Uoči SP-a predstavljamo: Južna Afrika, od nesigurne reprezentacije do povratka na veliku scenu

Nakon Češke i Meksika, predstavljamo još jednu reprezentaciju koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo. Reprezentacija Južne Afrike dolazi s osjećajem ponosa, ali i realnim očekivanjima. Nakon godina lutanja i propuštenih velikih takmičenja, „Bafana Bafana“ uspjela je ponovo pronaći stabilnost i identitet pod vodstvom belgijskog stručnjaka Hugo Broosa, piše Yanga Sibembe za The Guardian.

Tim koji je donedavno teško uspijevao izboriti plasman na velika takmičenja sada je uspio ostvariti tri uzastopna nastupa – uključujući Afrički kup nacija 2023. i 2025. godine, te ovogodišnje Svjetsko prvenstvo.

Za reprezentaciju koja je posljednji put kvalifikacije za Mundijal uspješno prošla još 2002. godine, ovo predstavlja značajan iskorak.

Povratak nakon više od decenije čekanja

Kada je Hugo Broos preuzeo reprezentaciju 2021. godine, Južna Afrika iza sebe je imala više od jedne decenije bez plasmana na Svjetsko prvenstvo. Posljednji nastup bio je 2010. godine, kada je zemlja postala prva afrička država domaćin Mundijala.

No, tadašnji plasman ostvaren je automatski kao organizator, dok je posljednji put kroz kvalifikacije Južna Afrika prošla još početkom 2000-ih. Put do Mundijala 2026. nije bio jednostavan. Južnoafrička reprezentacija suočila se s ozbiljnim administrativnim problemom nakon utakmice protiv Lesota koju je dobila rezultatom 2:0.

Zbog proceduralne greške – nastupa suspendovanog veziste Teboho Mokoene – reprezentaciji su oduzeta tri boda, što je izazvalo nervozu do samog kraja kvalifikacija. Na kraju su ipak završili ispred Nigerije za samo jedan bod i izborili prvo mjesto u grupi.

„Bilo je to nevjerovatno putovanje, s mnogo dobrih i loših trenutaka u kojima smo morali crpiti snagu jedni iz drugih“, izjavio je kapiten i golman Ronwen Williams nakon potvrde plasmana.

Teška grupa i realna očekivanja

Na Mundijalu Južnu Afriku očekuje izuzetno zahtjevna grupa sa domaćinom Meksikom, Južnom Korejom i Češkom. Iako se njihove šanse za prvi prolazak grupne faze u historiji čine skromnim, selektor Broos insistira da iskustvo igranja protiv takvih reprezentacija može biti ključno za budućnost tima.

„To će biti sjajno iskustvo za naš tim. Upravo su nam potrebne utakmice protiv ovakvih protivnika. Naučit ćemo mnogo, a onda ćemo vidjeti. U fudbalu je sve moguće. Borit ćemo se kao što smo to činili prethodnih godina“, rekao je Broos.

Tim iz domaće lige i igra na kontre

Za razliku od mnogih reprezentacija koje se oslanjaju na igrače iz najjačih evropskih klubova, sastav Južne Afrike uglavnom čine fudbaleri iz domaćeg prvenstva. Posebno važnu ulogu imaju ofanzivci Relebohile Mofokeng i Oswin Appollis, koji predstavljaju glavno oružje ekipe u tranziciji.

Broosov tim ne pokušava dominirati posjedom lopte – njihova najveća snaga leži u organizaciji, disciplini i brzim kontranapadima.

Hugo Broos – čovjek koji je promijenio reprezentaciju

Nekadašnji belgijski reprezentativac Hugo Broos tokom igračke karijere proveo je čak 18 godina nastupajući za R.S.C. Anderlecht i Club Brugge. Nakon završetka karijere 1988. godine okrenuo se trenerskom poslu, radeći u Belgiji, Grčkoj i Turskoj.

