Svjetski dan teatra: Slavimo umjetnost pitanja i pobune

Jednom davno u vrijeme renesansne Italije vlast je svoju netrpeljivost prema ljudima iz teatra izrazila tako što ih je istjerala iz Rima, pod optužbom da izvode opscene predstave. Ali, sarkazam i ironija čuvene Commedie dell'arte, čija pojava seže u 16. stoljeće, kroz vrijeme ipak nalaze put do publike, uprkos nerazumijevanju i moralalisanju ondašnje ideologije. 

Tako je otprilike prije dvije i po hiljade godina u Atini rođen čin drame kakvu danas poznajemo- kao umjetnost istraživanja, pitanja i pobune, glasnog govora o svemu što nas se tiče. I društvo je konačno dobilo mjesto na kojem će istraživati samo sebe. Priča preslikana u naše vrijeme, teatru je namijenila obaveznu zadaću da ruši tabue i prevazilazi granice, upire prstom u zaglupljujuću kakofoniju društveno-političkih dubioza, kvaziempatije virtuelne stvarnosti i bemislice coach kulture, ustajući protiv nepravde, raskrinkavajući laži, pomažući publici da u muzama boginje Talije nađe utjehu, mjesto za osobni rast, mentalni detoks i put katarze.

“Hvala vam što ste nam pomogli da ne poludimo”...Sjetimo se samo čuvene rečenica Sarajke koja je tokom ratne opsade grada svjedočila iscjeliteljskoj snazi teatarske umjetnosti u uvjetima straha, gladi, žeđi i hladnoće.

Decenijama kasnije, ponovo na Svjetski dan teatra slavimo tu umjetnost- "krv, znoj i suze" izuzetnih reditelja, glumaca, kostimografa, scenografa, dramaturga... Svi oni kroz različite projekte grade okrijepljujuću misiju savremenog teatra- da bude naš kritičar i prosvjetitelj, oaza i pribježište.

Zna se, vrijeme krize rađa najbolje produkcije. 

Publika to prepoznaje i rado posjećuje teatar. Potvrđuje to i Vedran Fajković, direktor Kamernog teatra 55, koji je povodom Svjetskog dana teatra gostovao u jutarnjem programu Federalne televizije.

" Građani su najviše pogođeni ovim našim politikama, nerazumijevanjima, onim što gura narode u prve redove i ne vodi uopšte brigu ni o čemu. Ali, ono što sam primijetio jeste da publika -kada su ove krize i teška vremena, zaista dolazi u pozorište. Vjerujte, željni su predstava. I što je zanimljivo...,logično bi bilo da razmišljaju: Daj nam komedije"...Ne, ljudi dolaze i na vrlo ozbiljne predstave. Ako mogu reći, dolaze gledati i one teške predstave. I izlaze dotaknuti, izlaze promijenjeni. Izlaze osviješteni o nekim stvarima, što je zaista lijepo"- kaže Fajković. 

Iako nam kulturnu sliku države još kroje lobiji, nerad i neznanje, s njim i zastarjeli socijalistički modeli čekanja da sve probleme isključivo riješi ministarstvo i budžet, u teatarskoj umjetnosti bilježimo značajne iskorake. Najprije je riječ o inventivnosti profesionalaca u teatru i zaokretu repertoarskih politika u kojima su sve zastupljeniji domaći dramski tekstovi, nova rediteljska čitanja i neuobičajeni uglovi pričanja priče- svega onoga što nas inspiriše u našoj i svjetskoj stvarnosti.

Prešli smo dug put i, čini se, napokon naučili kako odgajati nove generacije publike koja čita, dolazi u teatar i prvi put teatar odlazi njima. Tako je naprimjer sarajevsko Narodno pozorište napravilo pionirski iskorak s programom “Kultura na ulice”. Riječ je o multimedijalnom festivalu koji trgove, parkove i ulice bh. prijestolnice  pretvara u scenski, likovni i muzički prostor s besplatnim sadržajima za sve građane.

To samo pokazuje da precizna kulturna strategija i sjajan projekt mogu biti podržani i prepoznati od nadležnih ministarstava kulture.

Generalno, kulturna politika oscilira između manje ili više osviještenih ministara, koji mogu ili ne mogu prepoznati šta je reprezent i ambasador jedne zemlje, grada, sredine. "Kulturnjaci" imaju sreće u posljednje vrijeme.

