U ratovima svi gube, a najviše oni koji ostanu invalidi i prepušteni sami sebi
Oni koji su se borili tokom devedesetih godina, danas, kažu, žive na margini društva. Ratni vojni invalidi u Doboju pokušali su vlasti ukazati na svoj težak položaj, s obzirom na traume i fizička oštećenja koja su pretrpjeli tokom rata.
Ona narodna - da u svakom ratu država daje topove, gazde volove, a narod sinove - obistinila se i u posljednjem ratu u BiH. Nakon što su iznijeli teret rata, RVI na svim stranama ostali su uglavnom sami i zaboravljeni. U povodu Dana RVI RS-a, ovih je dana za desetak njih u dobojskoj organizaciji izvršena podjela jednokratne novčane pomoći. To je lijepo, ali nije dovoljno - ističu ovi ljudi.
„Tamo dalje u selima, ljudi su naprosto zaboravljeni i prepušten sami sebi. Sela su poluprazna i oni se bore sami kako da prežive“, kaže Radenko Čakarević, član Odbora RVI Trebava, Doboj.
„Dok sam mogao raditi, radio sam gradjevinske poslove. Malo poljoprivreda. Imam ratnu invalidninu 57 maraka“, priča Dragan Dejanović.
Sistemska rješenja, poput liječenja i stambenog zbrinjavanja, i dalje su problem.
„Ta uredba za stambeno zbrinjavanje što je urađena – urađena je toliko neuredno. Neshvatljivo i toliko nepromišljeno je da ljude sa sto posto invaliditetom šalju i zbrinjavaju 20 i kusur kilometara od zdravstvene ustanove u Doboju. Govorim o Doboju, a vjerujem da toga ima i u drugim mjestima“, kaže Dušan Đekanović, RVI iz Doboja.
Odnosom gradske vlasti dobojski RVI su zadovoljni, a nedavno su dobili i nove prostore.
federalna.ba