Sarajevo: Promovirana poetska zbirka Razije Arnautović "Ašk jednog svica"
U prostoru Mevlevijske tekije na Kovačima, sinoć je u Sarajevu promovirana knjiga duhovne poezije Razije Arnautović „Ašk jednog svica“.
Riječ je o prvoj poetskoj zbirci pjesnikinje čiji se govor odlikuje originalnošću, ljepotom izraza, šarmom metafore, ali i sasvim jasnom i jednostavnom porukom- da je ljubav prema Stvoritelju svjetlo mudrosti i spoznaje.
Iz takve ljubavi rađaju se darovi plemenitosti i dobrote, neopterećene komunikacije s drugima, sposobnosti da saburom živimo turbulentnu i materijalizmom bremenitu svakodnevicu koja nas sve više dehumanizira i opterećuje.
Jedan od recenzenata ove poetske zbirke, Ahmed Ananda, zapisao je:
"Neobična, izuzetna duhovna poezija po kojoj noge klize kao po ćilimu išaranom iskrenošću, jednostavnošću, vrlinom, spoznajom, aškom, a srce osjeti radost kao Duše koje se prepoznaju iz ezela… No, još uvijek valja nam slomiti ego i prigrliti tu dušu.
Kao što je Gospodar vasione stvorio svijet iz čežnje za ogledalom insana koji Ga priznaje, prepoznaje i predaje Mu se, tako je i svaka duša jedna drugoj ogledalo; u ogledalu čiste i iskrene duše, duša prepoznaje sebe, slama svoje ego i predaje se Bogu.”
Razija Arnautović na vrelu vječne inspiracije i povjerenja u Božiju providnost, lako i neopterećeno svjedoči velike i male priče koje život znače. Ponekad su to izuzetno mudre misli o bitku našeg postojanja, nekada zapisi o ljepoti prirode, a zatim lirske bravure koje otkrivaju raskošan jezik i oko za detalje. Namjera je cijelim bićem radosno iskazati beskrajnu zahvalnost za Njegova obilja i rahmet.
Na pjesnički prvijenac autorice, osvrnula se i recenzentica Rabija Elvira Subašić:
“Razija-ašik, jaran, hizmećar, umjetnik, žena. Njena pojava kao da nam praktično prenosi čuvene bejtove velikana, kakav je bio Hafiz Širazi.
Opijena Voljenim, nesebično dijeli kaoi vina i ne mari za mjesto. Zasigurno, ako sretnete Raziju-sreli ste radost. Njena prisutnost u društvu odaje utisak da svaka sporedna praznina odlazi i navodi na pitanje: -U čemi je tajna njenog hizmeta? U zahvalnosti, lahkoći, ili jednostavno čistoj iskonskoj želji?
Ako za umjetnos kažemo da posjeduje vlastiti razvijeni i autonomni jezik, onda oni koji su prožeti njenim nevidljivim nitima nose i pronose slobodu duha. Za takve duše robovanje Gospodaru je osnovna ideja slobode-navela je u svog osvrtu na poetsku zbirku “Ašk jednog svica” Rabija Elvira Subašić.
Pjesma po pjesma, stihovi zavodljivi i puni radosti u spremnosti da nam Razija Arnautović manirom zaigrane djevojčice i istinskog šereta otvori svoju dušu s pozovom na druženje…A čitatelj radoznao, pa pita-u čemu je tajna ovog čudesnog poetskog nerva i puta spoznaje?
I, opet nas eto u blizini Svevišnjeg, na onom istom vrelu s kojeg se autorica napajala otkrivajući Mesneviju Mevlane Dželaludina Rumija, uzbuđenje pred Istinom Najvećeg, sa osjećanjem u kojima se smjenjuju radost i suze.
Na promociji knjige, kratko je objasnila:
”Kada sam došla u Tekiju na izučavanje Mesnevije, nisam znala da ću jedna doći a druga- starija i mudrija, izaći. Citiraću Mešu Selimovića-“Ljudi pišu zbog ambicije, ili kad dožive tešku muku-kada u vama bol provri.
Ja ne pišem iz ambicije. Hazreti Mevlana mi je otvorio put. I pišem, a ne mogu da stanem. Volim Stvoritelja i volim sva Njegova bića. U svima vama vidim odraz ljepote, istine, Allahove milosti i dobrote”.
Zato i ovakva preporuka čitatelju u recenziji Ahmeda Ananade:
“Njenu knjigu ne treba čitati već iščitavati, kao što se iščitavaju istinske knjige koje nude vrelo spoznaje, nadahnuća, ljubavi i zrelosti. Izuzetno rijetka pojava u vrijeme koje je sve drugo osim toga i ljudi koji sve više i više lutaju svijetom materijalne pohlepe i požude, a koji u svojoj srži nema ništa da ponudi osim čiste propasti.
I, stoga svima iz srca preporučujem ovo putovanje kroz njene retke, misli i riječi koje su nam svima potrebne sa što više strana i što višem izvora, jer vode iskrene ljubavi ka Allahu Veličanstvenom polahko presušuju i svaki gorski izvor duhovnog nadahnuća je spas za onog ko je istinski žedan”-kazao je Ahmed Ananda.
Izdavač poetske zbirke ”Ašk jednog svica” je Samas d.o.o. a glavna urednica izdanja Nađa Lutvikadić Fočo.
BIOGRAFIJA AUTORICE
Razija (Vukas) Arnautović rošena je u Rogatici 1965.godine gdj je završila osnovnu i srdenju školu. Bila je studentica Sarajevskog i Banjalučkog univerziteta.
Ratna drama je zatiče u rodnom gradu. Preživjela je živi štit i prepješačila u koloni izbjeglica put Ustiprača-Goražde-Grebak-Igman-Fojnica-Sarajevo.
Živi i radu u Sarajevu od 1996. godine. Poslovi koje radi su krojački/stilski/kreativni.
Počela je pisati poeziju u ratu, taknuta čistoćom djece, koja su kako kaže otopila zamrznutu suzu njenog bića, a san je bio išaret za dobrovoljni rad s njima.
Sufijska literature i tumačenje Mesnevije hafiza Mehmeda Karahodžića su dublje probudili izvor, za koji ne znade da postoji.
I od tada pjesme izviru. Nezaustavljivo poput nadahnuća,
Supruga Amirova i majka Mubarekova.
Indira Karić/federalna.ba