Uoči SP-a predstavljamo: Novi Zeland, najslabije rangirani učesnik Mundijala vjeruje u senzaciju

Nakon 16 godina čekanja, reprezentacija Novog Zelanda ponovo će nastupiti na Svjetskom prvenstvu. Popularni „All Whitesi“ izborili su tek svoj treći plasman na najveću fudbalsku smotru zahvaljujući osvajanju jedinog mjesta koje je Okeaniji pripalo u kvalifikacijama za Mundijal 2026. Od posljednjeg nastupa u Južnoj Africi 2010. godine novozelandski fudbal prošao je značajnu transformaciju. Reprezentacija koja je nekada uglavnom bila sastavljena od poluprofesionalaca danas se oslanja na igrače koji nastupaju u evropskim ligama, a u zemlji raste uvjerenje da ova generacija ima kvalitet da prvi put u historiji izbori plasman u nokaut fazu Svjetskog prvenstva. Ipak, zadatak neće biti nimalo jednostavan, piše za The Guardian Maree Mahony.

U grupi G Novi Zeland će igrati protiv Belgije, Egipta i Irana. Prema FIFA rang-listi, Novozelanđani su najslabije rangirana reprezentacija među svim učesnicima Mundijala, zauzimajući 85. mjesto na svijetu. Belgija je deveta, Iran 21., a Egipat 29. reprezentacija svijeta.

Poznati komentator i bivši reprezentativac Paul Ifill smatra da je sadašnja selekcija znatno kvalitetnija od one koja je 2010. godine ostala neporažena u grupnoj fazi osvojivši tri remija protiv Slovačke, Italije i Paragvaja.

„Ova ekipa je kilometrima ispred generacije koja je igrala u Južnoj Africi“, smatra Ifill.

Selektor Darren Bazeley dijeli optimizam.

„Imamo kombinaciju uzbudljivih mladih talenata i iskusnih igrača. Vjerujemo da imamo kvalitet da pobjeđujemo utakmice i borimo se za prolazak grupe“, poručio je nakon objave konačnog spiska.

Posjed lopte kao zaštitni znak

Bazeley preferira moderan fudbal zasnovan na kontroli lopte i strpljivoj izgradnji napada. Takav pristup donio je rezultate u kvalifikacijama protiv reprezentacija iz Okeanije, ali će biti mnogo teže nametnuti se protiv daleko kvalitetnijih protivnika na Svjetskom prvenstvu.

Nakon osiguranog plasmana Novi Zeland odigrao je deset prijateljskih utakmica. Ostvarili su remi protiv Norveške, koja tada nije mogla računati na Erlinga Haalanda, ali su istovremeno upisali čak sedam poraza, uključujući dva protiv Australije.

Martovski testovi dali su pomiješane signale. Najprije su bez mnogo otpora poraženi od Finske rezultatom 2:0, da bi samo nekoliko dana kasnije ostvarili jednu od najvećih pobjeda u svojoj historiji savladavši Čile sa uvjerljivih 4:1.

Bio je to prvi trijumf Novog Zelanda protiv jedne južnoameričke reprezentacije.

Veliki dio novozelandskih ambicija zavisit će od zdravstvenog stanja kapitena Chrisa Wooda. Napadač Nottingham Foresta imao je fantastičnu sezonu 2024/25. u Premier ligi i dugo se nalazio među najboljim strijelcima prvenstva, ali ga je teška povreda koljena krajem prošle godine udaljila s terena na nekoliko mjeseci.

„Novi Zeland mora naučiti kako da se brani bez lopte, a zatim pronađe način da kazni protivnike kada osvoji posjed. Mnogo toga zavisit će od toga hoće li Wood biti potpuno spreman“, smatra Ifill.

Kvalifikacioni put do Mundijala bio je znatno lakši. Plasman je potvrđen pobjedom nad Novom Kaledonijom u martu 2025. godine, a razlika u kvalitetu između Novog Zelanda i ostatka Okeanije posljednjih godina postala je ogromna.

U posljednjih 15 utakmica protiv reprezentacija iz svoje konfederacije „All Whitesi“ ostvarili su 14 pobjeda i jedan remi, postigli čak 64 gola, a primili samo četiri.

Selektor koji ispisuje historiju

Darren Bazeley rođen je u engleskom Northamptonu, ali je najveći dio trenerske karijere izgradio na Novom Zelandu. Kao igrač nastupao je za Watford, Wolverhampton i Walsall, skupivši više od 450 profesionalnih nastupa prije nego što se posvetio trenerskom poslu. Radio je u australskoj A-League i američkom MLS-u, ali upravo je na Novom Zelandu stekao najveći ugled.

Njegov rad s mlađim selekcijama omogućio mu je da godinama prati razvoj gotovo svih sadašnjih reprezentativaca. Na Svjetskom prvenstvu u Los Angelesu postat će prvi trener u historiji koji je vodio reprezentacije na Olimpijskim igrama, Svjetskom prvenstvu U-17, Svjetskom prvenstvu U-20 i seniorskom Mundijalu.

