Uzunović i Milišić: Festival je nedovoljna riječ za ono što je Bookstan
U sklopu kulturnih minuta Jutarnjeg programa Federalne televizije.
"Dali ste mi stvarno lijepu priliku, evo pola sata ćemo se družiti pričat ćemo o festivalu književnosti, o knjigama o važnosti izdavačke kuće Buybook kako ste naglasili u samom startu. Jeste to je bilo zamišljeno da mi kao izdavačka kuća koja je osnovana ‘96. godine na svoj jubilej 20 godina napravimo jedno lijepo druženje sa našim autorima sa onima kojima je bilo lijepo dijeliti književnost sve te godine na način da se čitamo, pišemo, posjećujemo, odlazimo jedni drugima, stvaramo jednu mrežu takvih kontakata koji ne propadaju a književnost je naravno polje u kojem se stvari lako afirmiraju ako valjaju i ako imaju svoju estetsku i kulturnu i društvenu vrijednost. Tih dvadeset godina rada označilo je i neki blizu 8 stotina objavljeni knjiga, danas je to već preko 1.000 knjiga.
Dakle jedna velika jaka izdavačka aktivnost tražila je neku vrstu svoje platforme, jednogodišnje platforme, jednog druženja koje smo mi pozicionirali da nakon tog prvog nultog festivala gdje smo mislili da će se sa tim sve završiti ali shvatili smo da je to nešto što mora da traje i da bude svake godine jedan ozbiljan i veliki Međunarodni festival književnosti u Sarajevu. Shvatili smo da to treba biti uvijek prva srijeda u julu mesecu, i srijeda četvrtak, petak, subota su ta četiri udarna dana kada svjetska i regionalna i lokalna književnost se miješa da kažem na istom stageu na istoj platformi a to je ono što mi već godinama uspijevamo održati u blizini Buybooka. Nekad je to Likovna akademija, nekad je to bio Meeting Point, Američki kutak, a danas i zbog toga smo posebno sretni imamo jedno unutrašnje dvorište, unutar knjižare. Ljudi čak i ne znaju kad dođu u Buybook pa kažu “pa gdje vam je to” a onda se iznenade tamo negde u onoj dubini postoje jedna vrata koja izlaze u dvorišni prostor koji je prekrasan zovemo ga kao plaža jer je sav od šljunka i tu je postavljena bina tu je postavljen sav taj naš da kažem estetski udar u književnost odnosno na onoga ko je čitalac ko prati ko voli, danas on ima jedan poseban ekran, poseban podijum. Postoji poseban podijum sa nekoliko stolica ako su to programi sa više gostiju ili ako je to jedan naš standardni format a to je autor i predstavljač, znači moderator i autor. Ono što je jako važno je da se mi tog formata držimo, smatramo da je to jedan od najboljih načina predstavljanja autora to je da postoji neko ko će razgovarati sa autorom.
Kroz našu percepciju književnosti još i prije rata i malo poslije rata je uvijek jedna te ista slika, autor je sam i šuti a oko njega ljudi čitaju referate i hvale njegovo djelo, hvale što je napisao, hvale ovo hvale ono. Na kraju se pozdravi autor i kaže hvala vam što ste došli. To je rad na nevidljivosti autora, nažalost je tako autor mora da razgovara. U zadnje vrijeme autori puno ulažu u svoj rad, postaju maltene istraživači, naučnici, bave se svim djelatnostima dostupnim i potrebnim za njihovu književnost kao što su istraživanje istorijske građe, odlazak u novinske kuće, traženje arhiva, listanje, traženje referenci, pretraživanje, prevođenje. Jako puno autori danas rade na tome i naravno kad sjednete i pričate sa njima, imaju vam šta reći. To je taj format koji je nama strašno važan i smatramo da bi čak i onda i kad autor možda nije toliko spreman, spreman je moderator. Na kraju šta se dešava, to je šou program na određeni način. Mnoge šou programe pratite po tome kakav je vođa tog programa odnosno onaj ko moderira, onaj ko razgovora je li tako onaj koji zabavlja. Tako da ukoliko se desi i da autor nije, jeste onaj koji sa njim priča, onda smo u tom formatu i jedno i drugo dobili. Eto to je ukratko ako mogu reći još putovanje Bookstana do ovog devetog izdanja kroz njegove teme. O tome može posebno pričati Lamija Milišić koje je izvršna direktorica Bookstana. Vidite ovo je jedan poseban benefit da unutar razvijanja Bookstana a posebno jednog njegovom velikog i važnog programa, a to je rad sa mladim književnim kritičarima. Postoji radionica u kojoj se polaznici književne kritičarske radionice afirmiraju u radu sa poznatim i važnim mentorima, profesorima, doktorima književnosti, književne kritike i tako dalje koje mi posuđujemo iz regije ili imamo ovdje da kažem na lokalnoj sceni. Oni dobivaju nagrade, rade svoje probne radove i na kraju se toliko afirmiraju da mnogi od njih postaju profesionalci u svom poslu, zapošljavaju se sutra u nečemu što su dobri a to je tamo gdje u medijima postoji prostor za kritičku analizu teksta ili nekih drugih događaja iz kulture te osobe nalaze svoj prostor i svoje zaposlenje. Mislim da je preko 15 ako ne i više osoba uz ovaj naš rad književne radionice danas našao svoj posao i svoj angažman. Jedna od njih je bila i naša Lamija Milišić i ona je u punom kapacitetu neko ko iz početka sarađuje, zna, moderira i kristalizira ono što jeste toliko godina i tokom svih godina izdavačka kuća Buybook. Društvena kretanja, tokovi, svjetska književnost, dinamika aktualnih tema i to je ono što bih volio, o čemu bih volio da pričamo jer imamo dosta vremena."
federalna.ba