Tenderske procedure prepreka u radu kulturnih institucija
Javne nabavke, neuralgična tačka našeg sistema, jedan su od ključnih izazova javnih institucija. Da se provode zakonski, bile bi način kontrole potrošnje javnog novca. U realnosti, najčešće su prepreka radu. Kako u svim, tako i u institucijama kulture.
Raspisati tender za nabavku eksera za scenografiju ili napisati specifikaciju violinske žice nije slika iz drame apsurda već jedan od izazova s kojima se susreću kulturne institucije. Podrazumijeva to da ukoliko potrošnog materijala nestane usred proba - proces staje. Čeka se okončanje tenderske procedure.
“Kad su u pitanju veći iznosi, nemoguće je na početku sezone jasno znati u odnosu na kreativne skice, teatarske procese, jasno iskazati materijal koji će nam biti potreban za izradu, npr. dekora jedne predstve, za masku i šminku, za kostim jedne predstave”, ističe Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo.
“Imate servise instrumenata koji su skupi, koji su jedinično po jednom servisu skuplji od tog iznosa koji je za javnu nabavku. A onda se susrećete s ljudima, kad ih kontaktirate pa kad im pokušate objasniti da je to kod nas tender i koja je to papirologija, ljudi samo kažu: Nemoj mene”, govori Vedran Tuce, direktor Sarajevske filharmonije.
Specifična situacija je s Umjetničkom galerijom Bosne i Hercegovine, koja kao javna ustanova ima zakonske obaveze koje se tiču javnih nabavki. Međutim, tendere ne raspisuju jer, kažu, novca nemaju ni za to.
“Što se tiče nekih ambicioznijih većih radova u galeriji, a njih ima, ima potreba za njih, imamo preko donatora. U slučaju da imamo donaciju za neku važniju stvar, onda onaj ko nam to donira taj i vodi tendersku proceduru”, objašnjava Strajo Krsmanović, direktor Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine.
Tenderi su vrsta finansijske kontrole kako bi se spriječili koruptivni procesi kroz nabavke javnih ustanova. No, tvrde iz kulturnih institucija, ove ustanove trebale bi biti izuzete iz tih procesa, jer se u njihovim budžetima radi tek o malim ciframa.
“Jedno bi rješenje bilo da se neko time pozabavi, pa da vidimo da se institucije kulture izuzmu ili do nekog drugog iznosa ili da se ti iznosi promijene. Drugo rješenje, recimo, kako rade neki orkestri: izračuna se koliki je to mjesečni iznos za neophodna sredstva, za te potrošne materijale i onda se to obračunava na platu”, navodi Tuce.
Rješenja, kažu, ima. No, da bi došlo do promjene potrebne su izmjene Zakona o javnim nabavkama na svim nivoima. Izgleda za to nema, jer svako rješenje nosi dvije oštrice. U međuvremenu, ostaje stihija nesistemskih rješenja i apsurd koji više ne začuđuje.
federalna.ba