Vikanje na djecu može biti jednako štetno kao i fizičko ili seksualno zlostavljanje

Roditelji koji viču na svoju djecu ili ih nazivaju "glupima" ostavljaju svoje potomstvo u većem riziku od samoozljeđivanja, upotrebe droga i završavanja u zatvoru, tvrdi novo istraživanje. Oštro razgovaranje s djecom trebalo bi prepoznati kao oblik zlostavljanja zbog ogromne štete koju nanosi, kažu stručnjaci.

Autori nove studije o takvom ponašanju kažu da "verbalno zlostavljanje od odrasle osobe prema djetetu... karakterizira vikanje, omalovažavanje djeteta i verbalne prijetnje". "Ove vrste radnji odraslih mogu biti jednako štetne za razvoj djeteta kao i drugi trenutno priznati i forenzički utvrđeni podtipovi zlostavljanja, kao što su fizičko i seksualno zlostavljanje u djetinjstvu", kažu akademici u svom radu u časopisu Child Abuse & Neglect.

Više djece doživljava verbalno zlostavljanje u djetinjstvu nego fizičko ili seksualno zlostavljanje, a čini se da je broj onih koji se s tim susreću čak 40 posto i raste, tvrdi se. Profesor Shanta R Dube, američki stručnjak za zlostavljanje djece i koautor studije, kaže: „Odrasli često nisu svjesni kako njihov ton vikanja i kritizirajuće riječi, kao što su 'glupi' i 'lijeni', mogu negativno utjecati na djecu , posebno ako su tako doživjeli roditeljstvo.”

Studija je ispitala postojeće dokaze o uticaju verbalnog zlostavljanja u djetinjstvu. Britanska studija koju je vodio profesor Mark Bellis i objavljena u BMJ Openu, uključila je reprezentativan uzorak od 20.556 stanovnika Velike Britanije i otkrila da oni koji su bili verbalno zlostavljani imaju dva puta veće šanse da će u budućnosti konzumirati kanabis (19,9%) od onih koji nisu ( 10,8%). Osim toga skoro duplo veći je i rizik da će završiti u zatvoru (4,4%).

Jedno nedavno istraživanje u Ujedinjenom Kraljevstvu na 1.000 mladih od 11 do 17 godina pokazalo je da je 41% navelo da odrasli – uglavnom roditelji, staratelji, nastavnici i roditelji prijatelja – često koriste uvredljive i uznemirujuće riječi kako bi ih okrivili, vrijeđali ili kritikovali. Polovina je (51%) izjavila da se s takvim ponašanjem susreće svake sedmice, a jedan od 10 je rekao da se s tim susreće svakodnevno.

Na pitanje koje su riječi uzrokovale najviše vrijeđanja i uznemiravanja, djeca su navela "beskorisan si", "glup si" i "ne možeš učiniti ništa kako treba". Nasuprot tome, najpozitivnije stvari koje su čuli kako odrasli govore bile su „ponosan sam na tebe“, „ti to možeš“ i „vjerujem u tebe“.

Zabrinutost stručnjaka za razvoj djece i mentalno zdravlje o razmjerima verbalnog zlostavljanja odraslih također je dovela do stvaranja nove dobrotvorne organizacije Words Matter (Riječi su važne). Organizacija ima za cilj podizanje svijesti i okončanje problema.

Dobrotvornu organizaciju, za koju se smatra da je prva organizacija na svijetu koja se bavi samo ovim pitanjem, podržavaju NSPCC, Save The Children, Place2Be, koji pruža njegu mentalnog zdravlja mlađima od 18 godina, i centar Anna Freud u London, vodeća dobrotvorna organizacija za mentalno zdravlje djece i porodica.

Profesor Peter Fonagy, koautor rada, šef odsjeka za psihologiju i jezične nauke na Univerzitetskom koledžu u Londonu (UCL) i izvršni direktor Anna Freud centra, rekao je: „Djeca su genetski spremna da vjeruju onome što odrasli kažu. Oni nas odrasle shvataju ozbiljno. Ako iznevjerimo to povjerenje koristeći riječi za zlostavljanje, a ne za podučavanje, to može ostaviti djecu ne samo posramljenom, izolovanom i isključenom, već i nesposobnom da se uključe u svoju zajednicu i izvuku punu korist od društvenog učenja.” Dodao je: „Iz doslovno stotina studija znamo da izloženost verbalnom zlostavljanju duboko utječe na djecu i da je povezana s upornim psihičkim stresom, složenim emocionalnim i relacijskim poteškoćama, fizičkim, kao i mentalnim poremećajima, povećanom vjerovatnoćom ponovnog stvaranja nasilnih situacija u njihovim životima, na primjer pronalaženje partnera koji ih zlostavlja, ili da i sami postanu zlostavljači.

“Upotreba riječi za zastrašivanje, stid i kontrola može izgledati manje očigledno štetna od tjelesne prijetnje, ali isti rizici prate ovu zloupotrebu jezika: nisko samopoštovanje, povećana upotreba nikotina, alkohola i supstanci, povećan rizik od anksioznosti, depresije čak psihotičnih poremećaja.”

Rad Dubea, Fonagyja i drugih akademika na UCL-u citira istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije koje je pokazalo da je 36,1% djece širom svijeta iskusilo emocionalno zlostavljanje, što uključuje i verbalno zlostavljanje. To je mnogo više od 25% onih koji su pretrpjeli seksualno zlostavljanje i 22% koji su bili izloženi fizičkom zlostavljanju.

Nedavno istraživanje Centra za kontrolu i prevenciju bolesti o mladim ljudima u SAD pokazalo je da je 55% starijih učenika bilo psovano ili iskusilo druge verbalne uvrede u porodičnoj kući.

Dube kaže da verbalno zlostavljanje u djetinjstvu "nije na radaru za otkrivanje", ali i da ga je teško spriječiti jer je tako malo odraslih svjesno da je to čest i štetan problem.

Roditelji moraju biti svjesni da način na koji razgovaraju sa svojom djecom može imati doživotni uticaj, razumjeti zašto to čine i početi pozitivnije razgovarati sa svojim potomcima, dodala je.

federalna.ba/The Guardian