U Gornjem Vakufu/Uskoplju sve manje površina zasađenih kupusom
Ono što nije uništila suša, jeste nedostatak radne snage jer mladi bolju budućnost traže izvan granica države, dok su stari nemoćni za teže poljoprivredne poslove. Ovo je u najkraćem razlog zbog čega je u Gornjem Vakufu/Uskoplju sve manje površina zasađenih kupusom, ali i znatno manjih količina proizvedenih za tržište.
Safa Ohran godinama sadi ovu poljoprivrednu kulturu: „Suša je uništila sve. Samo ko je zalijevao - taj ima. Ko nije zalijevo - taj nema“.
Kupus sadi i Hatidža Dekić: „Mi smo uspjeli zaliti, sve imam, svoj gotov proizvod. Ima njiva koje nemaju ni glavice kupusa.“
No, ni smanjene količine kupusa nemaju osigurano tržište, nego su proizvođači, kao i desetljećima ranije, prinuđeni na prodaju pored magistralnog puta, a tek rijetki u prilici su prodavati u drugim gradovima.
Ko ima svoje kamione vuče za Banju Luku, Zenicu, Sarajevo..., priča Nahid Muratspahić.
„Organiziranog otkupa nema. Mislim da bi jedino rješenje ovdje bile zadruge“, kaže Safa Ohran.
Nažalost, uz sve nedaće, poljoprivrednim proizvođačima čije su parcele smještene uz Vrbas posljednjih godina značajnu štetu na usjevima pričinjavaju i dabrovi. Zbog toga mnogi, ne htijući pred našu kameru, ogorčeno tvrde da će odustati od proizvodnje.
Međutim, Hatidža Dekić uz kupus proizvodi i druge poljoprivredne kulture - ne odustaje. A na upit da li se od kupusa i poljoprivrede može živjeti poručuje: „Od svačeg se može živjeti, ako se trudiš, ako radiš, ako se uzdaš u nešto. A niko se obogatiti na tom ne može“.
federalna.ba