The Tortured Poets Department: Album oslobođene, ali i pomalo zlobne zvijezde

Nije iznenađenje da Taylor Swift napiše pjesme o prekidu. Tokom svojih posljednjih 10 albuma, zvijezda je secirala svoj lični život, ispunjavajući detalje o vezama, brakovima i slomljenim srcima kako bi stvorila neke od najupečatljivijih pjesama popa.

Posljednjih pola decenije bila je u romantičnom modu. Pjesme poput Delicate, Lover, Invisible String i Lavender Haze inspirisane su njenom šestogodišnjom vezom sa britanskim glumcem Joom Alwynom.

Bili su toliko bliski da se Swift preselila u London i dijelila zasluge pisanja s Alwyn (pod pseudonimom William Bowery) na njenim albumima nagrađenim Grammyjem „Folklore“ i „Midnights“.

Zatim, je u aprilu 2023., mjesec dana nakon što je Swift započela svoju rekordnu turneju Eras, objavljeno da su se rastali.

Anonimni izvor rekao je magazinu People da je to bilo "prijateljski" i "nedramatično". Ali kada je pjevačica najavila svoj 11. album, The Tortured Poets Department, na dodjeli Grammyja u februaru, fanovi su počeli da spekulišu da će album biti upravo osvrt na raspad veze. Ubrzo su primijetili kako naslov ima sličnosti s grupnim chatom koji su podijelili Alwyn i njegov kolega glumac Paul Mescal: The Tortured Man Club.

Zatim je Swift publici na koncertu u Melbournu rekla da je album njen najkatarzičniji projekat do sada. "To me je nekako podsjetilo zašto je pisanje pjesama nešto što me zapravo vodi kroz život", rekla je. "Nikada nisam imala album na kojem mi je pisanje bilo potrebno više nego što je to bilo sa Tortured Poets."

To svakako izgleda tako. Pjevačica na albumu ostavlja dojam koliko je očajna i zbunjena. Ranjiva na način koji nikada ranije nismo čuli.

Pjeva o tome da je toliko depresivna da ne može ustati iz kreveta, da jede dječje pahuljice i da plače u teretani. U pjesmi So Long pjeva o tome kako joj je srce slomljeno, dok prihvatajući poraz, seli iz Londona.

"Had a good run / A moment of warm sun / But I'm not the one," (Bilo je dobro, trenutak toplote sunca, ali ja nisam ta) pjeva, dok slojeviti prateći vokali dočaravaju žalosni oproštaj od gradskih crkvenih zvona. Možda neke od najboljih stihova koje je ikada napisala.

A veo tuge ostaje na svom mjestu, čak i kada uživa u sjaju svoje turneje Eras. "Breaking down, I hit the floor /All the pieces of me shattered as the crowd was chanting, 'More'," (Slamajući se, udaram o dno/Svi dijelovi mene su se razbili, dok  publika skandira „Još'", pjeva ona u varljivo optimističnoj pjesmi I Can Do It With A Broken Heart.

U kasnijim numerama kao da traži odgovore, želeći da zna da li je „ukaljati moje sjajno ljeto bio cilj“. Ta se rečenica pojavljuje u pjesmi zlokobnog naslova The Smallest Man Who Ever Lived (Najmanji čovjek koji je ikada živio), pjesmi koja počinje umornim uzdahom, ali i krešendom ljutnje i paranoje.

"Were you writing a book? / Were you a sleeper cell spy? / In 50 years will all this be declassified / And you'll confess why you did it?" ("Jesi li pisao knjigu? / Jesi li bio špijun na spavanju? / Hoće li se za 50 godina sve ovo razjasniti / A ti priznati zašto si to uradio?"). U blješkama na omotu albuma, Swift priznaje i previranja u vezi i oštrinu svog pera.

"It was a mutual manic phase. It was self harm. It was house and then cardiac arrest," piše ona, prije nego doda: "A smirk creeps onto this poet's face. Because it's the worst men that I write best." ("Bila je to obostrana manična faza. Samopovreda. Bila je kuća, a zatim srčani zastoj/Smješak se uvlači na lice ovog pjesnika. Zato jer o najgorim, najbolje pišem“.)

