Svezak sjećanja: Izet Sarajlić – “Dok je istorija trajala šta sam ja radio? Prosto volio tebe…”
Izet Sarajlić rođen je 16.03.1930. godine u Doboju. Dane djetinjstvo broji i množi u Trebinju i Dubrovniku. Godine 1945. upoznat će Sarajevo i voljeti ga sve do svoje smrti 2002. godine. U Sarajevu je pohađao i mušku gimnaziju. Kapije svijeta poezije otvorit će kao devetnaestogodišnjak svojom zbirkom poezije "U susretu". U danima studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, stvarao je i kao novinar. Njegovi poznanici će kazati kako nikada nije prestao pisati. Vjerovao je da pripada XX stoljeću pa kada je stiglo XXI, na pismima koja je pisao prijateljima, datume je označavao na sebi svojstven način: 1999+1, 1999+2… Čitajući njegovu poeziju, saznajemo da su smrt njegovog brata Eše, koji je strijeljan 1942. i susret sa Idom Kalas Mikicom, životnom saputnicom, dva najsnažnija pjesnikova životna iskustva.
Šetam gradom naše mladosti
i tražim ulicu za svoje ime.
Velike, bučne ulice – njih prepuštam velikanima istorije.
Dok je istorija trajala šta sam ja radio?
Prosto volio tebe.
Malu ulicu tražim, običnu, svakodnevnu ,
kojom se, neopaženi od svijeta,
možemo prošetati i poslije smrti.
U početku ona ne mora imati mnogo zelenila,
čak ni svoje ptice.
Važno je da u njoj, bježeći pred hajkom,
uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas.
Bilo bi lijepo da bude popločana,
ali, na kraju, ni to nije ono najvažnije.
Najvažnije je to
da u ulici s mojim imenom
nikad nikog ne zadesi nesreća.
Izet Kiko Sarajlić, 1968
Svezak sjećanja Radija FBiH pripremila Aida Hadžiabdić.