Svezak sjećanja: Emerik Blum – Čovjek čudesne vizije i časti

Svezak sjećanja Radija Federacije BiH ispisuje Aida Hadžiabdić

Zamislimo životna iskušenja jednog djeteta Bosne i Hercegovine koje je rođeno u Sarajevu 1911. godine, djeteta koje je kao mladić doživjelo krik tmine zla i logora Jasenovac. Zamislimo i njega i njegove drugare u starom čamcu na rijeci Savi koja je bila njihovo jedino utočište i potrebni spas u tom vremenu zla. O čemu li je razmišljao dok je život predao milosti tom hladnom toku rijeke koja ga je spasila...

Antifašista i umjetnik koji je nizao dane sa drugarima u časnoj Narodnooslobodilačkoj borbi. To dijete, taj mladić, postat će iznimno talentiran inžinjer. Diplomu elektrotehnike prigrlio je na Češkom tehničkom univerzitetu u Pragu. Čekao ga je život, čekala ga je rodna zemlja koju je domovinom zvao, čekalo ga je i Ministarstvo industrije BiH, Generalna direkcija Savezne elektroprivrede, a čekao ga je njegov “Energoinvest” kao direktora, kao čedo koje čeka svoga oca, čekalo ga je njegovo Sarajevo kao gradonačelnika... 44 hiljade radnica i radnika znalo je njegovo ime, ali ne i samo ime. Znali su njegovo ime i studentice i studenti koje je poput oca ohrabrivao da se obrazuju, studiraju u tada njima neznanim zemljama. Znali su koliko je nesebičan bio čovjek koji je svoj život obgrlio skromnošću ali i beskrajnom željom za napretkom zemlje u kojoj je rođen. 
Antifašista i umjetnik... Emerik Blum i njegovi drugari Oskar Danon, Ismet Mujezinović, Jahiel Finci i Vojo Dimitrijević, izmaštali su galeriju “Collegium Artisticum” u Sarajevu, želeći svijet umjetnosti protkati ljepotom platna i palete sa bojama, uz kist i štafejal koji život čine. Sjeća se ovog časnog čovjeka i Košarkaški klub “Bosna”. Sjećanja ispisuje i Olimpijski komitet BiH uz Olimijske igre 1984. godine u Sarajevu. Sjeća se Bosna i Hercegovina izgradnje brojnih tvornica, na Ilidži, u Lukavici, Doboju, Odžaku, Tešnju, Višegradu, Tuzli, Prištini, ali i mašinske obrade podataka sa digitalnim računarom i analognim računarom koji je 1964. godine bio, kazat će stari spisi, čudo tehnike i prvi u Bosni i Hercegovini, ali to nije kraj onoga što su njegove vizije stvorile. Sjećanja nose i njegovi drugari Muhamed Cico i Božidar Matić. 
Danas ćete, sasvim je moguće, proći ulicom koja s ponosom nosi njegovo ime u sarajevskom naselju Grbavica. 
Danas ćete, sasvim je moguće, vidjeti zgradu njegovog “Energoinvesta” ali i njegovo lice, lice čovjeka koji je 1966. godine s ponosom govorio o svom “Energoinvestu”.  
Danas ćete, sasvim je moguće, sresti one koje je ohrabrio da se obrazuju. I oni će vam prenijeti svoje poštovanje prema čovjeku o kome i Radio Federacije BiH s poštovanjem i uz nezaborav ispisuje “Svezak sjećanja”.
   
Emerik Blum 
07. august 1911. – 24. juni 1984.