Dakle, da, ovo je album za prekid. Ali Taylor Swift nije postala Taylor Swift jer se pridržavala pravila. Tokom svoje karijere, ona je izokrenula očekivanja, prelazeći iz country zvijezde tinejdžerke u pop fenomen i, tokom pandemije, autor folklora zamršenih karaktera.

Na albumu „The Tortured Poets Department“, ona zamagljuje granice između svojih ličnosti - piše i kao da piše dnevnik, ali i kao da sanjari, ponekad unutar iste pjesme. Taj pristup dostiže vrhunac u But Daddy I Love Him (Ali tata, ja ga volim), istaknutoj, svjetlucavoj baladi o djevojci iz malog grada koja pobjegne sa lokalnim lošim dečkom, na užas svoje porodice i "svih vinskih mama".

Ali stihovi se takođe bave diskursom upiranja prstom koji je okruživao Swiftinu nikad potvrđenu romansu sa glavnim pjevačem grupe The 1975 Matty Healyjem, prošle godine.

Neki fanovi su se osjećali razočarani vezom, rekavši da je Healy - koji se u svojoj karijeri suočavao s optužbama za mizoginju i rasizam (što on sve negira) - neprikladan izbor partnera. Swift u svojoj pjesmi uzvraća udarac: "I'd rather burn my whole life down than listen to one more second of all this bitching and moaning / I'll tell you something about my good name, it's mine alone to disgrace."(„Radije bih spalila cijeli svoj život nego da slušam još jednu sekundu ovog iskaljivanja i negodovanja / Reći ću ti nešto o svom dobrom imenu, ono je samo moje da ga sramotim.")

Tekstovi poput ovih čine da album nije preplavljen tugom; ali produkcija (za koju su bili zaduženi Swiftini dugogodišnji saradnici Jack Antonoff i Aaron Dessner) prigušuju njene osvetničke instinkte. Muzika je puna sintisajzera i prigušenih bubnjeva koji tako dobro serviraju hipnagogične vibracije njenog poslednjeg albuma, Midnights.Ali nekoliko pjesama upućuje na nove muzičke pravce.

Duet Florence + The Machine, Florida!!! s pravom ima svoje višestruke uskličnike zbog kakofonije bubnjeva i gitara koji prate priču o odlasku u Everglades kako bi pobjegla od zakona. A oskudne tremolo gitare u pjesmi I Can Fix Him (No Really I Can) postavljaju savršenu osnovu za Swiftine mračne, samozavaravajuće tekstove.

The Tortured Poets Department je neujednačen album i onaj na kojem nedostaje radio hit poput Anti-Hero ili Shake It Off - ali Swift za sada drži pop muziku u svojim rukama, tako da će se album prodavati u velikim količinama, iako je procurio dan prije objavljivanja.

I, pošto pjevačica voli nedorečenost, album završava nagovještavanjem njene sljedeće faze.

Clara Bow je nazvana po američkoj filmskoj zvijezdi koja je postala prva "It Girl" 1920-ih, i govori o tome kako se žene oblikuju i prodaju u industriji zabave, a njihovo vrijeme u centru pažnje diktiraju anonimni "muškarci u odijelima".

Posljednji stih, i završne riječi albuma, upućeni su narednoj mladoj generaciji pop muzike. "You look like Taylor Swift / In this light, we're loving it / You've got edge, she never did / The future's bright… Dazzling." ("Izgledaš kao Taylor Swift / U ovom svjetlu, sviđa nam se / Imaš drskost koju ona nikada nije / Budućnost je svijetla... Zasljepljujuća.") To je tipičan dio samosvijesti, koji premošćuje jaz između njene samopercepcije i percepcije javnosti.

Swift zna da je njena trenutna svjetska turneja vrhunac, trenutak kulturne dominacije koji se dogodi jednom u karijeri – ali i da su tu i mlađe (ali možda ne i gladnije) zvijezde koje su joj za petama.

Sa The Tortured Poets Department, ona zatvara poglavlje o vezi, sigurno, ali možda i o načinu života i rada. Je li ovo kraj njene najnovije Ere?

Očigledno nije.

Dva sata nakon što je album zvanično objavljen, Taylor je najavila još jedan, album iznenađenja sa još 15 pjesama.

"Napisala sam toliko poezije mučenika (tortured poems) u posljednje dvije godine i htjela sam je podijeliti s vama", napisala je obožavateljima na društvenim mrežama.

federalna.ba/BBC