Mnogi vjeruju da je upravo pod njegovim vodstvom Novi Zeland postao ozbiljniji i taktički zreliji tim nego ikada ranije.

Chris Wood – simbol novozelandskog fudbala

Kada je riječ o najvećoj zvijezdi reprezentacije, nema nikakve dileme. Chris Wood za Novi Zeland ima status kakav Cristiano Ronaldo ima u Portugalu ili Kylian Mbappé u Francuskoj. Kapiten je reprezentacije, njen najbolji strijelac svih vremena i igrač koji već godinama predstavlja zaštitno lice nacionalnog tima.

Foto: EPA/PETER POWELL

Sa 89 nastupa i 45 pogodaka za reprezentaciju, Wood je jedan od najvažnijih igrača u historiji novozelandskog fudbala.

Njegov put do vrha nije bio jednostavan. Nakon dolaska u West Bromwich Albion 2009. godine prošao je kroz čak šest posudbi u tri godine prije nego što je gradio karijeru kroz Leicester City, Leeds United, Burnley i Newcastle United.

Pravu eksploziju doživio je u Nottingham Forestu, gdje se etablirao kao jedan od najubojitijih napadača Premier lige.

„On daje sve za reprezentaciju. Ne radi se samo o onome što pruža na terenu. Chris je primjer svim igračima i lider u svakom smislu“, kaže Bazeley.

Igrač za pratiti – Eli Just

Jedan od igrača koji bi mogao obilježiti nastup Novog Zelanda na Mundijalu je Eli Just. Dvadesetšestogodišnji ofanzivni veznjak iza sebe ima sezonu iz snova u škotskom Motherwellu. Proglašen je najboljim igračem kluba, izabran za igrača godine prema izboru profesionalnih fudbalera te uvršten u idealni tim škotske Premiership lige.

Kapiten Motherwella Paul McGinn opisuje ga kao „apsolutno briljantnog“ igrača. „Izuzetno je brz u razmišljanju, veoma inteligentan i uvijek zna gdje treba biti u pravom trenutku“, rekao je McGinn.

Bivši reprezentativac Noel Barkley uvjeren je da Just neće još dugo ostati u Motherwellu te očekuje transfer u znatno veći klub.

Neopjevani junak – Joe Bell

Dok najveće zvijezde privlače pažnju medija, Joe Bell godinama radi posao koji često prolazi nezapaženo. Centralni vezni fudbaler Vikinga iz Norveške poznat je po smirenosti, radu bez lopte i sposobnosti da povezuje odbranu i napad.

„Ne volim biti u centru pažnje“, često ističe Bell.

Ipak, njegovi saigrači i stručni štab svjesni su koliko je važan za funkcionisanje ekipe. U odsustvu Chrisa Wooda nekoliko puta je nosio kapitensku traku, što dovoljno govori o povjerenju koje uživa unutar reprezentacije.

Navijači spremni za novu avanturu

Velika udaljenost između Novog Zelanda i Sjeverne Amerike, kao i visoki troškovi putovanja, znače da će Novozelanđani vjerovatno biti brojčano nadjačani na svim utakmicama grupne faze. Ipak, podrška neće izostati.

Navijačka grupa „Flying Kiwis“ najavila je dolazak gotovo 500 članova na utakmice grupne faze. „Možda nas neće biti najviše, ali sigurno ćemo se čuti“, poručuju navijači.

Njihov predstavnik Matt Fejos smatra da upravo status autsajdera predstavlja najveću snagu reprezentacije. „Ljudi nas i dalje doživljavaju kao ragbi naciju ili zemlju hobita. To nam odgovara. Dolazimo bez straha i želimo pokazati svijetu da možemo igrati ozbiljan fudbal.“

Odnosi sa SAD-om i Donaldom Trumpom

Za razliku od nekih drugih reprezentacija, politički odnosi između Novog Zelanda i Sjedinjenih Američkih Država nisu bili centralna tema priprema za Mundijal. Ipak, određene tenzije ipak postoje. Početkom svog drugog predsjedničkog mandata Donald Trump izjavio je da su Sjedinjene Države „razdvojile atom“, što je izazvalo podsmijeh na Novom Zelandu.

Historijske činjenice govore da je pionirski rad na cijepanju atoma još 1917. godine izveo novozelandski naučnik Sir Ernest Rutherford tokom rada na Univerzitetu Victoria u Manchesteru. Gradonačelnik Nelsona Nick Smith čak je pozvao američkog ambasadora da posjeti memorijal posvećen Rutherfordu kako bi se, kako je rekao, „historijski zapis održao tačnim“.

Povremeno su se pojavljivale i prijetnje američkim carinama ukoliko Novi Zeland ne pristane na sporazume o isporuci strateških minerala, ali pregovori između dvije zemlje i dalje traju.

Dok se političari bave diplomatijom, reprezentacija Novog Zelanda fokusirana je na mnogo važniji zadatak – pokušaj da prvi put u historiji izbori plasman u nokaut fazu Svjetskog prvenstva i potvrdi da više nije samo simpatični autsajder, nego reprezentacija sposobna da se ravnopravno nosi sa svjetskim velikanima.