Trideseta godišnjica zločina u Križančevom Selu

U Križančevom Selu, nadomak Viteza,  porodice ubijenih, brojna udruženja proistekla iz rata te delegacije svih nivoa vlasti, misom u mjesnoj crkvi te polaganjem vijenaca na spomen-obilježju, obilježile su tridesetu godišnjicu zločina. U decembru 1993. pripadnici Armije RBiH ubili su 64 civila i pripadnika HVO-a. Za ovaj zločin optuženo je osam pripadnika 325. brigade ARBiH. Sud Bosne i Hercegovine njih je sedam prvostepenom presudom oslobodio, dok je Almir Sarajlić osuđen prvostepeno na 20 godina zatvora.

Pred spomen-obilježjem u Križančevom Selu govoreno je o životu, kojeg je,  nažalost, sve manje i ovdje, a i u Bosni i Hercegovini. Šezdeset i četiri porodice još čekaju na  istinu i pravdu, pa dolazak ovdje treba biti svima opomena.

„To je podsjećanje da se više ne desi ovo. Sve kako politika igra svoje, nije dobro za BiH. Omladina odlazi, nema posla, pojedinci imaju, fino žive, drugi nemaju normalno ni da dočekaju Božić“, priča Kažimir Volić, stanovnik Križančevog Sela.

„Da se sazna istina - samo radi budućnosti djece i mira na ovim prostorima. Da svi živimo jedni pored drugih. Mislim da niko nikom ne smeta i ovako nam sve opusti“, kaže Ljubica Garić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja SBK-a.

„Stvarno se istinski trebamo zapitati hoćemo li jednom podvući crtu  i  jednom shvatiti da dođemo na jednu razinu civilizacije da razumijemo jedni druge, da uvažavamo jedni druge i da ne radimo zla jedni drugima“, poričuje Ilija Nakić, zastupnik HDZ-a BiH u Skupštini SBK-a.

Prisjećanje na žrtve Križančevog Sela je svjedočenje života,  a ne smrti, kazao je prvi čovjek HNS-a i HDZ-a BiH Dragan Čović: „Davno je došlo vrijeme da sve žrtve u BiH koje se vežu za Domovinski rat od 1992. do 1995. imaju dostojno mjesto gdje će biti pokopani, a i da svi oni koji su vršili te zločine, koji su naređivali – za to odgovaraju“.

Među okupljenima pred spomen-obilježjem je i Slavko Križanac kojem je tog dana, kaže, ubijen brat te brojni članovi uže porodice. Suđenje optuženima za zločin u selu, u kojem je prvostepenom presudom obuhvaćena samo jedna  osoba, naziva nakaradnim: „Ispada da jedan čovjek napao selo. Osuđen je Roki, a nije on sam kriv. Ne može biti sam kriv, nije mogao organizovati to sam čovjek“.

Nažalost, i pored  poruka o životu, Kažimir Volić sa početka priče, kaže da će ovdje biti života tek onda kada nestanu ratne generacije.

federalna.ba