" Mi smo institucije kulture koje su na kantonalnom budžetu. Tako da direktno ovisimo o politici, državi, kantonu. Nekada to ide bolje, nekada gore. To su fluktuacije. Ali da čovjek kaže, ništa ne valja- to nije tačno. Ima jako pozitivnih stvari. I, u ovom zadnjem periodu teatri imaju veoma dobru podršku. Naši budžeti nisu "astronomski" kao u nekim drugim zemljama ili regionu. Ali, oni polako idu nagore. Mi bi uvijek htjeli da to bude veće. Iz prostog razloga što su kultura i umjetnost značajni reprezenti grada, zemlje, kantona. Mi, konkretno Kamerni teatar 55, idemo i van zemlje , putujemo po regionu, na festivalima. I nekako, drugačije je kad dođete sa ozbiljnom predstavom. Dakle, imamo produkcijsku podršku, ali imamo i dobre predstave, zahtjevne, kompleksne, teške i ljudi to vide. Kad je riječ o Kamernom teatru 55,  gdje god u regiji da dođemo, dan kada se karte puste u prodaju isti sat budu i prodate"- kaže Vedran Fajković, dramaturg i direktor Kamernog teatra 55.

Teatar, reći će Gogolj –"eto stupice u koju ću uhvatiti savijest društva". A tu i takvu savijest propituju bh. teatri i danas, na SvjetskI dan teatra širom naše zemlje, nudeći publici izvrsne predstave. 

Bosansko narodno pozorište Zenica ima predstavu "Žiranti", prema tekstu Marija Ćuluma, u režiji Muhameda Bahonjića- komediju situacije prepunu crnog i lascivnog humora, farse, parodije, pa i satire.

Svečano i radno je u Narodnom pozorištu Tuzla. Na večerašnjem programu je predstava „Vrijeme centuriona“, autora i reditelja Nermina Omića. Riječ je o svojevrsnom antiratnom mjuziklu zasnovanom na književnim i dramskim tekstovima nekoliko velikana domaće i svjetske književnosti.

Na Maloj sceni Narodnog pozorišta u Mostaru, s početkom u 20 sati bit će odigrana monodrama “Rod i Dom” u dramatizaciji Hasana Džafića, prema romanu Safeta Sijarića. Režiju potpisuje Vlado Kerošević a igra Irfan Kasumović.

Sarajevsko Pozorište mladih publici, koja svaki put razgrabi karte, večeras predstavlja apsolutni hit- predstavu “Ne daj se generacijo”,  s autorskim timom izvrsnih glumaca Alenom Muratovićem i Mariom Drmaćem. Radnja prati priču o dvije nerazdvojne prijateljice  koje u trećoj dobi otkrivaju život za kakav su mislile da je iza njih.  

Krovna teatarska kuća-sarajevsko Narodno pozorišta će publiku obradovati s dramom „Sarajevski trgovac“ autora Igora Štiksa, u režijskoj postavci Michala Dočekala. Biće ovo jedinstvena prilika da uživano u predstavi za koji su dovoljni jedno pozorište, jedna knjiga (Hagada) i njeni hrabri spasioci koji su se zbog te malene knjige kockali s vlastitim životima. Tu je i jedan trgovac koji će zavoljeti teatar.... 

Na sceni Kamernog teatra 55 je predstava "Majka" u režiji Dine Mustafića. Glumačku postavu predvodi sjana Tatjana Šojić. Priča je to  junakinje koja je paradigma žene u savremenom svijetu. Porodica joj je bila prostor života, a onda nastupa sindrom "praznog gnijezda" i ona ostaje sama.

Hrvatsko narodno kazalište Mostar u prostoru HDHS Kosača publici večeras poklanja besplatnu izvedbu predstave "Staklena menažerija" . To je duboko ljudska priča Tennesseeja Williamsa u režiji Ivana Planinića, koja uz  sve tematske i idejne univerzalnosti originalnog teksta sadrži savremeno čitanju s pripadajućim moralnim izazovima.

Glumci Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), zajedno s Komitetom za javno zdravstvo SCOPH pri Udruženju studenata medicine u BiH – BoHeMSA, realizirali su projekt "Istraživači bajkolikih svjetova", s ciljem olakšavanja boravka najmlađim pacijentima na Klinici za pedijatriju na Odjelu dječije hematonkologije KCUS-a. Projekt se temelji na ideji pružanja emocionalne podrške djeci koja se nalaze na liječenju, omogućavajući im da uživaju u čitanju knjiga.

Povodom Svjetskog dana teatra u Despića kući, u kojoj su od ranih jutarnjih sati upriličene kreativno-edukativne radionice za djecu "Pravimo pozorište“, večeras će u 20 sati biti upriličeno i  jedno izuzetno predavanje. Riječ o predavanju iz ciklusa "Naša baština“ o temi "Historija glume: Putovanje kroz vijekove“ dramske prvakinje i profesorice glume Selme Alispahić.