Prvo veliko iskustvo u reprezentativnom fudbalu dobio je 2016. godine, kada je preuzeo Kamerun i već naredne godine osvojio Afrički kup nacija. Ponuda Južne Afrike stigla je četiri godine kasnije, a njegov uticaj na reprezentaciju bio je gotovo trenutan.

„Ljudi ponovo vole Bafana Bafana i vraćaju se na stadione da nas podrže“, rekao je Broos, aludirajući na period kada su utakmice reprezentacije igrane pred gotovo praznim tribinama.

Zvijezda bez klasične zvijezde

Zanimljivo, Južna Afrika nema jednu dominantnu superzvijezdu oko koje se sve vrti. Broos i njegov stručni štab izgradili su tim u kojem je naglasak na kolektivu i zajedničkom radu.

Okosnicu reprezentacije čine kapiten Ronwen Williams, defanzivac Khuliso Mudau i prije svega vezista Teboho Mokoena, kojeg mnogi smatraju „ljepilom“ ekipe.

Foto: EPA/Gavin Barker

Mokoena održava ravnotežu između odbrane i napada, važan je u prekidima i diktira ritam igre. Sa 29 godina predstavlja jednog od najvažnijih igrača u sistemu Bafana Bafane.

Relebohile Mofokeng – buduća zvijezda

Relebohile Mofokeng jedan je od najpopularnijih fudbalera u zemlji i miljenik navijača Orlando Piratesa. Ipak, još nije pokazao puni potencijal u reprezentativnom dresu.

Svjetsko prvenstvo moglo bi biti trenutak njegove potpune afirmacije, a Broos vjeruje da će 21-godišnjak u Sjevernoj Americi preuzeti veću odgovornost. Mofokeng donosi kreativnost, asistencije, golove i individualni kvalitet – sada ostaje pitanje može li to potvrditi na najvećoj sceni.

Neprimijećeni heroj: Lyle Foster

Napadač Burnley FCa Lyle Foster često ne dobija priznanje koje zaslužuje. Možda zato što nema atraktivnost ili stil nekih popularnijih saigrača, ali njegov doprinos igri reprezentacije izuzetno je važan.

Kao centralna figura napada, Foster često ne mora postići pogodak ili asistirati da bi bio ključan – njegova igra leđima prema golu, skok igra i sposobnost zadržavanja lopte omogućavaju ostatku ekipe da funkcioniše.

Navijači: pjesma, boje i malo nade za tribine

Baš poput šarene južnoafričke zastave, navijači reprezentacije poznati su po glasnoj podršci i upečatljivoj atmosferi. Jedna od najpoznatijih pjesama je Shosholoza, koja vuče korijene iz rudarskih zajednica nastalih tokom britanske kolonijalne ere.

Ipak, zbog visokih troškova putovanja u SAD, Kanadu i Meksiko očekuje se relativno mali broj južnoafričkih navijača na stadionima.

Zbog toga je ministarstvo sporta pronašlo privatne izvore finansiranja kako bi najmanje 20 navijača moglo prisustvovati prvoj utakmici protiv domaćina Meksika.

Odnos sa SAD-om i Trumpom: političke tenzije u pozadini

Odnosi između Južne Afrike i Sjedinjenih Američkih Država dodatno su zahladili tokom drugog mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa. Trumpova administracija tvrdila je da u Južnoj Africi postoji „genocid nad bijelcima“, te je pokrenula programe azila i preseljenja za bijele Afrikance koji žele napustiti zemlju.

Ipak, mali broj građana odlučio je prihvatiti takvu mogućnost.

Predsjednik Južne Afrike Cyril Ramaphosa posjetio je Bijelu kuću 2025. godine pokušavajući odbaciti takve tvrdnje i popraviti odnose, ali napetosti između dvije zemlje nisu u potpunosti nestale.

Za Južnu Afriku, međutim, Mundijal bi mogao predstavljati mnogo više od fudbala – priliku da se nakon godina stagnacije ponovo predstavi svijetu kao reprezentacija koja vjeruje da može konkurisati najboljima.

federalna.ba