Svezak sjećanja: Himzo Polovina – glasom aška i derta obgrljena sevdalinka

"...Nije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu još nešto. Treba prodrijeti u unutrašnje tkivo pjesme. Pjesma ima svoje slojeve kao majdan. A svaka, pa i najlošija pjesma ima svoju utrobu kao što je imamo vi i ja. Do te utrobe treba znati prodrijeti. Treba htjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom 'geologijom' ili takvom 'anatomijom', pa kad vi udete u pjesmu i pjesma ude u vas, pa kad takvu pjesmu ispustite prema drugima, onda ce i drugi shvatiti da to nije tek pjesma radi pjesme, nego i više od toga. Dakle, pjesmu treba "donijeti"." – kazao je dr Himzo Polovina.

Rođen 11. marta 1927. godine u Donjoj Mahali, u Mostaru. Kao dječak slušao je glas svoga oca Mušana koji je svirao šargiju i koji bi ljubeći sevdah, sa sinovima i kćerima pjevao u jedan glas. 

Himzo Polovina je pjevao, recitirao, svirao violinu kod vrsnog majstora violine češkog porijekla. Bio je član folklornog ansambla "Abrašević" od 1947. godine do odlaska u Sarajevo. Volio je bogatstvo narodnih nošnji i često ih je nosio na svojim nastupima i kao pjevač. Student Medicinskog fakulteta postaje 1950. godine ali i član Studentskog KUD "Slobodan Princip – Seljo". Nastupa i sa KUD "Ivo Lola Ribar", KUD" Proleter", ZKUD "Vaso Miskin – Crni", KUD "Miljenko Cvitković”.
Tokom svoje pjevačke karijere završava studije medicine i postaje doktor specijalista – neuropsihijatar. U praksi uspješno primjenjuje metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Užem krugu medicinskih stručnjaka poznati su njegovi naučni radovi objavljeni u stručnim publikacijama. 

Njegovo duboko razumjevanje i znanje duha sevdalinki ostavilo je izuzetan trag u bosanskohercegovačkom svijetu kulture. Himzo Polovina je za svoju umjetnost darovan brojnim priznanjima, među kojima i Estradnom nagradom BiH. Njegov dom krase srebrne, zlatne i dijamantske ploče, te mnogobrojne diplome i priznanja. Ostat će zabilježena i sjećanja  njegove supruge, kolega, novinara… 

Ovozemaljske staze napustio je 5. augusta 1986. godine u Sarajevu.

Pripremila Aida Hadžiabdić