'Šutnja je zločin': Evra o preživljenom zlostavljanju i radu sa WHO-om
(Izvor: Joe Short)

'Šutnja je zločin': Evra o preživljenom zlostavljanju i radu sa WHO-om

Njegova autobiografija bila je već napisana i u procesu štampanja kada je međunarodna nogometna zvijezda Patrice Evra odlučio da ima nešto važno za dodati o svom životu. Ali prvo je morao reći svojoj mami. “To je bio najteži izazov”, kaže. “A ja sam bio 40-godišnjak.”

Sve do tog trenutka prošle godine, bivši kapetan Manchester Uniteda i francuske reprezentacije nikada nije govorio o tome da ga je učitelj seksualno zlostavljao kada je imao 13 godina. Prošle sedmice Evra, rođen u Senegalu stao je na ono što je nazvao "najpoznatijim postoljem na svijetu ” – na pozornici Generalne skupštine UN-a u New Yorku – kako bi govorio o zlostavljanju i svojoj odluci da preuzme novu ulogu u kampanji za zaštitu djece, posebno u Africi. Taj trenutak, kaže, i pljesak za njegov strastven poziv na akciju, značili su mu više od bilo kojeg od trofeja koje je osvojio u svojoj nogometnoj karijeri svjetske klase.

“Ljudi su bili u šoku kada sam ovo napisao u svojoj knjizi. Pa sam htio to i podijeliti,” kaže Evra. Ove je godine bivši igrač posjetio nekoliko afričkih zemalja sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO), govoreći u školama i sastajući se sa žrtvama zlostavljanja.

“Počeo sam biti na društvenim mrežama i, OK, ja sam loš pjevač, ali svaki put kad sam pravio video, pjevao sam i ljudi su mi počeli govoriti da im je to pomoglo. Pa sam pomislio: 'OK, mogu više od toga' i počeo sam raditi sa WHO-om kako bih otišao u Afriku.

“Upoznao sam mnogo preživjelih. Ja sam još u procesu učenja. To što sam doživio seksualno nasilje u dobi od 13 godina ne znači da znam sve. Dakle, bilo je prilično jednostavno, početi razgovarati.

“Zlostavljanje je tabu, ali ja volim sve što je tabu, samo dajte. U afričkoj kulturi, za crnca može biti čak i teško govoriti o ljubavi. Nikada nisam vidio mamu kako ljubi mog tatu. Nikad to nisam vidio. Dakle, da je Afrikanac uspio u svom životu i onda počeo pričati o ovome, bili su u šoku. Otišao sam u školu, učitelj je pitao djecu: ‘Mislite li da je moguće da crna osoba bude zlostavljana?’ Svi su rekli ne. Zatim sam podijelio svoju priču. Nisu mogli vjerovati. Za njih je bilo nemoguće da se takvo nešto desi jednom muškarcu.”

Evra kaže da je njegovo povlačenje iz profesionalnog nogometa u julu 2019. bilo katalizator. Za početak je naučio plakati. “Odrastao sam misleći da je plakanje slabost, ali zapravo sada razumijem da zapravo treba plakati. Trebali biste podijeliti svoje emocije. Žene su 10 godina ispred nas, možda i više... ali muškarci bi trebali plakati.

“Bilo bi preteško pokazati emocije dok sam još igrao. Sjećam se jednom s timom, bili smo u avionu i tu je bio jedan saigrač koji je gledao film i plakao, a ja sam rekao: 'Zašto plačeš?' Rekao je: 'Ovaj film, gledao sam pet puta i uvijek me rasplače.'“Moja prva reakcija bila je da se okrenem svojim suigračima i kažem: ‘Ovaj tip ne može igrati nogomet. Ovo je slabost.’ Ali sada sam drugi čovjek, gledao bih ovaj film s njim i plakao bih s njim. Ali tada je to za mene bilo nemoguće.”

Evra se nije oglasio ni kada su ga kontaktirali policajci koji istražuju njegovog zlostavljača. “Sjećam se da sam s 24 godine igrao za Monaco i policija me pozvala i rekla: ‘Imali smo neke pritužbe na ovog čovjeka, znate li išta?’, a ja sam rekao ne. Pa sam lagao. Ne želiš se time baviti.”

