Trideset godina nakon Dejtona: Presude iz Strazbura i dalje neprovedene, BiH opterećena blokadama i ustavnom diskriminacijom

Tri decenije nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina je sačuvala mir, ali njen politički sistem i dalje je opterećen dubokim blokadama i ustavnom diskriminacijom. Presude Evropskog suda za ljudska prava, koje su jasno ukazale na diskriminatorske odredbe Ustava BiH, već godinama čekaju implementaciju, podsjećaju Jakob Finci i Azra Zornić, apelanti u dva od najpoznatija predmeta pred Sudom u Strazburu.

U BiH se već 16 godina čeka na implementaciju presude Sejdić–Finci. Evropski sud je 2009. godine presudio u korist Derve Sejdića i Jakoba Fincija, pripadnika romske i jevrejske zajednice, kojima je ustavna struktura države onemogućila kandidaturu za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Sud je tada naložio BiH da izmijeni zakonodavstvo i ukloni diskriminaciju, što se do danas nije dogodilo.

Slična situacija je i s presudom iz 2014. godine u korist Azre Zornić, koja je tužila državu jer joj, kao građanki koja se ne izjašnjava kao pripadnica konstitutivnih naroda, nije bilo omogućeno kandidiranje za najviše državne funkcije.

Prema Ustavu BiH, samo pripadnici tri konstitutivna naroda – Bošnjaci, Srbi i Hrvati – mogu biti birani u Predsjedništvo BiH i Dom naroda PSBiH, i to na osnovu entitetske pripadnosti. Srbin može biti izabran samo iz Republike Srpske, a Bošnjak i Hrvat isključivo iz Federacije BiH, što efektivno onemogućava ostale građane da učestvuju u najvišim organima vlasti.

Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, Jakob Finci, smatra da je 30 godina mira značajan uspjeh, ali da politički sistem i dalje sputava napredak.

„Trideset godina nakon Dejtona, možemo reći da imamo mir, što je za Balkan dug period. Ali blokade i partikularni interesi i dalje nas koče. Sve blokade pravimo sami sebi“, rekao je Finci za Fenu.

Govoreći o presudi Sejdić–Finci, podsjetio je da se rješenje problema ne mora komplikovati.

„Umjesto da se bira jedan Srbin iz RS-a i jedan Bošnjak i Hrvat iz Federacije, dovoljno je propisati da se jedan član Predsjedništva bira iz RS-a, a dva iz Federacije, s tim da više od jednog ne mogu biti iz istog naroda ili iz grupe ‘ostalih’. Teško je vidjeti u čemu je opasnost da se ostalima ostavi jedan posto“, dodao je Finci.

Ističe da se kao građanin BiH osjeća dobro, ali da diskriminacija nije njegova greška, već greška države.
„Diskriminacija počinje već u preambuli Ustava. Nikad nisam siguran spadam li u građane ili u ostale“, rekao je i naglasio da bez poštivanja presuda iz Strazbura nema ni ulaska Bosne i Hercegovine u EU.

Azra Zornić ističe da Ustav BiH marginalizuje sve koji se izjašnjavaju jednostavno kao Bosanci i Hercegovci.

„Kao Bosanka i građanka, a još i kao žena, praktično nemam šanse za bilo koju funkciju ako nisam dio vladajuće partije. Diskriminacija nije ograničena samo na politiku – prisutna je i pri zapošljavanju u institucijama, gdje se primjenjuju etničke kvote. Ako se izjasnite kao Bosanka, svrstavate se u kategoriju Ostali, a vaše šanse za posao su minimalne“, naglasila je.

Podsjetila je da izostanak implementacije presuda narušava kredibilitet BiH i rezultira negativnim izvještajima Evropske komisije, koja je njihovo provođenje postavila kao ključni uvjet za otvaranje pregovora s EU.

Pored predmeta Sejdić–Finci i Zornić, Evropski sud je presudio u korist Ilijaza Pilava (2016.), Samira Šlake (2016.) i Svetozara Pudarića (2020.). Svi slučajevi ukazuju na isti problem – Ustav BiH ograničava kandidature isključivo na pripadnike konstitutivnih naroda iz odgovarajućih entiteta, dok ostali građani ostaju sistemski isključeni.

BiH se međunarodnim sporazumima obavezala na poštivanje ljudskih prava, a neizvršavanje presuda iz Strazbura predstavlja i kršenje međunarodnih obaveza. Najteža sankcija koja bi mogla biti primijenjena je isključenje iz Vijeća Evrope – mogućnost o kojoj se govorilo još 2013. godine.

Iako Komitet ministara Vijeća Evrope svakih šest mjeseci razmatra stanje implementacije presuda, protiv BiH do sada nisu poduzete oštrije mjere. Jedini pritisak koji međunarodna zajednica trenutno koristi jeste uvjetovanje evropskog puta.

Evropski sud za ljudska prava godišnje zaprimi više od 50.000 zahtjeva, a čak 47 posto presuda iz posljednje decenije čeka na potpunu implementaciju – među njima i najvažnije presude za Bosnu i Hercegovinu.

federalna.ba/Fena