Tadić: Živimo u drugom hladnom ratu; vraća se nuklearna trka
Era ograničavanja nuklearnog naoružanja je završena, a svijet ulazi u novu, neizvjesnu fazu globalne sigurnosti. Nepotpisivanje novog sporazuma o kontroli strateškog naoružanja između SAD-a i Rusije otvara prostor za obnovu trke u naoružanju. O tim rizicima, ali i o promijenjenim odnosima između Washingtona i evropskih saveznika za magazin Svijet govorio je nuklearni fizičar Tonči Tadić s Instituta Ruđer Bošković.
Tadić smatra da je istekom posljednjeg sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja svijet faktički vraćen u opasnu fazu.
„Mi praktično od početka otvorene ruske invazije na Ukrajinu živimo u drugom hladnom ratu. To ponavljam već četiri godine“, rekao je Tadić.
Prema njegovim riječima, obilježja tog „drugog hladnog rata“ vrlo su jasna: učestale nuklearne prijetnje, lokalni sukobi s potencijalom širenja i nova trka u naoružanju.
„Ono što je karakteriziralo hladni rat bile su prije svega nuklearne prijetnje. Njih smo se posljednjih godina naslušali s ruske strane, usmjerene prema Evropskoj uniji, zapadnim saveznicima i Ukrajini. U igri su i lokalni ratovi koji mogu prerasti u šire međunarodne sukobe, kao i obnova trke u nuklearnom naoružanju i mogućnost novih nuklearnih pokusa“, upozorava on.
Povratak nuklearnih prijetnji
Tadić posebno ističe opasnost razvoja novih sistema za isporuku nuklearnog oružja.
„Putin neprekidno najavljuje nove oružne sisteme pogodne za prijenos nuklearnog oružja – od hipersoničnih projektila do nuklearnih torpeda i krstarećih projektila na nuklearni pogon. S druge strane, Trump najavljuje obnovu nuklearnih pokusa, što je Putin jedva dočekao“, rekao je Tadić.
Podsjeća i da su se i Washington i Moskva 2019. povukli iz Sporazuma o eliminaciji nuklearnih projektila srednjeg i kratkog dometa (INF).
„Sve se razvija na najlošiji mogući način. Ovo što se sada događa zapravo je plod straha od rasta kineskog arsenala i narušavanja strateškog balansa“, ocjenjuje on.
Kina kao ključna tačka novog sporazuma?
Na pitanje postoji li realna mogućnost potpisivanja novog sporazuma o ograničenju naoružanja, Tadić odgovara pesimistično.
„Imamo posla s dvojicom lidera kojima je nuklearni arsenal sredstvo dokazivanja moći na međunarodnoj sceni. Vrlo je malo vjerovatno da će se upustiti u složene pregovore o novom sporazumu“, smatra on.
Ističe da Trump insistira na uključivanju Kine u eventualni novi dogovor.
„Kina je u posljednjih nekoliko godina povećala svoj arsenal s oko 400 na oko 600 nuklearnih bojevih glava i nastavlja ga širiti. Međutim, taj arsenal je i dalje nekoliko puta manji od ruskog“, rekao je Tadić.
Prema njegovoj procjeni, uključivanje Kine imalo bi i širu geopolitičku dimenziju.
„Susret Trumpa, Putina i Xija ne bi se odnosio samo na nuklearni arsenal, nego i na podjelu interesnih zona. To je ono o čemu Trump već dugo mašta. Nuklearno pitanje bilo bi samo dio te šire priče“, tvrdi Tadić, dodajući da takav scenarij ipak smatra malo vjerovatnim.
Koliko je Iran blizu bombe?
Govoreći o napetostima između Sjedinjenih Američkih Država i Irana te pregovorima o iranskom nuklearnom programu, Tadić kaže da je stvarna situacija i dalje nejasna.
„Mislim da je Iran jednako daleko od nuklearne bombe kao što je bio i prije američkog napada. Ne znamo šta je tačno uništeno niti koliko su ta oštećenja zaista usporila program“, kazao je.
Dodaje da je iranska strategija svjesno zasnovana na neizvjesnosti.
„Moguće je da Iran ima bombu, a moguće je i da nema. Ako je uran obogaćen do 90 posto, to je tehnički korak do oružja, ali nemamo potvrdu da je bomba zaista napravljena. Iran igra igru mačke i miša – možda je ima, možda nema. Ako dođe do otvorene invazije, tada bismo vrlo brzo saznali“, upozorava Tadić.
Transatlantski odnosi pod pritiskom
Osvrćući se na Minhensku sigurnosnu konferenciju i prošlogodišnje istupe američkog potpredsjednika J. D. Vancea, Tadić ocjenjuje da su odnosi između Evrope i SAD-a ozbiljno narušeni.
„Način na koji se tada razgovaralo sa saveznicima bio je neprimjeren. To nije ton kojim se komunicira s partnerima“, rekao je.
Ipak, smatra da bi dugoročno moglo doći do stabilizacije odnosa, iako upozorava na posljedice dugotrajnog nepovjerenja.
„Ako se ovakav odnos prema saveznicima nastavi godinama, Evropa će dodatno razvijati vlastite odbrambene kapacitete i arsenale. Tada će se mnogi izvan Amerike zapitati koliko im je SAD pouzdan saveznik“, zaključio je Tadić.
federalna.ba