taj drugi cilj opasnosti da se izgube izbori se poklopio sa prvim i sad imamo nenormalnu eskalaciju strahova do tačke da može doći do pucanja. Lideri misle da dobro kontroliraju situaciju, da dobro plivaju u krizama, međutim, toliko je penetracija straha kod ljudi, da se vrlo lako može doći do anarhije. Sumoran plan i scenario može nas snaći.

Opozicija, koja nije glasala za prijenos nadležnosti, to ne čini na jasan način, jer također ima svoje ciljeve.

Decenijama traju razne propagande. Opozicija pokušava s jedne strane da ima izbalansiran stav i taj stav donekle je i odgovoran. Oni iskazuju legitiman politički stav da se ne slažu sa nametnutim zakonima.

Šta je stvarna želja opozicije u Republici Srpskoj?

Oni jesu „sazreli“ da su najvažnije tzv. obične teme, ekonomske, zdravstvene. Nije im lako pozicionirati se u ovoj situaciji. Oni mogu imati legitiman politički stav oko zakona koje je nametnuo visoki predstavnik, ali oni imaju odgovorono stav u slučaju vraćanja nadležnosti  na entitet kad kažu da će probati  argumentirano sa partnerima iz drugog entita u Parlamentarnoj skupštini probati vratiti neku nadležnost. Rasprava mora biti u skladu s procedurama bez rizika od eskalacije. Milorad Dodik opoziciju tuče radikalnim stavovima, a ti stavovi ne dozvoljavaju da se u javnom prostoru razgovara o normalnim problematikama građana. Činjenica je da je RS kreditno prezadužen, gotovo kreditno nesposoban. Iz kakvih on ciljeva patriotizma da se bavi državnim pitanjima, kada nema vlastitih sredstava za preživljavanje. Stavlja se na kocku sve što se poslije rata izgradilo.

Kad SDS-ov Vukanović kaže da DNS-ov Nešić nije pravi opozicionar i kad se u cijelu priču umiješa PDP-ova potpredsjednica Jelena Trivić, šta to govori? Smatrate li da građani Republike Srpske nisu informirani i da zapravo ne znaju o čemu se radi? Da ne žele 1992. godinu. Ovo sve u kontekstu da li može li udružena opozicija na narednim izborima oboriti Milorada Dodika?

Ne znam da li  je gospodin Nešić pravi opozicionar, ali razumijem šta kaže Vukanović. Sa prethodnih izbornih ciklusa se pokazalo da  vladajuća struktura u Republici Srpskoj korupcijom pravi vladu, da izbornim inžinjeringom devalvira volju građana. Opravdan je stav Vukanovića, da ukoliko se opozicija ujedinjuje, mora se ići samo sa onim koji se neće prodati nakon izbora.

Uništavanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća dovelo bi, kažete, do pravne anarhije? Već sada imamo neefikasno pravosuđe koje ne sankcionira korupciju na visokom nivou?

Tačno je da profesionalna zajednica sudija i tužilaca nije izgradila svoj autoritet. Sada imamo na sceni neefikasnost, nemar, sporost, ali ako se desi da se državno pravosuđe „razvali“ i formira entitetsko, onda ćemo dobiti svjetski primjer politicki instrumentaliziranog pravosudja. Javni interes i interes  građana je da pravosuđe bude neovisno od politike, bez toga nema pravne sigurnosti. Zbog ovog nivoa destabilizacije već sada značajno je uništena ekonomija. Situacija je alarmantna.

Svjedoci smo blokiranih računa rudnika i zdravstvenih institucija, što je rezultiralo izlaskom na ulice radnika koji samo traže zarađene plaće. Kako ocjenjujete viziju porezne uprave da se finansijski rezultati mogu postići pritiskom na privredne subjekte?

Istraživanje vezano za integritet postupanja Poreske uprave je rezultiralo podacima da sa jedne strane imamo pogrešnu viziju rada, a sa druge strane uvukla se i korupcija u redove među inspektorima. Komuniciram s poreskim obveznicima, privrednim društvima i vidi se cilj poreske uprave da na bilo koji način “razrežu“  poreze,  da  nekonzistentno tumače zakone, ovisno kako im odgovara. Cilj da se ubere što je moguće više sredstava na bilo koji način, dodatno stvara nesigurnost poslovanja. Ekonomija ove zemlje će se uništiti, a ona je jedina bila koja je pokazivala rezultate. Slažem se sa Amerikancima, sve je velikim dijelom uzrokovano korupcijom, pa i međunacionalni sukobi i nerazumijevanje.

Kako doći do kvalitetne porezne discipline, da li je moguća u ovim političkim okolnostima? Da li se možemo nadati boljem samo ukoliko i kada porezni obveznici budu znali da njihov novac odlazi u prave svrhe, da se troši transparentno i pravedno? Da se zaista gradi neophodna infrastruktura, a ne da se samo pune privatni bankovni računi?

DRŽAVA JE DUŽNA DA OSIGURA POREZNU DISCIPLINU

S jedne strane, imamo poreskog obveznika koji uredno izmiruje svoje obaveze, a s druge se mora nalaziti kredibilan državni organ. Država mora očistiti korupciju u svojim redovima pa tek onda može da adresira odgovornost poreskom obvezniku. Građani u Švedskoj vole da plaćaju poreze jer vide efekte. Vide  benefite od ubranih sredstava od poreza koja se transparentno troše. Kako je moguće imati poresku disciplinu, ako poreski obvaznik uredno plaća razne doprinose, a vidi razne afere skandale države oko trošenja sredstava putem tendera. Kako očekivati poresku volju poreskih obveznika koji je dobio korupciju u svakom segmentu društva. Kompleksna je tema, ovdje nema uslova za poresku disciplinu.