Božinović: Država ne može bez umjetnosti i teatra

Dvadesetsedmi mart obilježava se kao Svjetski dan teatra. Iznova u nepovoljnim, neobičnim vremenima koja su učinila da pozorište kao mjesto neposrednog kontakta drugačije doživljavamo i promišljamo.

Ovim povodom gošća Federacije danas bila je Vedrana Božinović.

Prošli Svjetski dan teatra, kaže, dočekala je tužna jer su trebali igrati predstavu koja je otkazana, a ovaj dočekuje tužna jer, ističe, ni nakon godinu nije riješen status i položaj njenih kolega koji su nezaposleni, koji zavise od toga da rade svoj posao, a to im je onemogućeno zbog situacije u kojoj se nalazimo.

Bila je ovo specifična godina za sve, a posebno teatarske umjetnike za koje je neposrednost i kontakt osnova, kako na sceni tako i s publikom. Živi kontakt čovjeka s čovjekom je magija teatra i to ne može nadoknaditi nijedna online predstava niti će teatar pokleknuti pred tehnološkim napretcima, ističe ona.

- Međutim, dvije smo godine osuđeni da dokazujemo da smo potrebni i da treba da postoji izvedbena i uopće umjetnost u našoj državi. Nismo obuhvaćeni nijednim kriznim planom rješavanja štete koja je nastala od kovida – naglašava Božinović.

Ističe da je publika u pozorištu mnogo sigurnija nego u bilo kojoj kafani ili šoping centru jer se u pozorištu poštuju sve propisane mjere.

- Ali, na sceni su također živi ljudi, a mi s maskama igrati ne možemo i tu se javlja problem. Radili smo predstavu u kojoj smo do generalne probe nosili maske i to je bilo strašno, ali je strašno bilo i kad smo skinuli maske na generalnoj probi, jer smo imali osjećaj da se dešava nešto potpuno novo - priča Božinović.

Umjetnost i teatar su nešto bez čega jedna država ne može, poručuje.

- Često se pitamo zašto smo tu gdje jesmo, ne želeći da povežemo stvari u smislu da imamo generacije izuzetno neobrazovane djece, koja nisu kriva zato što su neobrazovana. Krivi smo mi, jer ćemo ih radije odvesti na koncert pjevača koji žene u svojim pjesmama naziva “kučkama”, nego što ćemo ih odvesti u pozorište da gledaju predstavu koja ih tjera da misle. Proizvodimo “nemisleće” generacije koje samo trebaju biti, valjda, jeftina radna snaga. Umjetnost tjera ljude da razmišljaju i možda je zato njen položaj u ovoj zemlji takav. Iz dana u dan dokazujemo da mi mislećeg čovjeka ne trebamo, jer misleći čovjek postavlja pitanja i to je problem - smatra Božinović.

Nakon "novog normalnog", pozorište će ostati isto, odnosno, ono je u svojoj suštini nepromjenljivo, što govori i njegova definicija: gledalac, glumac i prazan prostor. Dokle god postoji jedan glumac i jedan gledalac, koji se sreću uživo u tom praznom prostoru postojat će i pozorište, ocjenjuje.

Naglašava da je tužna zbog velikog broja umrlih i zbog promjene načina života.

- Pozorište je u ratu zbližavalo ljude, danas smo udaljeni bez obzira na tehnološka dostignuća. Udaljeniji smo nego ikada i svjesni smo da nam treba živ čovjek. Zbog toga što pozorište daje život čovjek, pozorište će opstati i nastaviti i nakon perioda korone - zaključuje Božinović. 

Upitana da prokomentira odlazak velikog broja građana BiH u Beograd na vakcinaciju, kaže da je i sama vodila kćerku da primi vakcinu i da joj je žao što živi u zemlji u kojoj se takav jedan čin na društvenim mrežama ocjenjuje nepatriotskim i da bi voljela da živi u zemlji u kojoj se vrhunskim patriotizmom smatra čin spašavanja života svojih građana.

federalna.ba