Vijećnica, 20.04.2026.

Biografiju Vijećnice nisu oblikovali samo planovi, stilovi i političke namjere. Njeno značenje presudno su mijenjale funkcije koje je preuzimala: od administrativnog prostora do biblioteke, od prostora otvorenog svakodnevnom gradskom životu do jednog od najtežih simbola ratnog razaranja Sarajeva. Upravo taj prijelaz iz institucionalnog u kulturno, iz reprezentacije vlasti u prostor znanja i javne upotrebe, ostavio je najdublji trag u kolektivnom pamćenju grada.

U sjećanjima sagovornika Vijećnica se pojavljuje kao prostor prve fascinacije, profesionalnog izazova, ratnog gubitka ili trajnog pitanja šta danas znači obnoviti građevinu čija se simbolička vrijednost ne može svesti na obnovljenu fasadu. Neko je pamti kao biblioteku punu ljudi i knjiga, neko kroz prizor njenog spaljivanja, neko kroz višegodišnji proces traganja za nacrtima i dokumentacijom potrebnom da bi joj se vratio izvorni oblik, a neko kroz osjećaj da ni nakon obnove nije do kraja riješeno pitanje njene savremene namjene.

Jer, Vijećnica je jedan od rijetkih sarajevskih objekata čija se sudbina gotovo podudara sa sudbinom grada: nastajala je kao politička gesta, odraz je kolonijalističke moći, postala je kulturni centar, preživjela uništenje, a potom obnovom otvorila novo pitanje: može li građevina koja je toliko puta mijenjala uloge ikada ponovo biti samo prostor jedne namjene?

Iz tih perspektiva polazi dokumentarni specijal o 130 godina Vijećnice. Sagovornici različitih generacija i iz različitih humanističkih disciplina – Slobodan Blagojević, Amir Vuk Zec, Tatjana Neidhart, Senadin Musabegović, Nedžad Mulaomerović, Amra Rešidbegović i Valerijan Žujo – kroz vlastita iskustva otkrivaju koliko jedno zdanje tokom vremena može mijenjati značenje i kako Sarajevo razumije vlastite simbole. Autorice: Hana Vranac i Zejneba Hajdarević.