Svrzina kuća kao svjedok bogate prošlosti Sarajeva
Priča velelijepne kuće starog Sarajeva neraskidivo vezana za ugledne sarajevske porodice Glođo i Svrzo
Svrzina kuća, depadans Muzeja Sarajeva, smještena je u sarajevskoj Glođinoj ulici, na prostoru nekadašnjeg Ćurčića brijega. Kuću je izgradila ugledna sarajevska porodica Glođo, a kasnije je, ženidbenim ugovorom, došla u posjed također ugledne porodice Svrzo iz Ferhadija mahale. Porodica Svrzo živjela je u kući sve do 1952. godine, kada je objekat prodan Muzeju grada Sarajeva, a od 1965. godine kuća je otvorena za javnost kao muzej.
Najpoznatiji član porodice Glođo bio je Munib efendija Glođo, pripadnik kadijskog (sudačkog) staleža, učen, ugledan, ali i izuzetno skroman i darežljiv čovjek. Obavljao je brojne dužnosti u državnoj i vakufskoj upravi, bio član više medžlisa, a gotovo osam godina djelovao je kao zastupnik mutevelije Gazi Husrev-begova vakufa, dajući značajan doprinos razvoju vakufskih dobara i ustanova. Kao učesnik poznate Glođine bune (1840), došao je u sukob s bosanskim vezirom Vedžihi-pašom, nakon čega je protjeran iz Bosne i ostatak života proveo u zatočeništvu, gdje je i umro 1850. godine.
Porodica Glođo posjedovala je dućane i magaze u Bezistanu i drugim vakufskim objektima, kao i velika zemljišna imanja u okolici Sarajeva te fojničko-kreševskom kraju. Posebno se isticala bogata i dragocjena biblioteka Munib-efendije Glođe, čija su djela obuhvatala pravo, književnost i jezikoslovlje, svjedočeći o visokom stepenu obrazovanja i kulturnog života tog vremena.
Ženidbom Munib-efendijine udovice Fatime Ašide za Ašira Svrzu dolazi do povezivanja ove dvije porodice i prelaska kuće u ruke porodice Svrzo. Svrze su bile stara aginska i ulemanska porodica, vlasnici brojnih imanja u Sarajevskom polju ali i šire – na Kromolju, Hotonju, Koševu, Hrasnici i u Visokom. Članovi porodice Svrzo dali su značajan doprinos društvenom, vjerskom i političkom životu Sarajeva, bili su kadije, ugledni građani, ali i veliki pobornici kulturne, vjerske i prosvjetne autonomije Bošnjaka, kao i poznati legatori humanitarnih i prosvjetnih društava.
Danas, Svrzina kuća stoji kao svjedok bogate prošlosti Sarajeva i života njegovih uglednih porodica, čuvajući priču o prostoru u kojem se stoljećima oblikovao duh grada.
Svrzina kuća - privatnost porodičnog života i duha mahale
Svrzina kuća je tipičan primjer tradicionalne bosanske arhitekture iz osmanskog perioda kada je privatnost porodičnog života i duha mahale bila izuzetno važna, značila je initimu ali ne i odvojenost od ostatka svijeta. Svaki dio je osmišljen na način da pruža slobodnu svim članovima porodice, pa je često ograda, odmah uz ulicu bila visoko postvaljena u cilju odvajanja privatnog od javnog prostora.
U obliku u kojem se danas nalazi nastala je tokom 18. stoljeća, i sastoji se od četiri kuće (Muška kuća, Ženska starija kuća, Ženska mlada kuća, Momačka kuća), dvije avlije i dvije bašče. Zadnji dio kuće, tzv. Ženska mlada kuća, napravljena je 1832. godine.
Toplinu i osjećaj prirodne slobode najviše odaje dvorište, koje je obično bilo obloženo oblim kamenom radi lakšeg održavanja. Tu su šadrvan, fontana ili česma kao osnovni dio higijene prije ulaska u kuću, hajat, prizemlje ili poluprivatni prostor gdje se okupljala familija, te divanhana, prvi sprat koji je bio privatnog karaktera, a korišten je uglavnom za odmor i uzivanje čarsijskog vidika ili pogleda u prirodu.
Kuću je sagradila poznata sarajevska porodica Glođo, međutim ostavši bez muških nasljednika, kuća porodičnim vezama prelazi u vlasništvo porodice Svrzo.
Stara sarajevska i begovska porodica Svrzo dala je više članova uleme. Oni su u svim periodima u Sarajevu bili aktivni u političkom i društvenom životu, kao i zastupnici pokreta za kulturnu, vjersku i prosvjetnu autonomiju Bošnjaka. Posjedovali su velika imanja u gradu i okolini, ali su im 1948. godine nacionalizacijom ona oduzeta (imanje na Betaniji, gdje se nalazi Golf igralište pripadalo je ovoj porodici). Danas je jedino ostala poznata Svrzina bosanska kuća kao ostatak kulturnog materijalnog naslijeđa.
Kuća je otkupljena od porodice Svrzo, sanirana i otvorena za javnost šezdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon opsade Sarajeva, rekonstruisana je i ponovo otvorena 1997. godine. Tokom 2005. godine izvršena je još jedna rekonstrukcija objekta, prije svega sanacija krova, kaldrme, dotrajalih instalacija i vraćanje slikarija na musandari u Velikom halvatu, koje su vremenom izgubile boju.
Za ovaj spomenik kulture, Muzej Sarajeva izdao je Monografiju "Svrzina kuća" na bosanskom i engleskom jeziku.
Priče iz sarajevske prošlosti danas možete doživjeti iz prve ruke – posjetite Svrzinu kuću ovog vikenda i upoznajte duh starog Sarajeva.