Shvatio je to kad je s partnericom, danskom manekenkom Margaux Alexandrom, gledao dokumentarac o pedofiliji. “Vidjela je moje lice i samo sam pustio svoje emocije van i rekao sam, ‘Znaš što, mislim da to moram staviti u knjigu.’

“Što se tiče moje mame, bila je shrvana. Tom 13-godišnjem djetetu, sada odraslom čovjeku i suočenom s njom, stalno je govorila: "Žao mi je, žao mi je", ali ja sam rekao: 'Ne mama, dobro sam, dobro sam .' I zato se ne nazivam žrtvom, ja sam preživjeli.

“Osjećaš sram, osjećaš se krivim. Samo sam to blokirao. Rekao sam: ‘Mama, ja se čak i ne sjećam njegovog lica… Ne želim sažaljenje.’

“Kad sam bio kapiten Manchester Uniteda ili francuske reprezentacije, ljudi su me uvijek doživljavali kao nekoga ko nikad ne pokazuje svoje emocije. Govorili su da je to zato što sam dijete ulice i težak, ali zapravo sam takav zbog ove traume."

Evrin otac bio je diplomat i preselio je porodicu iz Senegala u Bruxelles kad je Evra imao godinu dana, prije nego što se dvije godine kasnije nastanio u pariškom predgrađu Les Ulis. “Škola je inače mjesto gdje sam trebao biti siguran. Trebao sam imati nekoga da me zaštiti... Nisam ga imao. Bilo je to mjesto koje je oduzelo sve moje emocije. Bilo mi je teško vjerovati ljudima nakon toga”, kaže.

Osim što je odrastao u teškom susjedstvu – s 23 braće i sestara i polubraće – Evra se također morao boriti s duboko ukorijenjenim rasizmom koji prevladava u evropskim nogometnim klubovima. “Rasizam je bio stvarno težak”, kaže. “Igrao sam u Italiji sa 17 godina i bio sam jedini crni igrač u ligi. Imao sam cijelu tu stvar s bukom imitiranja majmuna i bacanjem banana. Što se mene tiče, to me natjeralo da pomislim: ‘Ozlijedit ću te na drugačiji način, na terenu.’ Rasizam nije bio toliko prisutan u Manchester Unitedu, ali naravno da postoji. Čak i kada je Engleska imala tri crna igrača koji su promašili jedanaesterce, na društvenim mrežama je bila prava ludnica. Ne samo Engleska već i Francuska: kada igraš dobro, ti si francuski igrač, kada igraš loše, ti si senegalski igrač.

“Šutnja je zločin. Za rasizam, za zlostavljanje. Kad su pokušali napraviti Superligu, vidio sam da svi govore o tome s takvom energijom i pomislio, ‘Zašto nemamo toliko energije da se pozabavimo rasizmom?’”

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je do 1 milijarde djece u dobi od dvije do 17 godina doživjelo fizičko, seksualno ili emocionalno nasilje ili zanemarivanje u prošloj godini.

Evra, i sam otac, kaže da se nešto mora učiniti. “Moramo prekinuti nasilje. Razgovaramo o mnogim stvarima, ali ne čujem mnogo o zaustavljanju nasilja nad djecom. Zašto je to tako tabu?

“Podrška je važna za zaustavljanje nasilja, svako je u djetinjstvu doživio neki oblik nasilja. Moramo podržavati porodice. Moramo čuti priče preživjelih. Ovo je samo početak.”

federalna.ba/The Guardian

Patrice Evra zlostavljanje
katolički sveštenik Italija zlostavljanje
0 06.03.2024 15:22
svećenstvo zlostavljanje zlostavljanje djece
0 27.10.2023 14:37
slon zlostavljanje Šri Lanka Tajland
0 03.07.2023 10:24
sveštenik zlostavljanje Hrvatska
0 23.05.2023 12:34
Maryland katolički svećenici zlostavljanje
0 06.04.2023 16:08