Uoči SP-a predstavljamo: Irak nakon 40 godina ponovo na Mundijalu - priča o vjeri, ratu i historijskom povratku

Iračka reprezentacija dugo je bila simbol propuštenih prilika, političkih previranja i generacija koje su ostajale nadomak najveće svjetske fudbalske smotre. Međutim, ono što se činilo gotovo nemogućim prije samo godinu dana, danas je stvarnost – „Lavovi Mesopotamije“ vratili su se na Svjetsko prvenstvo prvi put nakon četiri decenije, piše Hassanin Mubarak za The Guardian.

Iza tog uspjeha stoji nevjerovatna priča o vjeri, otpornosti i upornosti, predvođena australskim stručnjakom Grahamom Arnoldom, koji je od reprezentacije na rubu kolapsa stvorio tim sposoban da se nosi s najvećima.

Plan: Povratak nakon 40 godina čekanja

Kada je Graham Arnold preuzeo reprezentaciju Iraka, malo ko je vjerovao da može odvesti ovu selekciju na Svjetsko prvenstvo. Moral je bio na najnižem nivou nakon bolnog poraza od Palestine rezultatom 2:1, u kojem su Iračani ispustili prednost u završnici susreta.

Reprezentacija je dotad bila na dobrom putu ka plasmanu, ali osvajanje samo jednog boda u dvije utakmice koštalo je posla tadašnjeg selektora Jesúsa Casasa.

Na prvom sastanku s ekipom Arnold je na tablu napisao samo jednu riječ – „vjerujte“. Zatim je od igrača zatražio da se iskreno izjasne vjeruju li da mogu izboriti Mundijal.

Australac je uveo sistem 4-3-3, a kasnije i hrabriju varijantu 4-4-2 s dvojicom klasičnih napadača. Korak po korak, igrači su prihvatili njegove ideje. Fokus nije bio samo na taktici, već i na promjeni mentaliteta, disciplini i zajedništvu.

Trenutak kada je cijela nacija povjerovala

Prelomni trenutak dogodio se u novembru u Basri protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata. U sudijskoj nadoknadi, pri rezultatu 1:1, Irak je preko VAR-a dobio jedanaesterac koji je mogao odlučiti sudbinu kvalifikacija. Amir Al-Ammari primijetio je da golman UAE često prerano bira stranu. Ostao je hladnokrvan i u posljednjem trenutku poslao loptu u mrežu.

Irak je tako izborio plasman u interkontinentalni baraž. Do prvog Mundijala nakon 40 godina ostala je još samo jedna prepreka – Bolivija u Monterreyu.

No, okolnosti su bile sve samo ne normalne.

Put do Mundijala usred ratnog haosa

Neposredno prije odlučujuće utakmice rat na Bliskom istoku doveo je do zatvaranja zračnog prostora i obustave letova. Arnold je ostao zarobljen u hotelu u UAE-u i zahtijevao od FIFA-e odgodu susreta. Kada se situacija djelimično stabilizovala, irački reprezentativci krenuli su na iscrpljujuće putovanje – 12 sati vožnje od Bagdada do Amana, a potom 17-satni let prema Meksiku.

U Monterrey su stigli svega deset dana prije utakmice.

– Učinite to zbog svojih porodica i budite ponosni na sebe – poručio je Arnold svojim igračima.

Irak je poveo nakon deset minuta igre, Bolivija je izjednačila, ali je Aymen Hussein pogodio za konačnih 2:1 i plasman na Svjetsko prvenstvo.

– Igrači su prošli kroz ogroman stres i nosili teret očekivanja 46 miliona Iračana. Svaka utakmica bila je pitanje opstanka ili slomljenog srca – rekao je Arnold.

Graham Arnold i nova iračka bajka

Graham Arnold postao je prvi australski trener koji je dvije različite reprezentacije odveo na Svjetsko prvenstvo. Nakon što je Australiju vodio na Mundijalu u Kataru 2022. godine, činilo se da je njegova reprezentativna karijera završena.

No, prihvatio je izazov u Iraku.

Iračani će igrati u izuzetno zahtjevnoj grupi sa Francuskom, Norveškom i Senegalom. Arnold to ne vidi kao problem.

– Nazivaju je grupom smrti, ja je zovem grupom uzbuđenja. Pritisak je na Francuzima da osvoje turnir, na Norveškoj i Senegalu da prođu dalje. Mi nemamo šta izgubiti. Igrat ćemo bez straha, pokušati šokirati svijet i uživati u svakom trenutku – istakao je selektor.

