Tokača: Presuda Stanišiću i Simatoviću je malo nelogična i gotovo apsurdna

Objavljen je sažetak nepravosnažne presude bivšim pripadnicima Službe državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću za ratne zločine u BiH i Hrvatskoj.

Između ostalog, navedeno je da je Tribunal uvjeren u postojanje UZP-a u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Međutim, da se nisu uvjerili da su optuženi doprinijeli ostvarivanju zajedničke zločinačke svrhe. Konstatovali su da Stanišić i Simatović nisu pomagali Radovanu Karadžiću, koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor.

Podsjećamo, Stanišić i Simatović su jučer nepravosnažno osuđeni na po 12 godina zatvora.

Gost Federacije danas ovim povodom bio je Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra Sarajevo.

O jučerašnjoj presudi Stanišiću i Simatoviću kaže da je pomalo nelogična i gotovo apsurdna.

"Jovica Stanišić i Simatović su bili visokorangirani službenici, funkcioneri državne bezbjednosti i naravno da nisu na vrhu piramide odgovornosti. Na vrhu te piramide je Slobodan Milošević koji nažalost nije doživio kraj procesa. Ali isto tako postoje i oni koji nisu ni optuženi ni izvedeni, to su oni koji pripadaju Generalštabu Jugoslovenske narodne armije. Dakle, ova dvojica ljudi bi bili u nekoj trećoj liniji odgovornosti. Njihov zadatak je bio vrlo ozbiljan, veoma specifičan da na sve moguće načine formiranjem tzv. paravojnih jedinica, a koje su zapravo bile pod kontrolom Jugoslovenske narodne armije, prikriju agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Konstatovati da je Vijeće ubijeđeno u postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, a ne svrstati ovu dvojicu ljudi je gotovo apsurdno. Ja se nadam da će Tužilaštvo u svojoj žalbi, za koju još nismo čuli da je najavljena, nadam se da će biti ozbiljno pripremljena. Ova dvojica ljudi moraju biti tretirani na isti način kao i ovi iznad njih koji su u strukturi postojali. Dakle, sažetak presude koji nam je dostupan, je potpuno kontradiktoran. Ta dvojica ljudi nisu djelovala samo u Šamcu. Oni su djelovali u nizu općina, organizovali smo te tzv. paravojne formacije. Podsjetit ću, kad su jedinice teritorijalne odbrane i policijske snage u Sarajevu razbile te tzv. Bijele orlove, mi smo ih zvali BIjele kokoši, onda su pripadnici Jugoslovenske narodne armije izašli sa tenkovima, krenuli u Sarajevo. Dakle, ništa se ne bi moglo uraditi bez Jugoslovenske narodne armije."

Ističe da to nije neuspjeh Tužilaštva, već sudija koji su razmišljali i prosuđivali ulogu ovih ljudi.

"Zato postoji žalbeni postupak, zato postoji novo vijeće koje u svjetlu ovih činjenica mora da razmišlja na potpuno drugačiji način. Nije moguće tako sveobuhvatne operacije masovnih ubistava, masovnih silovanja, zločina, koncentracionih logora, provoditi bez ove strukture, prije svega Jugoslovenske narodne armije, a onda i tajnih službi."

Na pitanje da li je u konačnici Haški tribunal ispunio ono zbog čega je i osnovan Tokača odgovara: "Po meni, u cjelini gledano, jeste. U kontekstu svega, i međunarodnih odnosa i situacije u kojoj se Bosna našla 1992. godine, mnogih stereotipa itd., gotovo je nevjerovatno da smo uspjeli uraditi i ovo što je urađeno. Na drugoj strani, Sud je pratilo mnogo kontroverzi. Uloga Hrvatske i Srbije je neuporediva. Na jednoj strani imate potpuno jedne kriterije, a na drugoj su sasvim neki drugi. Ostalo je nedorečeno to što nisu izvedeni na vrijeme oni koji su morali biti izvedeni pred lice pravde, a to su generalni Jugoslovenske narodne armije i Milošević i njegovi najbliži saradnici."

Navodi da su ogromnim dijelom činjenice utvrđene.

"Više nije problem ni činjenica. Mnogi ljudi su presuđeni, ali činjenice nisu dovoljne. Ja se bavim time skoro 30 godina. Činjenice možete utvrditi, ali je ovdje problem prihvatanja činjenica, prihvatanja sudskih presuda. Činjenica utvrđenih izvan svake razumne sumnje. Kriteriji Suda su zaista bili vrlo česti ekstremno strogi i u tom smislu treba imati u vidu da je Sud uradio veliki posao. Naravno, ostaje veliki dio posla koji trebaju uraditi Tužilaštvo u Sarajevu, Sud BiH i naravno bosansko pravosuđe."

"Pravda je djelimično zadovoljena. Nju nikada nije moguće, kada imate u vidu razmjere zločina, njihovu masovnost, genocidnu namjeru, onda teško možete govoriti da se pravda može u cjelosti zadovoljiti. Ali je ona velikim dijelom zadovoljena time što imamo vrlo bitne presude."

Kaže da Tužilaštvo BiH radi vrlo sporo, vrlo neorganizovano.

"Imamo jednu strategiju koja je negdje 2009.godine pripremljena. Sad imate revidiranu strategiju koja utvrđuje rokove koji ističu sljedeće godine. Dakle, ovdje ljudi ne rade svoj posao. Tužilaštvo ne radi svoj posao, a i ako ga radi, radi ga vrlo sporo, neorganizovano i u tom smislu naše sudstvo je neefikasno. Zbog toga se gubi povjerenje i u Tužilaštvo i u sudove."

federalna.ba