"Taj video nam je spasio život" - Afganistanske žene protiv brutalnog Talibanskog pritiska

19. januara 2022. godine, u Kabulu, kucalo se na vrata stana Zarmine Paryani i njenih sestara. Najprije tiho, zatim uporno, zvuk je odjekivao kroz stan, dok su se sestre smrznule u mjestu, svjesne da je taj dan došao, opisuje The Guardian.

"Uvijek smo znali rizike protesta i bile smo spremne umrijeti na ulicama," rekla je 26-godišnja aktivistica. "Ali nisam nikada mislila da će doći po nas ovako – usred noći, provaljujući u naš dom."

Protest i simbolični čin prkosa

Samo tri dana ranije, Zarmina i desetine žena protestovale su na ulicama i spalile burku u simboličnom aktu otpora protiv sve rigoroznijih ograničenja Talibana. Slika spaljene burke postala je viralna na društvenim mrežama, izazivajući bijes Talibanskih vojnika i pristalica, koji su tražili da žene budu kamenovane zbog nepoštovanja tradicionalnog oblačenja.

Kad su maskirani muškarci počeli silom ulaziti u njihov dom, Zarmina je donijela očajničku odluku: skočila je kroz prozor s trećeg sprata i preživjela s manjim povredama. Njena sestra Tamana je prethodno snimila kratak video u kojem vrišti da su Talibani ispred vrata. Snimak je poslan novinaru i odmah objavljen na društvenim mrežama.

"Taj video nam je spasio život. To je bilo jedino naše 'oružje'," rekla je Zarmina.

Odgoj i obrazovanje pod represijom

Zarmina je odrasla u Panjshiru, u duboko religioznoj porodici. Njeno obrazovanje u mladosti ograničavalo se na školu u džamiji, gdje su joj govorili da su žene "manje sposobne". Njena majka, koja je sama bila uskraćena za obrazovanje, podsticala je kćerke da uče i ne zavise od muškaraca.

Zarmina je završila školu za babice, ali nakon povratka Talibana na vlast u augustu 2021. godine, sva mala postignuća žena i djevojaka nestala su preko noći.

Pokret protesta i represija

U prvim sedmicama talibanskog preuzimanja vlasti, spontani pokret ženskih protesta počeo je širom Kabula. Učestvovale su žene različitih profesija – studentice, nastavnici, policajke i babice. Zarmina i njene sestre su se pridružile, skrivajući svoje lice i znake protesta, mijenjajući lokacije kako bi izbjegle talibanske patrolne jedinice.

"Mi nismo bile povezane ni sa jednom političkom partijom. Samo smo tražile svoja prava," rekla je jedna protestantkinja koja je prethodno pritvorena i pretučena.

Sporadična hapšenja ubrzo su se pretvorila u ciljanu represiju. Video koji je snimila Zarminina sestra izazvao je međunarodni bijes, ali unutar Afganistana, protivljenje je bilo brutalno suzbijano.

Život u egzilu i svjedočenja

Zarmina je provela 27 dana u pritvoru, prijetili su joj: "Ako ponovo govoriš, prerezat ćemo ti grlo." Kasnije je uspjela pobjeći u Pakistan prerušena u burku i plastične cipele, a danas živi u egzilu u Njemačkoj.

Unatoč strahu, svjedočila je na Tribunalu za prava afganistanskih žena u Madridu u oktobru, čime je doprinijela evidenciji o rodnoj diskriminaciji pod Talibanom.

Rashida Manjoo, predsjednica Tribunala, navela je da sistematsko isključivanje žena i djevojaka iz obrazovanja, zapošljavanja, zdravstva, javnog života i slobode izražavanja predstavlja rodnu progon.

Neprekidna borba i simbolični otpor

Zarmina i druge protestantkinje u egzilu i dalje primaju poruke djevojaka u Afganistanu koje su prisiljene na brak ili seksualni rad kako bi prehranile svoju djecu.

"Ranije smo mislile da su Talibani samo grupa vjerskih muškaraca. Sada vidimo šta njihova vlast stvarno znači," kaže Zarmina. "Možda će naredna generacija konačno shvatiti ko je pravi neprijatelj."

federalna.ba