Međunarodna poruka povodom Svjetskog dana teatra

27. mart kao Svjetski dan teatra, obillježava se na inicijativu Internacionalnog teatarskog instituta od 1961. godine. To je UNESCO-vo udruženje koje za cilj ima povezivanje pozorišnih ljudi i lakšu razmjene informacija.

Na ovaj datum, svi teatri svijeta čitaju međunarodnu poruku (prije ili poslije izvođenja predstave) koju, na poziv ITI-ja, uvijek piše teatarska ličnost svjetskog ugleda.

Ove godine poruku povodom Svjetskog dana teatra napisao je Theodoros Terzopoulos, grčki reditelj, edukator, osnivač i umjetnički direktor teatarskog ansambla „Attis“.

Njegov tekst prenosimo u cijelosti:

"Može li pozorište da odgovori na poziv upomoć koje naše doba šalje u svijetu osiromašenih građana, zaključanih u ćelijama virtuelne stvarnosti, ukopanih u privatnost koja ih guši? U svijetu robotizovanih života unutar totalitarnog sistema kontrole i represije koji obuhvata svaki aspekt naše stvarnosti?

Da li je pozorištu stalo do ekološkog uništenja, globalnog zagrijavanja, masovnog gubitka biodiverziteta, zagađenja okeana, topljenja glečera, šumskih požara i ekstremnih vremenskih nepogoda? Može li pozorište da postane aktivan dio ekosistema? Pozorište već godinama svjedoči uticaju čovjeka na planetu, ali ne nalazi način da se suoči sa ovim problemom.

Da li je pozorište zabrinuto zbog stanja svijesti koju oblikuje XXI vijek u kojem se ljudima manipuliše zbog političkih i ekonomskih interesa, uz pomoć medija i kompanija koje oblikuju mišljenje? Društvene mreže, koliko god da olakšavaju komunikaciju, postale su alibi za interakciju, jer omogućavaju sigurnu udaljenost od Drugog. Sveprisutan osjećaj straha od Drugog, drugačijeg, stranog, dominira našim mislima i djelima.

Može li pozorište da postane radionica u kojoj nastaje suživot različitog, bez ignorisanja traume koja krvari?

Ova trauma nas poziva da rekonstruišemo Mit. A riječima Heinera Müllera: „Mit je gomila, mašina kojoj uvijek može da uključi nove i drugačije mašine. On prenosi energiju sve dok rastuća brzina ne rasprši kulturno polje.“ A ja bih dodao i polje barbarstva.

Mogu li reflektori pozorišta da osvijetle društvenu traumu, umjesto što obmanjujuće osvjetljavaju samo sebe?

Ovo su pitanja na koja ne postoje odgovori, jer pozorište postoji i traje zahvaljujući pitanjima bez odgovora.

Ova pitanja pokreće Dioniz koji prolazi kroz svoje rodno mjesto, orkestar antičkog pozorišta, i nastavlja tiho izbjegličko putovanje kroz pejzaže rata i danas, na Svjetski dan pozorišta.

Pogledajmo u oči Dionizu, ekstatičnom bogu pozorišta i mita, koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, djetetu dvoje roditelja – Zeusa i Semele – izrazu fluidnih identiteta, ženskog i muškog, gnjeva i blagosti, božanskog i životinjskog, na međi ludila i razuma, reda i haosa, akrobati na granici života i smrti. Dioniz postavlja suštinsko ontološko pitanje – „O čemu se ovdje zapravo radi?“ – koje podstiče stvaraoce na sve dublje istraživanje korijena mita i mnogostrukih dimenzija ljudske zagonetke.

Potrebni su nam novi narativni putevi, usmjereni ka njegovanju sjećanja i oblikovanju nove moralne i političke odgovornosti, kako bismo izašli iz višestruke diktature savremenog srednjeg vijeka"-stoji u poruci Theodorosa Terzopoulosa povodom Svjetskog dana teatra.

Ako je teatar suočavanje čovjekovih kompromisa sa samim sobom, onda je i jedno od namoćnijih instrumenata za istraživanje svijeta koji nas okružuje. Teatar je najotvoreniji za prihvatanje različitosti i u tom smislu terapija za sve.

Zato uživajmo u predstavama iščekujući nove teatarske projekte i premijere. Jer se na sceni najbolje sanja, smije i može sve.

federalna.ba/Indira Karić