play video

Svezak sjećanja: Zaim Muzaferija – glumac sa dušom rijeke Bosne

Mudro slovo će kazati kako je ime znak. Njegovo ime Zaim - priča je o predvodniku, a njegovo prezime Muzaferija - priča je o pobjedonosnom čovjeku. Godina je 1923. Zaim Muzaferija darovan je te godine ovom svijetu kao filmski, televizijski i pozorišni glumac, kao profesor njemačkog i francuskog jezika. Kazat će kako se glumom bavio amaterski i da je svoj profesionalni debi ostvario u filmu "Uzavreli grad" Veljka Bulajića godine 1961. Bio je ponosan što je sa prvim filmom osvojio specijalnu nagradu na festivalu u Puli. Filmski kritičari zapisat će te godine kako se afirmira kao epizodista diskretnog ali sugestivnog gesta. Tugovao je sa tri "Hasanaginice" uz izuzetno zanimljive glumačke kreacije u pozorišnim predstavama Alije Isakovića, Mustafe Nadarevića i Nijaza Alispahića, te u predstavi "Derviš i smrt" Meše Selimovića, u režiji Nijaza Alispahica, "Hamdibegu" Harisa Silajdžica i "Šehidu" Zilhada Ključanina. Muzaferija je bilježio i svoju poeziju. Pisao je i dnevnik te poeme o ratu koje je glasom prenosio u Londonu, Milanu, Amsterdamu, Nurnbergu. Godine 1995. Zaim Muzaferija prenosi svoj neobičan glumački talenat i u televizijskom filmu "Bajram", a ubrzo potom i u pozorišnoj predstavi "1001 bošnjački dan" svoga sina Jesenka Muzaferije. Tom predstavom obilježit će 60 godina svoga umjetničkog rada, definirajući to u svom posljednjem intervjuu koji je zabilježio list "Oslobođenje" i to jednom jedinom rečenicom: "Moj krug se zatvara!"

Četiri mjeseca poslije, 5. novembra 2003. godine, Zaim Muzaferija napustio je ovozemaljske staze u svom Visokom, u kome od te 2003. godine bilježi svoje dane i manifestacija "Dani Zaima Muzaferije".

Priča Aide Hadžiabdić

Otvoreni program