Svjetska zdravstvena organizacija: Usamljenost nije stvar pojedinca, utječe na cijele zajednice

Za razliku od situacije kad pojedinac razvija samostalan životni stil, živi sam i u tome se osjeća dobro, usamljenost izaziva tugu, može imati negativne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje, ali i izazvati strah pojedinca da nikad neće imati bliskog prijatelja/partnera.

- Svako bilo gdje može biti usamljen ili društveno izoliran. U svim dobima i regijama, usamljenost i društvena izolacija ozbiljno utječu na fizičko i mentalno zdravlje te dobrobit naših zajednica i društva. Stope usamljenosti slične su u cijelom svijetu, neovisno o statusu zemlje i nivou prihoda - navode za Fenu iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

Cilj Komisije za društvenu povezanost (2024.-2026.), koju je uspostavila SZO, jeste da taj problem bude priznat te da dobije status globalnog javnozdravstvenog prioriteta.

- Komisija će predložiti globalnu agendu o društvenom povezivanju, radeći s visoko rangiranim komesarima da bi inicirali rad po tom pitanju, te da bi se povećala podrška ulaganja u dokazana rješenja i mjerenje napretka. Ta inicijativa će trajati tri godine i pokušat će osmisliti globalne politike koje potiču visokorizične, izolirane osobe da se integriraju u društvo u kojem žive - navodi se.

Komisija će utvrditi da društvena izolacija nije individualizirano pitanje, već utječe na cijele zajednice.

- Potencijalna rješenja za epidemiju usamljenosti kreću se od širokih nacionalnih politika do psiholoških intervencija za pojedince. Komisija planira objaviti iscrpan izvještaj o globalnoj usamljenosti, sredinom 2025. godine - naglašeno je iz WHO za Fenu.

Specijalista neuropsihijatrije prof.dr.med.sc. Osman Sinanović smatra da se usamljenost povremeno javlja kod svih ljudi, a prema nekim istraživanjima 15 do 30 posto odraslih osoba je u trajnijoj/hroničnoj usamljenosti.

- Istraživanja pokazuju i da postoje negativne posljedice usamljenosti na tjelesno i psihičko funkcioniranje. Učestalija je depresija, anksioznost, nizak nivo samopoštovanja, samoubistva, a povećan je i rizik od kardiovaskularnih bolesti i razvoja demencije. COVID-19 pandemija je povećala broj usamljenih i potencirala problem usamljenosti - kaže za Fenu Sinanović.

Naglašava da je usamljenost neugodno, ali univerzalno ljudsko iskustvo koje se javlja zbog nesklada između željenih i postojećih kvaliteta socijalnih odnosa.

- Nedostatak pojedinog socijalnog odnosa ili nezadovoljstvo određenim odnosom povezano je s različitim dimenzijama usamljenosti. Tako razlikujemo socijalnu usamljenost koja se odnosi na neuključenost u socijalnu mrežu (ne idem na utakmice, kafu sa prijateljima, zabave); emocionalnu usamljenost koja se javlja prilikom odsustva bliskog odnosa sa nekim (partnerom, rođakom, kolegom...), te usamljenost koja proizlazi iz nezadovoljstva obiteljskim i romantičnim odnosima.

Pojam usamljen/usamljenost znači da je neko sam, bez društva (misli se na ljude) ili je jedini (npr. osamljena kuća, osamljeno drvo). Moguće je pak i živjeti u zajednici sa drugima, a osjećati se usamljeno.

federalna.ba/Fena