Ključni igrač: Aymen Hussein

Napadač Aymen Hussein prošao je put od ismijavanja do statusa nacionalnog heroja. Godinama su ga kritikovali zbog promašaja. Rugali su se njegovom izgledu, dovodili u pitanje njegov kvalitet, a nakon loših rezultata reprezentacije bio je jedna od glavnih meta nezadovoljnih navijača.

Foto: EPA/MIGUEL SIERRA

Njegova životna priča dodatno svjedoči o snazi karaktera. Nakon američke invazije 2003. godine izgubio je oca i brata. Uprkos tome, nastavio je graditi karijeru.

Gol protiv Bolivije promijenio je sve.

– To je san koji živim od djetinjstva. Osjećao sam podršku svih 46 miliona Iračana dok smo zajedno ostvarivali ovaj san – rekao je Hussein.

Za svoj doprinos nagrađen je diplomatskim pasošem, luksuznim automobilima, nekretninama i drugim priznanjima, dok je danas među najboljim strijelcima u historiji reprezentacije.

Igrač za pratiti: Marko Farji

Dok je kao dječak trenirao s ocem u norveškom Grimstadu, Marko Farji već je privlačio pažnju velikih klubova. Interes su pokazivali Aston Villa, Liverpool i Manchester City.

Probni period u Cityju nije završio uspješno jer su mu rekli da mora ojačati fizički i mentalno. Danas, sa 22 godine, Farji se vratio jači nego ikada.

Nakon odlične sezone u norveškom Strømsgodsetu, u kojoj je postigao devet pogodaka, izborio je transfer u italijansku Veneziju vrijedan 1,3 miliona eura. Njegova brzina, tehnika i sposobnost stvaranja viška mogli bi predstavljati važan adut Iraka na Mundijalu.

Neopjevani junak: Amir Al-Ammari

Amir Al-Ammari možda nije najzvučnije ime u reprezentaciji, ali njegova važnost za iračku igru je neupitna. Tehnički izuzetno potkovan vezista, školovan u danskom Brøndbyju, dugo je tražio svoju idealnu poziciju na terenu.

Danas je prerastao u modernu „šesticu“ koja diktira ritam igre. Pritisak s kojim se nosio dodatno je pojačao bolan poraz od Jordana na Azijskom kupu 2023. godine, kada je njegova greška prethodila primljenom pogotku.

Penal protiv UAE-a u posljednjim sekundama susreta omogućio mu je svojevrsno iskupljenje.

Šta očekivati od navijača?

Irački navijači dolazit će iz svih krajeva svijeta. Velike iračke zajednice postoje širom Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, posebno u Michiganu, Kaliforniji, Illinoisu i Ontariju.

Decenije ratova i nestabilnosti rasule su Iračane po cijelom svijetu, ali ih je fudbal ponovo okupio. Nakon 40 godina čekanja, mnogima je samo prisustvo na Mundijalu razlog za slavlje.

Jedna od poznatijih navijačkih poruka glasi: „Duhom i krvlju, otkupit ćemo te, Irače.“ Poruka koja je nekada bila vezana za politički režim danas je simbol podrške reprezentaciji.

Odnosi sa SAD-om i Trumpom

Politika i sport često se prepliću kada je riječ o Iraku. Još početkom devedesetih tadašnji predsjednik iračkog saveza Adnan Dirjal izjavio je da bi plasman na Svjetsko prvenstvo u SAD-u predstavljao „najveći šamar Americi“. Danas je situacija drugačija.

Donald Trump je više puta izjavio da je američka intervencija u Iraku bila pogreška, ali među iračkim navijačima glavna briga nisu političke poruke.

Njihove želje mnogo su jednostavnije – da dobiju vize, bez problema prođu granične kontrole, osjećaju se sigurno na stadionima i da cijene ulaznica budu pristupačne.

Veličina trenutka

Za zemlju koja je posljednji put igrala na Svjetskom prvenstvu 1986. godine, sam povratak među svjetsku elitu predstavlja historijski uspjeh. No, Graham Arnold i njegovi igrači ne žele biti samo prolaznici.

Reprezentacija Iraka dolazi u Sjevernu Ameriku s jasnom porukom – nakon 40 godina čekanja, „Lavovi Mesopotamije“ žele pokazati da pripadaju najvećoj pozornici svjetskog fudbala.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.