Komandant koji je mnogima bio uzor: Emin Švrakić je postavio temelje otpora Sarajeva
U Sarajevu je u 87. godini preminuo Emin Švrakić, osnivač Zelenih beretki. Cijeli život posvetio je borbi za čast i dostojanstvo naše domovine. Njegovo ime ostat će zapisano zlatnim slovima u historiji kao ime pokretača odbrane Sarajeva, komandanta koji je mnogima bio uzor.
“Ne borimo se protiv Srba, ni protiv katolika, ni protiv Jevreja, ni protiv koga. Ali borimo se protiv onoga ko želi i ko je nametnuo ovaj rat i ko je izvršio agresiju na našu mladu državu. Protiv njega se borimo i borit ćemo se dok ga ne uništimo”, poručivao je.
Emin Švrakić - za saborce Amidža. Čovjek koji je prijetnju osjetio i prije nego što se pojavila. Dok su drugi iščekivali, on je pravio plan. U junu 1991. osnovao je Zelene beretke. U Domu milicije, prije prvih metaka, postavio je temelje otpora koji je štitio grad.
“Član sam naše prve formacije koja se zvala Bosna, a kasnije su nas nazvali Zelenim beretkama jer smo nosili zelene beretke. Prema tome, prva formacija u ovom gradu su Zelene beretke, a tek pet-šest mjeseci nakon nas nastala je Patriotska liga i sve ostalo”, govorio je Švrakić.
Prva akcija bila je na Bistriku. Konvoj oružja pod krinkom banana. Kamioni iz Crne Gore za naoružavanje srpskih jedinica. Beretke su stale ispred. Rizik – eksplozija u centru grada. Ali ostaju. A onda 2. maj - Dobrovoljačka. Napad na zgradu Predsjedništva BiH. Zarobljavanje predsjednika Alije Izetbegovića. Sarajevo – na ivici. Zelene beretke na čelu s Eminom Švrakićem zatvaraju pukotine kroz koje bi grad mogao pasti.
“Pokušali su ući s Trebevića kako bi se spojili s komandom Sedme oblasti i u daljim namjerama zauzeli Baščaršiju, odnosno, stari dio grada i izvršili isti genocid kao u Bijeljini”, upozoravao je.
Amidža je znao da se grad brani dok još nije napadnut. Zelene beretke, Patriotska liga, Teritorijalna odbrana – sve je bilo pod njegovom komandantskom palicom. A kad je došlo vrijeme za formiranje Armije RBiH, predao je sve – borce, oružje i komandu.
Emina Švrakića pamtit će mnogi. Sjećaju ga se kao čovjeka koji je nosio odgovornost bez potrebe za aplauzom. U kriznim vremenima – bio je jasan, brz i ispred svih. U miru – povučen, tih, bez potrebe za titulama.
"Dao je ogroman doprinos u organizaciji otpora, u odbrani Sarajeva, u odbrani Države Bosne i Hercegovine. Velika mi je čast da sam tog čovjeka i lično poznavao", istakao je Denis Bećirović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (SDP).
“Ponuđeno mu je u maju da bude komandant odbrane Sarajeva, rekao je da je on svoje odradio sa svojim jedinicama i da je sad vrijeme da preuzmu školovana vojna lica. Nije žudio za činovima. Čak su mu nudili u jednom trenutku da bude general. On je rekao: ‘Ne, kada svaki moj borac dobije čin, onda ću i ja preuzeti’”, prisjeća se Ismir Nokto, sekretar Udruženja Zelene beretke KS-a.
“Nije se bojao za sebe, kao i mnogi Bosanci i Hercegovci, bojao se za sudbinu svoje zemlje i svog naroda”, kaže Nedžad Ajnadžić, bivši general Armije RBiH.
Priznanja za svoje učešće u odbrani glavnog grada, ali i države nikada nije dobio. Nikada ih nije ni tražio. Otišao je bez aplauza – kako je i živio. Tiho. Profesionalno. Kao vođa koji je znao kad treba stati, a kada odstupiti. Na mjestu njegove prve borbe na Bistriku kada je zaustavio neprijateljske konvoje oružja, završila je i njegova posljednja bitka.
federalna.ba