Tepih kao u Aja Sofiji: Džamija u mostarskom Gornjem Zaliku ramazanski dar džematlijama

Džematlije u naselju Gornji Zalik dočekali su dan da u potpunosti bude završena gradnja džamije u ovom rubnom dijelu Mostara, u Bosni i Hercegovini. Veliki broj mještana ovom posebno lijepom i funkcionalnom sakralnom objektu građenom prema najvišim standardima, obradovao se u blagoslovljenom mjesecu ramazanu. Istina, vjerski obredi u ovoj džamiji obavljani su i prošlog ramazana, ali sam objekat tada nije bio dovršen. Ideja o gradnji džamije na ovom lokalitetu pojavila se još prvih godina nakon rata.

“Odavno smo na području džemata, odmah nakon agresije, tražili nove lokacije za gradnju džamije. Lokalitet Zalika prije rata nije imao džamiju, a Zalik nije bio ni zaseban džemat. Na kraju i neposredno nakon same agresije, vakif doktor Mahmut Antavi i njegova porodica izgradili su džamiju Bosanski mudžahidi, koja je već na samom početku bila tijesna za sve džematlije, posebno za Bajram i tokom ramazana. Ljudi iz Zalika su nakon toga identifikovali osam lokacija na kojim je potrebno da se izgrade džamije. Jedna od njih bio je i Gornji Zalik. U vrijeme kada je rađen Regulacioni plan Zalika, uglavnom aktivnostima naših ljudi sa područja koji su radili na tome, ucrtana je džamija i pronađen je adekvatan prostor. To je bila polazna osnova i velika stvar“, započinje lijepu priču za Anadolu Agency (AA) imam džamije Bosanski mudžahidi Šefik ef. Čavčić.

Odbor za gradnju džamije u Gornjem Zaliku oformljen je prije sedam godina.

“Godine 2015. formiran je građevinski odbor, a 2016. na Ramazanski bajram postavljen je kamen temeljac za gradnju džamije. Od tada su aktivnosti tekle nekad bržim, nekad sporijim intenzitetom, ali hvala Bogu završili smo. Prva sredstva koja smo prikupili, prikupljali smo naravno na lokalnom nivou od ljudi koji žive tu i koji su decenijama žudili da imaju džamiju u mahali. Gornji Zalik je zanimljiv prostor. Imamo starosjedioce koji su tu godinama. Nečije porodice su tu i stotinama godina. Imamo i one koji su nakon ili tokom agresije bili prisiljeni silom prilika doći tu i tu pronaći smiraj, a sada u posljednje vrijeme imamo dolaske i ovdje u Mostaru ili na granici sa Hrvatskom. Gornji Zalik je interesantan, pa smo dobili nove džematlije“, priča dalje Čavčić.

Ipak, novac koji su prikupili građani za izgradnju džamije ne bi bio ni približno dovoljan da se nisu pojavili donatori i vakifi iz svijeta. Među njima i jedan značajan iz Republike Turkiye.

“Posebno moram istaknuti entuzijazam i vrijednost čovjeka – bosanskohercegovačkog muslimana. Nakon agresije ničija kuća nije bila čitava. Ljudi su uporedo sa izgradnjom i obnovom svojih kuća kazali da im treba džamija i svi su učestvovali u gradnji džamije. To govori o veličini imana naših ljudi. Nakon prvih utrošenih sredstava kojim smo izvršili iskop i izlili prvu ploču, pojavio se čovjek koji nas je nazvao i rekao da bi pomogao. Kada je vidio gdje smo započeli gradnju, potekle su mu suze i rekao nam je da će sa svoje strane učiniti što može. Dao je lijepu donaciju – da ga uzvišeni Gospodar nagradi za to. To nam je dalo veliki zamah u gradnji. Nakon toga dolazi do zastoja, nakon čega se uključio Rijaset Islamske zajednice, te kuvajtska humanitarna organizacija El Nedžat el Hajrije, koja je stala iza gradnje sa značajnim sredstvima. Oni su najveći vakifi ove džamije. Pokrenuli smo kasnije i društvo vakifa. Odazvao se veliki broj domaćih ljudi i ljudi iz dijaspore. To nam je bilo jako drago. Džamiju su gradili ljudi koji su odavde porijeklom, a danas nisu tu, ali ipak nisu zaboravili odakle su potekli. Vakifi iz Turske su bili četvrta ili peta generacija ljudi. Oni su nam kazali: 'Tepih je naš'. Zatražili su da im dojavimo kvadraturu, pa poslali potkan tepih. To se dogodilo nakon otvaranja Aja Sofije u Istanbulu. Kažu da je tepih iz naše džamije tkan odmah nakon tepiha za Aja Sofiju na istom mjestu. Zatražili smo da se u tepih utka i cvijet Srebrenice“, naglašava Čavčić.

Kompletnu projektnu dokumentaciju vodili su ljudi iz džemata. Ponosni su jer se radi o uglavnom mladim ljudima koji osjećaju pripadnost džematu i zajednici.

“Mladi ljudi koji nisu žalili truda to su uradili na najkvalitetniji način, bez naknade. Radili su u ime Boga. Ekipa inžinjera tražila je najkvalitetnije materijale. Hvala dragom Bogu pred sami ramazan smo završili sa uređenjem partera. Ovaj ramazan je dočekan na lijep način – predajom džamije na upotrebu. Medžlis je za imama tokom ramazana imenovao naše dijete, polaznika našeg mekteba. To je važan detalj. Dobro je da je uključen domaći kadar. Sada je prioritet izgradnja džemata. Pri samom koncipiranju kazali smo da hoćemo savremen objekat ili objekat za budućnost. Imamo tako mektepski prostor, prostor za održavanje sastanaka i biblioteku, dok u suterenu planiramo organizovati vrtić i ugostiteljski objekat za multifunkcionalnu namjenu. Uz Božiju pomoć tokom ljeta planiramo džamiju i zvanično svečano otvoriti“, najavio je efendija Čavčić.

Mladi imam Tarik ef. Džemić ovog ramazana je predvodio sve vaktove u novosagrađenoj džamiji. Ponosan je na činjenicu da pripada upravo zaličkom džematu.

“Hvala Allahu ovaj ramazan smo priveli kraju. U našem džematu, u novoj džamiji tokom ramazana imali smo mnogo više aktivnosti za razliku od prošle godine kada smo bili pod korona pravilima. Klanjali smo sve namaze, a obilježili smo i sve mubarek noći. Posjeta je bila na nivou. Narod se zaželio ramazana. Na dnevnim i teravih-namazima bilo je dosta džematlija, dok smo na džumama imali punu džamiju“, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) mladi imam.

Efendija Džemić je podsjetio da je bajram-namaz kruna mjeseca ramazana.

“To je ovodunjalučka nagrada i nagrada kod uzvišenog Allaha, te naplata za naše ramazane. Pravi Bajram za nas će biti na Sudnjem danu kada dobijemo nagradu za ispoštene dane ramazana. Hadis Poslanika a.s. kaže da postač ima dvije radosti. Jedna je za iftar, a druga kada susretne svoga Gospodara. Ako Bog da radujemo se iftarima, a još više susretu sa Gospodarom, kada ćemo doći po čitavu nagradu“, istakao je Džemić.