Vojna cenzura u Izraelu i kontrola informacija tokom rata na Bliskom istoku

Od antičke Grčke, gdje su i spartanski i atenski gradovi-države prakticirali cenzuru tokom ratovanja, do mjera Rimske Republike protiv izdaje, kontrola govora ima korijene koji sežu milenijima unazad. U modernoj eri, vlade poput Tudorovih monarha u Engleskoj i Sjedinjenih Država tokom Revolucionarnog i Građanskog rata donosile su zakone koji su ograničavali neslaganje i regulirali javni diskurs.

Prvi i Drugi svjetski rat pojačali su napore cenzure, pri čemu je SAD osnovao organizacije poput Odbora za javne informacije kako bi oblikovao javne narative i utišao opoziciju. Tokom rata u Vijetnamu, mediji su počeli nezavisno izvještavati o brutalnim realnostima sukoba, što je dovelo do masovnog javnog neslaganja. U sukobima, poput ratova u Iraku i Afganistanu, novinari su često bili pridruženi s vojnim jedinicama kako bi vojska uticala na izvještavanje, dok je internet otvorio nove izazove i mogućnosti širenja informacija. Cenzura tokom ratova ostaje složen i često sporan aspekt kako društva balansiraju između sukoba i komunikacije, opisuje se u EBSCO-u.

U najnovijim sukobima na Bliskom istoku, kada su SAD i Izrael izveli vazdušne napade na Iran, a Teheran je uzvratio napadima koristeći rakete i bespilotne letjelice (dronove), kako na Izrael tako i na druge zemlje Zaljeva koje su domaćini američkih vojnih baza, medijsko izvještavanje je strogo kontrolisano, pri čemu vojne vlasti primjenjuju cenzuru kako bi zaustavile otkrivanje osjetljivih vojnih informacija i lokacija raketnih sistema.

Cenzura u Izraelu danas

Svaki novinar u Izraelu – kao i svaki građanin – podliježe vojnim cenzurama. Na osnovu nacionalne sigurnosti, može se zabraniti izvještavanje ili emitovanje bilo kojeg materijala koji bi mogao otkriti osjetljive informacije ili ugroziti sigurnosne interese zemlje, opisuje CNN.

Ovo je posebno važno tokom ratnih sukoba, gdje je vojnim cenzorom zabranjeno emitovati slike koje otkrivaju lokaciju presretača raketa ili vojnih ciljeva pogođenih projektilima neprijatelja, naročito u live prijenosima.

Prema generalnoj naredbi iz 1988. godine, „svaka osoba koja štampa ili objavljuje materijal koji se tiče državne sigurnosti… mora ga dostaviti cenzoru prije štampe ili objavljivanja“. Ova naredba potvrđuje regulaciju koja postoji od osnivanja Izraela.

Transparentnost i međunarodni mediji

Izrael nije jedina zemlja koja ograničava medije tokom rata. U Ukrajini, pod ratnim stanjem od ruske invazije, postoje stroga pravila o izvještavanju o povlačenju trupa ili kretanju oružja prema frontu.

Uobičajeno, međunarodni mediji rade sa cenzorom samo kada su pridruženi  s IDF-om. Snimaju video, a cenzor pregledava materijal prije emitovanja, što je standard i kod drugih vojski.

Od početka sukoba na Bliskom istoku, pravila su postala stroga. Dok je izraelska javnost dijelila video zapise presretača raketa, cenzor se fokusirao na međunarodne medije i zabranio je live prijenose presretanja iranskih balističkih raketa, čak i ako su većina zaustavljene.

Politički pritisak na cenzuru

Izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben Gvir pretvorio je vojnu cenzuru u politički alat, obećavajući „nultu toleranciju“ prema međunarodnim medijima koji krše pravila.

U zajedničkoj izjavi s ministrom komunikacija, Ben Gvir je najavio da su policija i istražni timovi poslani na više lokacija, gdje su sumnjivi slučajevi istraženi i uhapšeni oni koji su prekršili smjernice.

„Svako ko ugrožava izraelske građane u ime ‘novinarskog izvještavanja’ suočit će se s odlučnom i snažnom policijskom silom. Nema popuštanja, nema igara“, rekao je Ben Gvir.

Oslabljena demokratija i cenzura

Vojna cenzura u praksi Izraela (kao parlamentarne demokratije) dopušta objavljivanje uglavnom materijala koji idu u korist države, dok u isto vrijeme javnost i mediji pokušavaju razlučiti veliki broj informacija i dezinformacija o napadima, žrtvama i ranjenim osobama, što onemogućava izvlačenje konačnih i pouzdanih podataka u kratkom roku. Paradoksalno, dok autoritarni sistemi u Bliskom istoku, koji inače provode strogu cenzuru, često objavljuju informacije brže i otvorenije, pokazuju se znakovi oslabljene demokratije u kontroli medijskog izvještavanja, naglašavajući kako i formalno demokratske države mogu primjenjivati strogu cenzuru kad je u pitanju ratni narativ.

federalna.ba